Skip to main content

Podrška ruskoj invaziji pod plaštom kulture u ‘Ruskom domu’ u Beogradu

Info 29. сеп 2022.
7 min čitanja

Osuđeni za učešće u ratu u Ukrajini, „Noćni vukovi“ i desničarske organizacije bili su ove godine deo „kulturnih“ manifestacija koje je organizovao ruski centar za nauku i kulturu u Beogradu, poznatiji pod nazivom „Ruski dom“.

Iako je „Ruski dom“ osnovan pre Drugog svetskog rata kao kulturni centar Rusa koji su tada emigrirali u Jugoslaviju, ova ustanova je ove godine bila domaćin više događaja kojim se podržava ruska invazija na Ukrajinu.

Ivana Stradner, savetnica u Fondaciji za zaštitu demokratije (FDD) i naučna saradnica Instituta Ameriken enterprajz (AEI) sa sedištem u Vašingtonu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocenila je da Rusija kulturne centre širom sveta koristi kako bi sebe promovisala u pozitivnom svetlu i koristila takve institucije i za svoje obaveštajne aktivnosti.

„Rusiji odgovara polarizacija u Srbiji koja ima za cilj da se diskredituje EU, NATO i Zapad“, navela je ona.

Čime se bavi ‘Ruski dom’?

„Ruski dom“ u Beogradu je ruski centar za nauku i kulturu. Njegov osnovni cilj je, kako se navodi na sajtu, „jačanje prijateljskih, kulturnih, međunarodnih veza dveju bratske zemlje – Rusije i Srbije“.

„Ruski dom” je predstavništvo ruske federalne agencije „Rossotrudničestvo“ u Srbiji, koja se, između ostalog, bavi dijasporom i humanitarnim radom pri Ministarstvu spoljnih poslova Rusije.

Ova ustanova se ne nalazi u zvaničnom registru predstavništva u Srbiji, ali se direktor ove ustanove Jevgenije Baranov nalazi na diplomatskoj listi koju objavljuje Ministarstvo spoljnih poslova Srbije. To znači da on uživa diplomatski imunitet i sva druga prava kao diplomate ambasade Rusije u Srbiji.

„Ruski dom“ je organizator kulturnih i obrazovnih manifestacija, kurseva ruskog jezika i najstariji je ruski kulturni centar u inostranstvu, kako se tvrdi na sajtu. Nastao je 1933. godine kao kulturni centar Rusa koji su tada emigrirali u Jugoslaviju nakon građanskog rata u Rusiji.

Ipak, od početka ruske invazije na Ukrajinu u februaru, „Ruski dom“ je organizovao i podržao više događaja kojim se opravdava rat u Ukrajini.

Učesnik tribine osuđen za učešće u ratu u Donbasu

Poslednji takav događaj organizovan je u septembru. U prostorijama „Ruskog doma“ održana je tribina pod nazivom „SVO (specijalna vojna operacija, prim. aut.) uživo“ na kojoj su, kako se navodi na sajtu, „istaknuti srpski novinari“ govorili o svojim reportažama iz „Donbasa (ukrajinske regije, prim. aut.) i Ukrajine“.

Međutim, jedan od učesnika tribine Nikola Jović, koji je predstavljen kao „ratni reporter“ lista Pečat, osuđen je pred Višim sudom u Beogradu zbog učešća u ratu u Ukrajini na uslovnu kaznu od godinu dana zatvora.

Učešće u ratu na stranom ratištu u Srbiji je krivično delo.

Jović je, kako je sam napisao na društvenoj mreži Fejsbuk, objavio 2022. i roman u kojem piše o učestvovanju na ruskoj strani u ratu u istočnoj Ukrajini 2015. godine.

Viši sud u Beogradu je odbio da dostavi RSE presudu protiv Jovića, a zahtev je odbijen sa obrazloženjem da se time štiti pravo na privatnost Jovića.

