Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Bošnjački povratnici, vreće za boks lokalnim četnicima!

Stav 02. feb 2024.
4 min čitanja

"To negiranje ljudskosti u Bošnjaka prisutno je od rata i ono se u indoktriniranom srpskom narodu i još opijenijim velikosrpskim politikama nije promijenilo decenijama"

Pogledajte ovog povratnika Bahrudina Gušu kako u januaru 2024. leži u lokvi svoje krvi, pretučen na rubu svijesti u ulici višegradskoj dok mu pred oči izlaze slike dva ubijena brata i zlostavljane sestre baš u tom i takvom Višegradu, u tom i takvom entitetu. Isti zločinci, ista namjera, ista krv! Eto to je slika Republike Srpske i to je slika onoga što se u njoj konstantno dešava-na ovaj ili onaj način od 1992. do danas.

Vijest koja to više i nije glasi da je u Višegradu brutalno pretučen Bahrudin Gušo, povratnik u naselje Drinsko i da ga je pretukao, kako stoji, vozač načelnika Višegrada Marko Simeunović prilikom čega mu je udarcima pištoljem nanio teške tjelesne povrede.

Zašto kažem da ovo više i nije vijest?

Crni Višegrad uvijek isto crn

Pa zato što su bošnjački povratnici u entitetu Republika Srpska neka vrsta glinenih golubova za lokalne neočetničke moćnike i domicijelni živalj koji se prema njima ponaša kao i da nisu ljudska bića. Zapravo to negiranje ljudskosti u Bošnjaka prisutno je od rata i ono se u indoktriniranom srpskom narodu i još opijenijim velikosrpskim politikama nije promijenilo decenijama, da ne kažem u zadnjih par vjekova.

Pa tako dok pričamo o tek pretučenom Bahrudinu Guši u Višegradu, možemo se prisjetiti stravičnog prošlogodišnjeg napada na bračni par Fadila i Aišu Memišević iz sela Omeragići ili provale u kuću Nedžada Demira, bošnjačkih povratnika u naselju Crnča. Svi ovi “incidenti“ kako vlasti tepaju gnusnim, životinjskim napadima na povratnike se dešavaju u opštini poznatoj po ljudskim lomačama i bacanju ubijenih Bošnjaka sa mosta u Drinu za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. I svi ovi “incidenti“ prolaze više-manje nekažnjeno i tonu u zaborav koji izjeda pamćenje.

Odista, Višegrad je crna rupa u ionako crnom entitetu u kome su povratnici Bošnjaci i Hrvati tretirani kao niža bića, a njihovo zastrašivanje je (p)ostalo dio četničkog folklora koje, kako vidimo, nije ograničeno samo vjerskim ili entitetskim praznicima.

Očekivati nekakve pomake od rukovodstva RS-a ili njihovih terenskih radnika na lokalu, iluzorno je ako znamo da su načelnici ili gradonačelnici ideološke i političke kolovođe koje po pravilu podgrijavaju vrelu četničku krv. Dovoljno je pogledati načelnika Srebrenice Mladena Grujičića koji sa lokalnim popom demonstrira i zahtjeva da se puste četnički huligani koji pucaju ponad povratničkih kuća. I da, oni bivaju pušteni na slobodu!

Čovjek kome su četnici ubili dva brata, sinoć leži u svojoj krvi

Jednaka situacija je u crnom Višegradu u kome povratnika Bahrudina Gušu prebija, i to udarcima pištoljem, vozač načelnika opštine.

Ali nije samo to u pitanju!

Svi smo čuli za transgeneracijsku traumu kada ljudi koji su doživjeli nezapamćenu bol pate decenijama i nisu u stanju procesuirati količinu zla koja im je učinjena. Svi smo čuli za PTSP, koji izjeda ljudske živote debelo nakon ratnih trauma.

