Skip to main content

Aleksandar Reljić snimio film o doktorici Dušanki Vujasić, koja je poginula u Goraždu spašavajući ranjenike  

Izdvajamo 24. avg 2026.
2 min čitanja

"Ona je kao čovjek stala u odbranu čovjeka"

Novosadski novinar i reditelj Aleksandar Reljić snimio je film „Doktorica“ koji govori o ljekarki Dušanki Vujasić, koja je poginula u Goraždu spašavajući ranjenike.

Reljić je objasnio da je novi film nastao iz filma „Heroji bitke za ranjenike“ iz 2015. godine, a koji je nastao u produkciji Nezavisnog društva novinara Vojvodine i udruženja BH novinari.

Film „Doktorica“ govori o doktorici Dušanki Vujasić iz Beograda, koja je radila u Goraždu, nije htjela da ga napusti kada je rat počeo i kada je Vojska Republike Srpske grad držala u opsadi, već je spašavala ranjenike.  

„Želio sam posebnu pažnju da posvetim doktorici i onda su mi Goraždani dali vjetar u leđa tako što su jednu ulicu u centru svog grada dali ime po njoj. U njoj sam prepoznao sve ljudsko a ne političko, iako je i ona bila žrtva politike i rata. Ona je kao čovjek stala u odbranu čovjeka, iako je imala priliku da izađe iz grada“, objasnio je Reljić za Televiziju Sarajevo.

Film je prikazan u okviru programa „Suočavanje s prošlošću“, tokom Sarajevo film festivala.

Reljić je dodao da je „Doktorica“ vrlo jaka antiratna i ljudska priča.

„Za mene je suočavanje sa prošlosti nešto zbog čega sam ušao u novinarstvo. To je jedina tema koja me je frustrirala prije nego što sam počeo da se njome bavim“, rekao je Reljić.

On je ocijenio da oni koji manipulišu ne gledaju filmove.

Dušanka Vujasić je rođena 1957. godine u Beogradu, a početkom osamdesetih godina dolazi u Goražde nakon udaje za Zvonka. Zaposlila se kao stomatologinja u Domu zdravlja Goražde, gdje je ostala raditi i nakon početka rata.

Kada je 1992. godine počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Dušanka nije napustila Goražde. Ostala je uz svoje pacijente, kolege, prijatelje i komšije. Prema svjedočenjima njenih kolega, učestvovala je u zbrinjavanju ranjenih, pomagala medicinskim ekipama i radila u uslovima u kojima je svakodnevni odlazak na posao predstavljao rizik za život.

Kobnog 27. aprila 1993. godine, granata je pogodila zgradu Doma zdravlja i tada je poginula doktorica, koja je tada bila u šestom mjesecu trudnoće.

(Autonomija)