RSE je ipak došao do pomenute presude u kojoj je, između ostalog, navedeno da se Jović u martu 2015. godine priključio paravojnoj formaciji „7. brigade“ „Donjecke Narodne Republike“ na istoku Ukrajine, da je rukovao automatskom puškom, a u aprilu iste godine napustio Ukrajinu. Jović je priznao krivicu na sudu.

U delovima istočne Ukrajine Donjeck i Lugansk (Donbas) Moskva je podsticala separatistički ustanak 2014. godine i u tim delovima Ukrajine su se od tada vodile borbe između ukrajinskih snaga i proruskih separatista. Predsednik Rusije Vladimir Putin proglasio je u februaru Lugansk i Donjeck nezavisnim državama, ali one nisu dobile međunarodno priznanje i smatraju se delom Ukrajine.

Jović je u septembru 2022. objavio na društvenoj mreži Fejsbuk da je ponovo putovao u Donbas objavivši fotografije sa više uniformisanih vojnika, ali, kako navodi, putovao je u svojstvu novinara.

On se u svojim “novinarskim izveštajima” iz Ukrajine otvoreno stavlja na stranu proruskih separatista u Donbasu ukazujući na navodne zločine ukrajinskih snaga.

Na pitanje RSE da li je presuda zbog učešća u ratu u Ukrajini predstavljala prepreku da u „Ruskom domu“ govori na tribini kao novinar, Jović kaže da je presuda bila „razlog i motiv više, kao i faktor više u mojoj kompetentnosti da govorim o ovoj temi“.

„Pošto sam i kao dobrovoljac i kao novinar bio u Donbasu nekoliko puta u ovih sedam godina, mogu da sa više strana i uglova sagledam tematiku i problematiku. A to mi daje, uz sve optužbe o subjektivnosti, i dalje veću potkovanost i osnovanost da pričam o ovim temama od većine ljudi koji se bave njima“, kaže Jović.

Jović kaže da presudu zbog učešća u ratu smatra „političkom“ i da su vlasti u Srbiji bile „pritisnute“ da kazne one koji su se borili u Ukrajini.

„Shvatio sam je kao kompliment, priznanje svojoj spremnosti da se borim za ono što sam smatrao i što i danas još više smatram ispravnim“, rekao je za RSE.

Iz Srbije je, prema procenama ambasade Ukrajine u Srbiji iz decembra 2018, više od 300 građana otišlo da se bori na proruskoj strani.

Za učešće u ratu u Ukrajini u periodu od 2015. do 2018. godine u Srbiji je doneto 32 osuđujuće presude. Kazne su uglavnom bile blage. Jedna osoba je 2021. osuđena i zbog organizovanja odlaska na ratište u Ukrajinu, a kazna je šestomesečni zatvor u kućnim uslovima.

Jović je naveo i da je u Donbas u funkciji reportera putovao uz pomoć prijatelja, ruskih novinara i dopisnika iz Rusije, a ne preko zvaničnih kanala i posrednika ruske države.

Jović je, inače, na društvenim mrežama objavljivao i fotografije sa Darijom Duginom, ćerkom Aleksandra Dugina, bliskog saveznika ruskog predsednika Vladimira Putina. Darija Dugina ubijena je u blizini Moskve u avgustu.

„Upoznali smo se pre dva meseca kada smo zajedno u sklopu pres ture nekoliko dana obilazili oslobođene gradove Donbasa i nekadašnje Ukrajine, usput pričajući o Srbiji, Kosovu, njenim planovima da dođe i poseti našu zemlju i mojoj spremnosti da je ugostim i povedem u obilazak naše svete zemlje“, napisao je Jović u avgustu na Fejsbuku.

Podrška invaziji kroz ‘humanitarni koncert’

„Ruski dom“ je 20. maja organizovao i humanitarni koncert pod nazivom „Mirno nebo za dečji osmeh“ zbog, kako se navodi, „zabrinjavajuće situacije u Donbasu“, i zbog toga što stanovnicima ovih regija i deci potrebna pomoć.

