Skip to main content

SAVO ĐURĐIĆ – Slučaj „zvučni top“: Novo kršenje zagarantovanih ustavnih prava i sloboda građana

Stav 24. jun 2026.
4 min čitanja

"S obzirom da se radi o predistražnom postupku, nastup VJT u Beogradu i prvog zamenika glavnog JT M. Markovića nije profesionalan, neutralan, ni etičan"

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je 20. i 21. juna pohvalio saopštenja Višeg javnog tužilaštva (VJT) u Beogradu od 19. juna, koje se, u stvari, odnosi na incident na skupu 15. marta 2025. i izjavio da „vlast nije pucala u narod, ali drugi jesu neometano pucali u njega“. On se o „zvučnom topu“ izjašnjavao i pet dana pre tog saopštenja kada je kazao da je to „dokazana laž blokadera“.

Ukratko, u pomenutom saopštenju se navodi da su tokom predistražnog postupka povodom smrti studentkinje M.Ž. i požara izazvanog pirotehničkim sredstvima na Filozofskom fakultetu u Beogradu (koji događaj je predsednik Republike još pre tri meseca neovlašćeno i netačno proglasio ubistvom), došli do podataka koji ukazuju na postojanje osnovane sumnje za izvršenje drugih krivičnih dela koja se gone po službenoj dužnosti, odnosno koji bacaju sumnju na studente u blokadi da su pre velikog protesta na Slaviji 15. marta prošle godine zapravo imali dogovor da „simuliraju upotrebu zvučnog topa od strane državnih organa.“

VJT u Beogradu, kojim kao glavni tužilac rukovodi Nenad Stefanović, informiše javnost da je u toku pretresa, u pomenutom predistražnom postupku, 27.3. 2026. oduzeta dokumentacija plenuma više fakulteta u kojoj je nađen i akt o sastanku oganizacije Studenti u blokadi – Krovne radne grupe za bezbednost (KRBG) koji je održan 22.1.2025. Navode da postoji sumnja da su učesnici sastanka i druge neidentifikovane osobe „u narednom periodu preduzimali radnje kako bi realizovali simulaciju upotrebe ‘zvučnog topa’ od strane državnih organa na protestu 15. marta 2025.“

Slično kao i pred neke ranije velike skupove studenata, režimska propagandna mašinerija je na dan objavljivanja ovog saopštenja uveče organizovala specijalnu TV emisiju uz kratak film – ovoga puta na RTS-u u udarnom terminu posle Dnevnika 2 – sa učešćem postupajućeg tužioca M. Markovića, prof. FPN-a M. Petričkovića i advokata D. LJubičanovića. U tom filmu se uopšte ne razmatra sve ono što je prethodilo najvećem protestnom skupu u istoriji Srbije (oko 300.000 ljudi), nego samo činjenica da je skidanje prsluka u okolini tzv. Ćacilenda počelo par minuta pre soničnog udara, a zbog obostranog bacanja flaša i kamenica.

Studenti u blokadi su odmah odbacili ove navode VJT-a: „Najnoviji pokušaj VJT-a da u sastancima studenata pronađe dokaz za unapred osmišljenu simulaciju zvučnog topa prdstavlja još jednu laž i skretanje pažnje sa suštinskog pitanja: Šta se dogodilo 15. marta i šta je izazvalo haos među okupljenim građanima“. Navode da je pomenuti dokument nastao dva meseca pre protesta 15. marta i da su pripremajući mirne proteste razmatrali rizike kojima bi učesnici mogli biti izloženi u smislu policijske represije za protest na Autokomandi.

Zaista, nakon pomenutog sastanka održani su protesti na Autokomandi, u Novom Sadu, u Kragujevcu i u Nišu, kada je objavljeno da će se najveći skup studenata i građana održati 15. marta u Beogradu. Zatim, kada je oko 1. marta saznala za najavu velikog skupa u Beogradu, vlast je reagovala tako što je 6. marta organizovala instaliranje velikog šatorskog naselja ispred Predsedništva Srbije pod izgovorom da je to kamp „Studenata koji žele da uče“, a koji je pred 15. mart predstavljao ograđeni paramilitarni kamp u kojem su boravili, između ostalih, i pripadnici zabranjene JSO. U stvarnosti, radilo se o organizaciji kontramitinga SNS-a na istom mestu gde su studenti najavili da će imati svoj skup, zbog čega su studenti svoju binu i glavne događaje izmestili sa trga ispred Narodne skupštine na Slaviju.

