Skip to main content

Prekogranična saradnja opština

Autonomija 20. јул 2009.
4 min čitanja

Vojvodina– Danas je veoma moderno govoriti o dizanju industrijskih zona u opštinama – „Pa, ajmo sad svi da pravimo industrijske zone“,
kao i o banjama – „Pa ajmo sad svi po jednu banju“… – kaže lokalni zvaničnik iz opštine Temerin Zoran Pekez.
Ali opština Temerin nema više ni svog građevinskog zemljišta za dizanje industrijskih zona, jer svi placevi su, kaže, još sedamdesetih godina dati u zakup u ekspanziji tadašnjih malih i srednjih preduzeća, novi pri tom nisu otkupljivani od privatnika, a ne postoje baš ni neki uslovi za banjski turizam. I dok preostala zdrava privreda sve teže radi, a lokalni budžeti postaju sve tanji i bez nekadašnjih priliva iz državne kase, Temerinci su se „bacili“ na prekograničnu saradnju i evropske fondove.
Naime, tri opštine iz Srbije (Temerin, Žabalj, Titel) i dve iz Hrvatske (Borovo i Negoslavci) udružile su se u projektu prekogranične saradnje i zajedno će konkurisati za novac iz pretpristupnih (IPA) fondova EU. Njihov projekat, ništa manje moderan ali za njihove uslove ipak realniji, odnosi se na lokalne kancelarije za razvoj preduzetništva i prekograničnu saradnju, po uzoru na takvu kancelariju koja već postoji u Temerinu i koja je prerasla u Agenciju za razvoj opštine, a koja bi ubuduće imala i ulogu zajedničke mreže tih novih centara – po dve u neposrednom bačkom komšiluku i dve u opštinama s hrvatske strane granice. Vrednost tog projekta je 200.000 evra, što je kao maksimum propisano i pravilima za povlačenje tog novca iz IPA fonda, a trajao bi godinu i po. Iako konkurs za Program prekogranične saradnje Srbija–Hrvatska još nije raspisan, nego se tek se očekuje, zajednički projekat pet opština iz dve države je spreman.
– Ovo je primer ostalim opštinama u Vojvodini da na vreme počnu da razmišljaju o novcu iz IPA fondova i projektima prekogranične saradnje – kaže za „Dnevnik“ zamenik pokrajinskog sekretara za regionalnu i međunarodnu saradnju Vladimir Pandurov. – Veoma je urgentno – i mi od septembra prošle godine pričamo o tome, imali smo više od deset konferencija za novinare – a sad je došlo to vreme kad je rumunski konkurs prekogranične saradnje raspisan i kad izvesno znamo da će hrvatski, bosanski i mađarski programi biti raspisani u periodu jul–oktobar i da imamo na raspolaganju blizu 30 miliona evra u ta četiri IPA programa koje opštine mogu povući.
On objašnjava da od trenutka raspisivanja konkursa do njegovog zatvaranja najčešće prođe tri meseca i da pri tom treba imati u vidu letnji period, kada je teško okupiti saziv lokalne skupštine koja mora izglasati projekat i njegovo sufinansiranje iz opštinske kase, što je, inače, jedan od osnovnih uslova da bi se uopšte moglo pristupiti tom konkursu EU.
– Čitav IPA program prekogranične saradnje usmeren je ka tome da poveže ljude s jedne strane granice i s druge, na rešavanju zajedničkih problema ili unapređenju nekih svojih potencijala. A poenta je i u tome da se teritorija Srbije pripremi za ozbiljnije strukturne fondove koji će nam doći nakon učlanjenja u EU – kaže Pandurov.
Kada kaže da će nam ovi konkursi pomoći da se bolje pripremimo za budućnost, on misli na savlađivanje sve one dokumentacije i procedura po standardima EU koje su, uz to, na engleskom, posle čega je verovatnije, kao nekim ključem, otvaranje vrata i drugih IPA programa, koji su zahtevniji, veći i skuplji, reda veličine stotine miliona evra, a odnose se na regionalnu saradnju, ljudske resurse i poljoprivredu.
– Evo, ovako izgleda dokumentacija za konkurse s Rumunijom – pokazuje on registrator iza čijih debelih korica je na stotine listova za jedan projekat.
Ta procedura, za koju i sam Pandurov napominje da je „zastrašujuća“ ali da „nije atomska fizika“ i nije nesavladiva, ipak nije i najveći problem kod konkurisanja na IPA programe. Najteže je, kaže, ispuniti propisani uslov da opštine učestvuju u finansiranju projekta s najmanje 15 odsto, jer taj novac nekada čak ni veći gradovi nemaju ili ne mogu da ga drže „vezanog“ u budžetu dok ne saznaju da li im je projekat uopšte odobren ili nije. Prvobitna ideja bila da APV napravi taj fond i da u njega bude uloženo 100 miliona dinara.
– Mislim da nije bilo političke volje za to – ocenjuje on.
Iskustvo pokrajinske administracije je da u prekograničnoj saradnji Srbija–Hrvatska nema političkih barijera kao odijuma ratnih godina. Pandurov kaže da je bio „izuzetno iznenađen“ inicijativama koje su stizale s hrvatske strane.
– Zaista, ljudi su veoma otvoreni da sarađuju. Mislim da od interesa nema bolje ljubavi! – kaže on.
U toj ljubavi, za sada su se preklopili neki interesi opština s obe strane granica s Hrvatskom, Mađarskom, Rumunijom, Bosnom. To su, za sada, početne ideje o zajedničkoj saradnji na zaštititi od ambrozije, zaštiti životne sredine u Parku prirode „Kopački rit“, o saradnji u projektu “Jabuka net”, po kojem bi se spajali klasteri proizvođača jabuka s jedne i druge strane granice. Tu su i vinske rute od Vukovara do Srema s ove strane, ali i pivske rute, koje bi umrežile festivale piva u Zrenjaninu, proizvođače u Apatinu i Čelarevu, Novom Sadu, s onima u Mađarskoj i Rumuniji i tako napravile turistički proizvod koji bi se nudio stranim turistima. Nekoliko je inicijativa i za saradnju u sportu, za otvaranje opštinskih i regionalnih kancelarija za ekonomski razvoj, kao i saradnje kulturno-umetničkih društava.
(Dnevnik)