Skip to main content

Život pod talibanima: Brat je izašao i kupio mi burku, spalila sam farmerke

Planeta 02. сеп 2021.
3 min čitanja

Iz Avganistana nakon dvadeset godina otišao je poslednji američki vojnik. Građani su sada prepušteni talibanima koji su preuzeli vlast i proglasili Islamski Emirat Avganistan. Na ulicama vlada depresija, jer je došao kraj jedne ere i jer se se ova država nakon što je dve decenije koračala unapred, sada vraća miljama unatrag. Na velika vrata vraćaju se manjak sloboda i potcenjivanje žena. Baš zato je i Arifa Ahmadi je sa prvim ulaskom talibana u grad spalila sve svoje farmerke, jer sada više nije bezbedno da ih nosi.

Po uverenjima talibana, ženama pristaju samo burke, koje u potpunosti sakrivaju njihova tela. Arifa je deo generacije koja je odrasla u poslednjih 20 godina i uživala u slobodi, obrazovanju i slobodnom radu pod vladom koju podržava zapad. Ona je je izgubila posao odmah nakon što su talibani preuzeli državu.

„Dugo sam pokušavala da se zaposlim na carini u Farahu i to sam napokon ostvarila. Proslavila sam to sa prijateljima. Napravila sam žurku, svi smo bili srećni. Izgubila sam ga već posle tri nedelje. Talibani su od žena zatražili da napuste kancelariju. Nisam ni pokušavala da se vratim na posao“, kaže ona.

„Na mojoj stolici sada sedi čovek sa dugom bradom“, dodaje.

Talibani su do sada pokušavali da svetu pokažu u boljem svetlu, da sve uvere da više nisu isti kao 1996. kada su vladali prvi put, bez ikakvih oštrih javnih kazni i direktnih zabrana javnih okupljanja. Ali Arifa im nije poverovala i napustila Farah nakon što su talibani zauzeli grad i od tada živi u Kabulu, nadajući se da će napustiti zemlju preko strane kompanije.

„Plakala sam. Brat je izašao i kupio mi burku, zapalila sam ostale stvari. Plakala sam i palila ih, sa njima je izgorela i moja nada. Ništa me više neće usrećiti. Samo čekam svoju smrt, ne želim više ovaj život ”, kaže.

„Otkad su talibani zauzeli Farah, svih ovih dana osećam da padam, danas se osećam kao da sam se srušila na zemlju i umrla. Nemam osećaj, sada sam mrtva devojka. Sve je završeno za mene i za sve ljude u gradu. Vidite da se niko ne smeje napolju. Apsolutni osećaj depresije je u celom gradu“, dodaje.

Američki državni sekretar, Entoni Blinken, rekao je u ponedeljak da je počelo novo poglavlje za Avganistan s okončanjem vojne operacije NATO-a.

To novo poglavlje započelo je prizorima ulica Kabula na kojima očajni ljudi stoje u redovima ispred banaka kako bi podigli novac. Talibani su naredili bankama da od subote smeju jednom građaninu da isplate samo 200 dolara u toku jedne nedelje.

„Prvi dan pod potpunom vladavinom talibana započeo sam na ulazu u banku u kraju Šahre Nav u Kabulu. Otišao sam tamo oko šest ujutro, pre nego što se banka otvorila, ali mnogi ljudi su već stajali u redu “, kaže Nesar Karimi, inženjer u Kabulu.

„Bio sam tamo do 12, ali zatvorili su bankomat, rekli su da im je ponestalo novca i vratio sam se kući bez ičega. Na stotine ljudi je bilo tamo. Talibani su tukli ljude, hteo sam da ostanem, ali bilo je opasno i vratio sam se kući. Bio je to drugi dan pokušavanja da podignem nešto novca, ali nisam uspeo“, dodaje.

„Živeo sam ovde u Kabulu veći deo svog života, ali nikada nisam video ovakav Kabul. Ljudi su izgubili sva čula, sada ih nije briga, mene nije briga, moja generacija je izgubila sve u nekoliko sati. Ljudi su slomljeni“, zaključuje.

Glavni grad je u vreme prethodne vlade bio najliberalniji grad u zemlji, dom svega, od bodibildinga i energetskih pića do ekstravagantnih frizura, pop pesama i turskih sapunica, ali mnogi u gradu sada pokušavaju da se brzo promene način života. Čak i pre nego što je poslednji avion Sjedninjenih Država napustio Kabul u ponedeljak u ponoć, mnogi svetli i zapanjujući prizori i zvukovi gradskog života u Avganistanu su se promenili. Ljudi su pokušali da se uklope u strogi ton novih talibanskih vladara.

„Odlučio sam da pustim bradu i nosim avganistansku tradicionalnu odeću kao prvu meru predostrožnosti kako bih izbegao njihovu pretnju“, kaže Jabar Rahmani, stanovnik severnog grada Mazar-i-Šarif.

„Niko meni nije rekao kako da se oblačim, ali ja to moram da radim da bih ostao živ. Udaljenost između života i smrti je veoma mala pod kontrolom ovih ljudi. Brada ili odeća nisu bitna stvar za ljude u drugim delovima sveta, ali ovde je to opasno po život “, dodaje on.

„Čitav život sam učio da bi trebalo da učinim nešto za ovu zemlju, ali ovi ljudi su pokopali moje nade. Ne samo talibani, već je i međunarodna zajednica odgovorna za ono što se dogodilo snovima jedne generacije. Zašto su došli uopšte ako su hteli da nas ostave ovako“, kaže.

Jabar je bio ateista, pripadnik vrlo male zajednice u Avganistanu koja je takođe živela u skrivanju i strahu čak i pod vlašću koju podržava Zapad.

„Ne verujem u boga i ima mnogo ljudi poput mene u Mazaru i Kabulu. I mnogi ljudi to već znaju, možda će nas prodati talibanima. Ako to ne učine, moraću da idem da se molim pet puta dnevno“, kaže.

(Ksenija Stojiljković, Nova / Foto: Beta)