Moskva se, inače, u maju fokusirala na to da zauzme ceo ukrajinski industrijski region Donbas na istoku Ukrajine.

Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski rekao je 20. maja da su ruske snage „potpuno uništile“ industrijski region Donbasa i optužio Moskvu da sprovodi besmislena bombardovanja.

Događaju u „Ruskom domu“ u maju su, između ostalih, prisustvovali i „Noćni vukovi“, motoristička grupa bliska predsedniku Rusije Vladimiru Putinu.

Iz ove organizacije RSE nije dobio odgovor da li su njihovi predstavnici pozvani na ovaj događaj i da li sarađuju sa „Ruskim domom“.

Kompanija „Wolf Holding of Security Structures“, u vlasništvu „Noćnih vukova“, nalazi se na na crnoj listi Ministarstva finansija SAD od juna 2017. zbog organizovanja vojnih obuka na teritoriji Evrope i Azije i delovanja u istočnoj Ukrajini.

Veče podrške Rusiji tokom invazije

Od početka invazije na Ukrajinu, uz podršku „Ruskog doma“ organizovano je i više događaja u znak podrške Rusiji.

Jedan od takvih događaja u „Ruskom domu“ organizovalo je u martu, između ostalih, udruženje „Istočna alternativa“ čiji su članovi 2020. godine u Srebrenici u Bosni i Hercegovini lepili plakate na kojim su veličali osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, a 2021. u Bratuncu postavljali bilbord na kom su Mladiću čestitali rođendan.

Na skupu „Veče podrške Rusiji“ su se, kako se navodi na sajtu „Ruskog doma“, govornici izjasnili da „podržavaju delovanje Rusije u njenom sučeljavanju sa Zapadom i uputili podršku predsedniku Rusije i ruskom narodu„.

Dragan Todorović, predsednik udruženja „Istočna alternativa“, odbio je da za RSE odgovori na pitanja o ovom događaju, sem u „uživo programu“.

Skupu je prisustvovao i Božidar Delić, general u penziji protiv koga su nevladine organizacije u Srbiji i na Kosovu podnele krivične prijave zbog zločina na Kosovu.

Delić je bio komandant 549. motorizovane brigade Vojske Jugoslavije (1995–1999) tokom rata na Kosovu, a učestovao je i u ratu u Hrvatskoj i Bosni Hercegovini. Delić je preminuo u avgustu, ali protiv njega nikada nije pokrenut postupak u Srbiji.

U objavi o događaju na sajtu „Ruskog doma“ Delić je spomenut kao komandant !koji se istakao u borbama na Kosovu, te postao jedan od simbola suprotstavljanja NATO agresiji 1999. godine“.

U martu 1999. godine, NATO snage su otpočele bombardovanje tadašnje Jugoslavije zbog egzodusa i zločina srpskih vojnih i policijskih snaga nad albanskim stanovništvom na Kosovu.

Iz „Ruskog doma“ nisu odgovorili na pitanja RSE, između ostalog, ni na pitanje da li su spomenute manifestacije organizovane u cilju podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu.

„Ruski dom“ je u septembru na društvenoj mreži Tviter promovisao i rusku izgradnju mosta u ukrajinskoj regiji Donjeck koja je pod kontrolom Rusije.

‘Ruski dom’ kao instrument meke moći

Ivana Stradner, savetnica u Fondaciji za zaštitu demokratije (FDD) i naučna saradnica Instituta Ameriken enterprajz (AEI) sa sedištem u Vašingtonu, kaže da „Ruski dom“ u Srbiji sprovodi svoje aktivnosti „igrajući na kartu“ ideje „slovenske duše“ i „slovenskog bratstva“ između Srbije i Rusije, dok, sa druge strane, predstavlja Zapad u negativnom kontekstu.

Stradner je ocenila i da je očekivano da u aktivnostima „Ruskog doma“ učestvuju desničarske organizacije u Srbiji.

„Rusija pokušava da predstavi ove grupe pod velom ruske kulture, a svako ko prati kako ruska doktrina funkcioniše, zna da ove grupe služe za širenje moskovskih anti-zapadnih narativa“, ističe ona.