E sad pogledajte ovog Bahrudina Gušu kako u januaru 2024.leži u lokvi svoje krvi, pretučen na rubu svijesti u ulici višegradskoj dok mu pred oči izlaze slike dva ubijena brata i zlostavljane sestre baš u tom i takvom Višegradu u tom i takvom entitetu. Isti zločinci, ista namjera, ista krv! Eto to je slika Republike Srpske i to je slika onoga što se u njoj konstantno dešava-na ovaj ili onaj način od 1992. do danas.

Može li gore? Može!

Ali zamislimo još jednu situaciju, nije daleko od pameti u zemlji bez pameti:

Zamislimo pretučenog povratnika Bahrudina Gušu, koji nakon što se malo oporavi odlazi na rehabilitaciju. Šta znam, u Brčko. I zamislite, nije daleko od pameti, da završi neznajući kod ortopeda Nebojše Mraovića koji ima svoju ortopedsku traumatološku ambulantu.

Inače to je isti onaj doktor koji je u dvorištu svoje porodične kuće u Brčkom skrivao posmrtne ostatke srebreničkih žrtava genocida. To je isti onaj doktor koji ne vidi ništa sporno ni u žrtvama, ni u privatnim obdukcijama nad nestalim i ubijenim ljudima, ni u samom činu ukopavanja nevino ubijenih Bošnjaka pod beton dvorišne fontane(sic!). I ne da je na slobodi nego nesmetano provodi svoju ljekarsku praksu. Doktor Mengele bi mu pozavidio!

Pratite li ili vam je mrsko čitati?

Vidite sve ono što je suludo, nastrano, sve ono što ne može pasti na pamet ni najbolesnijem umu, može se itekako desiti u manjem BiH entitetu u kome su zločinci heroji, a žrtve niževrijedna bića koja se sistematski zlostavljaju više od trideset godina- živi ili mrtvi, bez razlike.

Da li je samoorganizovanje jedini lijek?

Pa onda zvuči posve logično izjava Bilala Memiševića, predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Višegrad, koji za portal Etto.ba kaže kako je možda “vakat za samoorganizovanje kada je u pitanju lična sigurnost i sigurnost lične imovine povratnika“.

Jer kako vidimo ljudi na poziciji moći u RS-u se ponašaju više kao saučesnici u zločinima protiv povratnika nego osobe koje bi štitile povratnike.

Sa druge strane iz Sarajeva stiže ili tek pozersko fotografisanje sa povratnicima u okviru jednodnevnih turističko-političkih tura u RS-u ili se čak pojedini i dive radu i funkcionisanju manjeg BiH entiteta.

Tako bizarni Damir Nikšić, zastupnik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH kaže na svom FB zidu:

“Vjerovali ili ne, Republika Srpska je daleko ispred Federacije po pitanju poštivanja međunarodnih obaveza koje je država Bosna i Hercegovina preuzela, tako da su službeno veće patriote od Federacije BiH i bolji entitet što se zakonodavstva tiče. Bliži su EU od nas. E sada zamislite koliko je Federacija daleko od EU.“

Ako su Nikšiću ovi iz RS-a “veće patriote bliže EU“ od bilo koga, od srca mu želim da proživi u RS-u jedno tri mjeseca, posebno sa povratnicima; da malo prošeta sa njima, da zanoći; da ode do opštine, ambulante (ako je ima); da ode u nabavku, ako ima prodavnica; da sa povratnicima prođe pored kafane ili kladionice sa prepunih pijane rulje (toga ima)…pa onda da umuje.

Želio bih inače svakom relativizatoru u retoričkom ublehašu, ne samo Nikšiću da proživi jedna kratak dio svog života sa povratnicima pa da vidi kako izgleda ta “ljepota“ od života u RS-u.

A Bahrudin Gušo, a svi silni zlostavljani i premlaćivani povratnici, šta sa njima? Hoće li završiti u jednodnevnom katalogu naše počesto lažne brige ili će država (ako je ima) povesti računa.

A “račun se vodi“ tako što se umjesto kamernih sastanaka koji izgledaju kao posjete bolnici, kazne i iza rešetaka stave svi oni koji zlo čine.

Nema ali!

(Radiosarajevo, foto: Autonomija)