Šest organizacija civilnog društva sakupilo je više od 4.000 svedočenja građana o incidentu koji se dogodio u 19 sati i 11 minuta, tokom trajanja 15 minuta tišine u čast stradalih pod nadstrešnicom novosadske ŽS. Ove organizacije su podnele krivičnu prijavu TOK-u, kao i podneske međunarodnim organizacijama. Predstavnici vlasti, su na početku tvrdili da Srbija uopšte nema takvo oružje, preko pretnji da će biti gonjeni oni koji šire „takve obmane“, pa do priznanja da policija ima sonične urađaje, ali da ih „nikada nije upotrebila“. Prvo OJT u Beogradu prethodno je, na osnovu izveštaja MUP-a, BIA i Vojske, utvrdilo da zvuk koji se čuo i uznemirio mnoge ne potiče od zvučnog topa.

Ono što zabrinjava kada 15 meseci od spornog događaja VJT u Beogradu, ponovo pokreće ovu temu i to u pravcu da su upotrebu zvučnog topa simulirali studenti, kako ističe R. Nedeljkov iz „Crte“, je što se javno tužilaštvo uključuje u klasičnu propagandnu ofanzivu „gajslajtovanja“ (služivanja) društva. „Tezu da su desetine hiljada ljudi, koji se ne poznaju, simulirale i kao na nekom severnokorejskom sletu izvodili koreografiju, mogu da kupe samo umovi koji su u potpunosti isprani toksičnom propagandom i teorijama zavere.“

Bitno je pomenuti i nalog Evropskog suda za ljudska prava Republici Srbiji, od 30. 04. 2025. da se uzdrži od upotrebe zvučnih uređaja za kontrolu okupljenih građana. Specijalni izvestioci UN zatražili su zvaničan odgovor od Srbije u vazi sa navodima oko zvučnog topa. CRTA je svoje izveštaje temelji i na izveštaju organizacije Ir šot, koja je nakon forenzičkih analize audio i video snimka i novog kruga svedočenja, zaključili da su građani verovatno bili izloženi napadu usmerenog akustičkog uređaja, što se podudara sa mišljenjem prof. Klifird sa Kil univerziteta koje ukazuje da ponašanje demonstranata ukazuje na upotrebu spoljašnje sile.

Na kraju ono što je iz Prvog osnovnog JT u Beogradu potvrđeno ekipi TV Insajdera, da to tužilaštvo, koje je inicijalno započelo proces prikupljanja činjenica i dokaza o ovom slučaju, još nije ni dobilo dopis VJT u Beogradu, za ustupanje ovog istražnog predmeta u kome je ispitano 170 svedoka. Stoga se postavlja pitanje, da li je i kako VJT u Beogradu trebalo, pre uvida u sve te podatke i činjenice, da se na neuobičajeni način obraća javnosti nagoveštavajući teške pravne kvalifikacije krivičnih dela. S obzirom da se radi o predistražnom postupku, nastup VJT u Beogradu i prvog zamenika glavnog JT M. Markovića nije profesionalan, neutralan, ni etičan.

Ceo ovaj slučaj je, pre svega, politička reakcija kojom se građani koji različito misle, ili su dali izjave o ovom događaju koje ne odgovaraju verziji režima, upozoravaju da samo zbog tih izjava mogu biti krivično procesuirani, gonjeni i osuđeni, što bi se – uz mnoga druga sporna delovanja i odluke VJT u Beogradu – moglo smatrati za novo kršenje zagarantovanih ustavnih prava i sloboda građana. Upozoravamo kolege da se za takvo delovanje u demokratskih pravnim sistemima – odgovara.

Autor je nekadašnji sudija Apelacionog suda u Novom Sadu

(Danas, foto: N1)