Stradner smatra da Rusija takođe koristi kulturne centre da bi predstavile istoriju u svetlu koji odgovara trenutnim interesima Kremlja.

„Ukoliko pogledate ruske ambasade na socijalnim mrežama, često pišu postove koji se odnose na Drugi svetski rat, što može izgledati kao benigno predstavljanje istorije i kulture. Ali, iza toga je nešto mnogo veće. Na ovaj način, Rusija sebe želi da predstavi kao borca protiv nacizma i Ukrajince predstavi kao naciste globalno“, navodi ona.

Stradner smatra da su ruski kulturni centri širom sveta uspešni utoliko jer su zapadne zemlje prestale da investiraju u svoje kulturne centre, koliko su to činile tokom Hladnog rata.

Darko Obradović iz nevladinog Centra za strateške analize, sa druge strane, smatra da uloga Ruskog doma u ovom slučaju prevazilazi ono što se naziva instrumentom „meke moći“ Rusije.

„Ovakvo delovanje nastoji da ljude zavede i odvrati od njihovih stvarnih interesa i vrednosti, od strateških ciljeva kao što je članstvo u EU i NATO, dok se istovremeno promoviše partnerstvo bez suštine koje se odnosi na alternativu i zaštitu koju garantuje ‘bratska’ Rusija“, kaže Obradović.

On dodaje da je Ruski dom svojim aktivnostima „u prošlosti bio činilac meke moći, što je legitimno“.

„Širenje ratne propagande je nešto sasvim drugo i nedopustivo“, kaže on.

Obradović kaže da je jasno da je Ruski dom u službi ruske spoljne politike, što je nespojivo sa ruskom kulturom.

„Kakve veze spoljna politika jedne države i njen rat imaju sa književnošću, obrazovanjem i jezikom. Zašto bi se povlačila jednakost između jednog Lava Tolstoja (ruskog književnika iz 19. i početkom 20. veka, prim. aut.) i agresivne politike Vladimira Putina? Zašto bi ljubitelji ruske književnosti morali biti sledbenici najmračnijih ideja u 21. veku“, ističe on.

Kada je reč o učešću desničarskih grupa na događajima u Ruskom domu, Obradović smatra da one na taj način dobijaju legitimitet među svojim članovima, sledbenicima i drugim organizacijama.

Obradović takođe smatra da bi dezinformacije i uticaj koji se širi ruskim kanalima u Srbiji trebalo tretirati kao bezbednosnu pretnju.

RSE je u više navrata izveštavao o tome kako se u Srbiji šire dezinformacije preko ruskih Telegram kanala i opravdava invaziju na Ukrajinu.

Kontroverze oko Rusko-srpskog humanitarnog centra

Pitanje uloge ruskih centara u Srbiji bilo je aktuelno i nakon osnivanja Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu, na jugu Srbije, 2012. godine.

Otvaranje ovog centra pratile su kontroverze jer su ruski zvaničnici tražili diplomatski status za zaposlene u ovom centru. Dok ruski predstavnici navode da je namena centra otklanjanje posledica elementarnih nepogoda u regionu, zvaničnik Sjedinjenih Američkih Država Brajan Hojt Ji izrazio je 2017. sumnju da bi taj Centar mogao da „postane špijunski“.

Iz Evropske unije su 2016. takođe ukazali da se osnivanjem ovog centra potencijalno dupliraju nadležnosti budući da „već postoji dobro ustanovljen i funkcionalan okvir za upravljanje katastrofama i sistem za hitno reagovanje u okviru Civilnog mehanizma Evropske unije”.

Sam centar relativno je blizu američke vojne baze na Kosovu Bondstil (Bondsteel) kod Uroševca, na oko 40 kilometara od Prištine.

Vlasti u Srbiji do danas nisu dodelili diplomatski status osoblju Rusko-srpskog humanitarnog centra.

(RSE, Foto: Ruski dom)