Skip to main content

MILOŠ VASIĆ: Zavlače, zamajavaju, lažu, foliraju i prenemažu se

Autonomija 08. нов 2016.
3 min čitanja

Nije taj nesretni Jovan Jošilo prvi na čijem su se primeru okliznule naše vlasti – sve zbog nepromišljenosti i brzopletosti, koliko vidimo.

Naime, Jovana Jošila iz Banje Luke, od ranije poznatog organima gonjenja po liniji oružja i municije, narkotika, reketiranja itd. (ima tu i nekih pokušaja ubistva), uhapsilo je po poternici MUP Srbije pre neki dan. Onda su ga sutradan pustili uz ograničenje kretanja (uzelo mu pasoš, zabranilo putovanja, treba da se javlja dvaput nedeljno u policiju). Zašto ga je pustilo na slobodu, kakvu takvu? Zato što nije pronađena veza između njega i oružja iz Jajinačke šume i iz one garaže u Novom Beogradu, kako se tvrdilo u poternici MUP Srbije.

Tako se naša vlast okliznula još jednom na brzopletim i nepromišljenim poternicama. Da se podsetimo: prvo su optužili onog Jurišića iz Tuzle, držali čoveka u pritvoru i oslobodili ga; pa su imali Jovu Divjaka na poternici; pa Ejupa Ganića; pa još neke Hrvate; pa ovih dana ta dva kosovska Albanca koje su pustili odmah, bez daljeg brukanja. Nešto tu nije u redu. Naime, ako već raspisuju poternice za stranim državljanima, bilo bi pametno i uputno da ih potkrepe koliko-toliko solidnim dokaznim materijalom, da se ne bi brukali okolo. Ipak su to poslovi sa „elementom inostranosti“, kako naš premijer citira udbaški žargon.

Da vidimo šta bi to bilo što ih je navelo baš na tog Jošila. Moguće je da je njegov telefon bio u jednom trenutku u dometu bazne stanice GSM mobilne telefonije blizu Jajinaca; ili blizu novobeogradske garaže. Ili da ima neke veze sa autom nađenim u toj garaži, ali taj auto imao je – kažu iz MUP – prvobitno crnogorske tablice. Bitno je da MUP Srbije u svojoj poternici nije ponudio nikakve konkretne dokaze protiv Jošila, kakav god on gangster bio inače. I šta smo dobili? Pustilo čoveka na ograničenu slobodu dok se ovi naši ne sete da dopune poternicu. Možda nešto i nađu, nikad se ne zna, ali mogli su dotle da sačekaju. Mogli su da za to vreme zamole MUP Republike Srpske da pripazi diskretno na čoveka, pa ako ne nađu ništa – onda ništa; a ako nađu, onda da ga hapse.

Ovako je hapšenje tog nesretnog Jošila samo doprinelo ionako haotičnoj situaciji oko Jajinačke šume i Novog Beograda. Premijer Vučić je opet vrdao u ponedeljak uveče na RTS: te imao bi on šta da kaže, ali ne sme ili neće; te zna on da njemu rade o glavi, ali eto, on je junak i pašće za Srbiju, ali ne može u detalje; itd. Raspredao je neuverljive priče da šta bi bilo da je ta zolja pukla i opalila sve te bombe i municiju, mada za opaljenje zolje treba napraviti pet odvojenih radnji (sve to na njoj piše, ima i strip za nepismene). Misterija auta iz novobeogradske garaže ostaje: dva paketića trotila od po 200 grama nesporni su, kao i mobilni telefoni za daljinsko detoniranje, ali to spada u uobičajena sredstva beogradskih kriminalnih grupa, kao iznajmljivanje garaža u kojima čuvaju automobile za buduće akcije. Dva komada oružja nađena tamo – automat Hekler i Koh MP5K i veliki revolver – nisu kompatibilni sa municijom nađenom u Jajincima. Da li ili ne sve to ima neke međusobne veze ili veze sa Jovanom Jošilom – nije nam rečeno.

Jedina korist od tog haosa bila je naredba premijera Vučića nadležnim organima da više ne puštaju u javnost nikakve informacije na te teme. Naredba je bila hvalevredna, ali – na žalost – beznadežno zakasnela, jer su se svi već bili detonirali sa kojekakvim saopštenjima i procenama. Čak i tada neko nije poslušao naredbu, jer su Večernje novosti nastavile da objavljuju detalje iz istrage od svojih izvora koji mogu biti samo iz nadležnih organa. Te informacije nisu bile demantovane, što bi moglo značiti samo da je vlastima stalo da imaju neki izlaz kroz koji će plasirati ono što ne smeju javno da saopšte.

Slično ide i sa crnogorskom petljavinom, o kojoj Vučić takođe zna nešto, ali ne sme da priča; zna i Milo i sluti da odakle je to. Rusi, naravno, pojma nemaju. I šta smo doznali? Svečano ništa. Uhapsilo tamo Dikića, tu neku ženu i onog Sinđelića koji se, dok si dlanom o dlan, našao u Crnoj Gori, mada nije bio izručen po proceduri. Pa ćemo i to istom videti, čim crnogorsko tužilaštvo uradi šta ima, a šta će uraditi – ne znamo.

I tako oni nas zavlače, zamajavaju, lažu, foliraju i prenemažu se i niko nimalo pametniji iz celog tog cirkusa.

Nastavak se očekuje.

(Autonomija)