Skip to main content

ZLATKO JELISAVAC: Čekajući opoziciju

Izdvajamo 06. јун 2022.
4 min čitanja

Politička uravnilovka

Šta se dešava sa opozicijom u Srbiji? Odgovor na ovo pitanje ne vredi milion dolara (a bogami ni dinara) jer, po svemu sudeći , našoj javnosti više i nije mnogo stalo do političke opozicije u Srbiji, kao što opoziciji, to je već manje-više poznato, nije stalo do građana, osim kada su im potebni glasači na izborima.

Ovakvo ponašanje opozicije, koje se ne dešava od juče, potpuno opravdava politički stav dobrog dela građana&glasača, a koji smo često slušali a i neretko i sami pomislili: Svi su oni isti, bilo da su na vlasti ili u opoziciji. Teška srca i sam priznajem da je ova defetističko-pesimistička frazetina, zbog koje sam se često raspravljao sa onima koji je zastupaju, najbolja definicija, ali i opis, naše političke scene. Svojevrsna uravnilovka, koja nam se, opet, nije desila juče, zavladala je u svim aspektima političkog života i pretvorila ga u pravi mizanscen sa kojeg plaze različite polit-nakaze. Vlast i opozicija se u Srbiji stopila u jedinstven amalgam koji je spojio moguće i nemoguće i potpuno izbrisao međusobne razlike. Danas je sasvim nevažno kakvu i koju politiku vodite – bitno je samo kako se kotirate kod vlasti, ako ste tzv. opozicija, naravno. Neverovatno ali istinito, ovdašnja opozicija više i ne simulira političko konfrontiranje sa vlašću jer je izgleda shvatila da joj to ne donosi popularnost u javnosti, pa je zato opozicija odlučila da se „udruži“ u masovnom obrtanju ćurka naopako i primeni nešto što je do sada bilo neviđeno u društvima koja se barem nazivaju demokratskim. Naime, opozicija se odrekla svog „štetnog“ antirežimskog delovanja i odlučila se na kopernikanski obrat koji će joj doneti više udela u vlasti, pa samim time i više političkog uticaja. Ovdašnja opozicija nije doživela debakl i razočarenje kao ona u Mađarskoj gde je stranka V. Orbana ostvarila „istorijski“ uspeh i osudila tu zemlju na višegodišnju vladavinu jednog postmodernog diktatora, ne, srpska opozicija je izvela jedinstveni salto mortale posle kojeg se „obrela“ u naručju vlasti gde ju je spremno dočekao AV sa svojim pulenima. Kao da je sve već bilo pripremljeno i dogovoreno, možda čak i uz amin stranih faktora moći (ako se prisetimo onih pregovora opozicije i vlasti oko izbornih uslova), pa su izbori bili tek formalnost kako bi se razdelili mandati u Skupštini.

Sada nam samo preostaje da vidimo kojem će se carstvu prikloniti AV, to jeste da li će težiti „mrskom“ Zapadu kako se Srbija ne bi našla na udaru sankcija zbog svoje defetističko-apolegetske politike prema Rusiji, ili će pak težiti tamo gde ga srce vuče – prema Rusiji. Ovaj AV-ovski odabir će odlučiti o tome kakav će biti sastav Skupštine, to jeste koga će AV uvući u vlast ili pak izbaciti iz nje… Ako se prikloni Zapadu onda će u vlast ući pripadnici tzv. prozapadne opozicije gde će se naći odabrani Đilasovi puleni, a ako se pak prikloni „majčici“ Rusiji onda će u vlasti ući provereni kadrovi SPS ili pak neki novi rusofilski trudbenici tipa DSS i Dveri etc. Sve zavisi od ocene i procene AV-a koji sada važe i promišlja šta mu je činiti, to jest, koja će ga opcija zadržati na vlasti, a da pri tome ne izgubi svoju moć i kredibilitet kod glasača. Puca AV-u pojas za položajem Srbije na geopolitičko-ekonomskom planu a i za građanima. Ono što je važno jeste samo vlast po svaku cenu, pa makar žrtvovali i građane, a opoziciji i da ne govorimo.

Delovanje opozicije u postizbornom vremenu plastično svedoči o namerama vlasti jer osim međusobno – unutaropozicionih optužbi za šurovanje sa vlašću, mi ništa drugo nismo čuli od predstavnika mišljenja/stava građana koji su glasali protiv vlasti. Najveće kritike u borbenom dejstvu opozicije doživeo je jedan od vođa opozicije Dragan Đilas i to zbog pregovora sa AV-om, a za te pregovore, barem tako tvrde iz ostatka opozicije, nije imao nikakva ovlaštenja a pogotovo ne amin od ostalih opozicionih prvaka & građana koji su glasali za tu istu opoziciju. I bili su u pravu… Ali su svoje negodovanje&ogorčenje iznosili tek sporadično i nekako mlitavo, kao da ni sami nisu imali ništa preterano protiv ovih pregovora, mada su morali formalno da iznesu svoje negativno mišljenje. I tako je Đilas ispregovarao nove izbore za iduću godinu, barem kada je Beograd u pitanju, iako za to nema nikakva ovlaštenja, a bogami ni podršku – barem ne javnu, a srpska javnost je potonula u novoizazvanoj histeriji oko toga da li će biti hrane, nafte, gasa&struje od jeseni. I potom se dala u potragu za šećerom, jer od politike se, barem one predviđene za neprofi političare, ne živi.

Kao što je filozof Rene Dekart u svojoj filozofskoj metodi promišljanja došao do zaključka da nakon analize i jasnog određenja problema mora slediti sinteza, to jeste rešenje zadatog problema, tako ćemo i mi sada se pozabaviti time kako možemo da rešimo ovu nemoguću situaciju u kojoj smo se našli. Dekart je tvrdio da sinteza podrazumeva uvođenje nepoznatog faktora X jer analizom samo utvrđujemo i raščlanjujemo ono što je već poznato, a da bismo rešili problem moramo se pozabaviti onim što nam nije poznato a moguće je kao rešenje. Naravno, ovo rešenje nam neće pasti sa neba ili iz mraka nepoznanice već ćemo ga, dobrim delom, izvući iz onoga što već znamo ili što smo već zaključili izvodeći analizu, ali rešenje mora biti svojevrsan novum i bez pomoći „sile koja se iznanada javlja i rešava stvari“ (deus ex machina) teško ćemo doći do pravog odgovora. Naša sila ili ono što delimo sa božanskim jeste naš razum i mišljenje koje nam pomaže da se nosimo sa onim što je nepoznato, ali pre svega da ga razumemo. Ako hoćemo da menjamo svet moramo ga prvo razumeti, inače se može lako desiti da se nađemo na putu do pakla popločanog dobrim namerama. Znam da ovo sve zvuči pretenciozno i nejasno i zato ćemo se fokusirati na jedan određen domen Dekartove metode. Naime, Dekart tvrdi da je u procesu analize važno odbaciti sve ono što je nepotrebno (negativna selekcija) kao i da je dobro problem podeliti na više delova, ako je komplesam, kako bi ga lakše sagledali. Zato, dragi moji sugrađani, pametno selektujte i delite dok ne dođe vreme da rešavamo svoje probleme sa ovom vlašću, a bogami i opozicijom. Možda rešenje neće biti lako za nas građane, ali će sigurno biti teško za one koji su na vlasti ili pak onima što vlast potajno podržavaju. Tada će se videti deus ex machina na delu, a to podrazumeva „jauk i škrgut zuba“ …

(Autonomijam foto: Pixabay)