Skip to main content

Koliko se Dodik i Vučić boje Christiana Schmidta?

Aktuelno 12. јун 2021.
5 min čitanja

Reakcije najvažnijih srpskih političara u regionu na vijest da u BiH, kao novi visoki predstavnik, dolazi prekaljeni njemački političar Christian Schmidt bile su burne, protivrječne i zbunjujuće, u najmanju ruku. Nakon sastanka, koji je u Beogradu imao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, u svom je maniru, sa dosta nipodoštavanja i arogancije govorio kako se kancelarija visokog predstavnika „treba zatvoriti“.

„Mi mislimo da treba zatvoriti kancelariju visokog predstavnika. Mi smo protiv njegove rehabilitacije, spremni smo da kažemo i da to odbijamo, a tragamo i za našim političkim jedinstvom u Republici Srpskoj i razumjevanjem Srbije”, rekao je Dodik dodajući, sasvim vehemetno da „želimo poštovanje međunarodnog prava i Ustava BiH koji je kršen od visokog predstavnika“.

Očigledno dobro raspoložen da šalje, naizgled, „snažne“ političke poruke Dodik je potcrtao kako visoki predstavnik, odakle god dolazio, mora biti potvrđen Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda jer „u protivnom on za nas neće imati legitimitet“.

Na Dodikov narativ nadovezao se i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je nagovijestio da će zemlja kojom predsjedava, u budućnosti, tražiti izvještaje visokog predstavnika u BiH o političkoj situaciji u zemlji navodeći kako, po slovu Dejtonskog mirovnog sporazuma, Srbija na to ima pravo.

“Rekao sam da će po prvi put, ministar spoljnih poslova Srbije, Nikola Selaković, u skladu sa ovlašćenjima, tražiti izveštaj od visokog predstavnika o stanju u BiH. Srbija će početi da se ponaša kako do sada nije, ali u skladu sa onim što je potpisano”, rekao je Vučić.

Nijemci će praviti funkcionalnu BiH

Odmah je dodao da se veoma opasno igrati Bonskim ovlaštenjima, čiju upotrebu Srbija, svakako, neće podržati:

“Srbija neće podržati sprovođenje u delo Bonskih ovlašćenja kojima bi neko pokušao da kreira političku situaciju u RS. Znamo da smo mali i da ne možemo da utičemo na belosvetske moćnike, ali koliko možemo, u skladu sa međunarodnim javnopravnim normama”, rekao je Vučić.

Ali, iza tog razmetljivog inaćenja, kako Dodikovo i Vučićevo ponašanje tumače bolji poznavaoci regionalnih prilika, bjelodano se krije strah od toga kakvu bi poziciju novi visoki predastaanvik u BiH mogao zauzeti, naročito prema prijetećem i uznemiravajućem Dodikovom ponašanju, koji neprekidnim opstrukcijama nastoji BiH pokazati kao nefunkcionalnu i nemoguću zemlju.

Baš zato Vučićevi komentari izneseni na srbijanskoj TV Happy nisu bili toliko šokantni, barem ne onima koji prate dešavanja na regionalnoj političkoj sceni. Svjestan, valjda, da je došao kraj ere „meke politike Valentina Inzka“ za novog visokog predstavnika Vučić je rekao da je „veoma ozbiljan čovjek“ i  „poznanik sa kojim sam mnogo puta razgovarao“.

„Jedan je od najsnažnijih političara Nemačke. Čovek za kojeg ne mislim da mrzi Srbiju i srpski narod, ali razumem stavove Milorada Dodika i ljudi u RS koji su siti dolaska ljudi sa strane da upravljaju zemljom BiH”, objasnio je Vučić u intervjuu za TV Happy.

A onda je iznio stav koji je i za one upućenije bio poprilično neočekivan:

„Da će biti mnogo teže za RS, nema sumnje. Nemci će dati sve od sebe da naprave funkcionalnu državu BiH, preko uzimanja kompetencija vlasti RS. Neće biti lako ni za Srbiju, jer Srbija mora da razgovara sa predstavnicima Nemačke, ali mora da bude uvek uz RS“, naglasio je Vučić.

Ozbiljan, pragmatičan, racionalan

Sve ono što znamo o Christianu Scmidtu nedvosmisleno govori u prilog tezi kako je riječ o veoma ozbiljnom, racionalnom i pragmatičnom političaru i osobi koja i više nego dobro poznaje političke prilike u BiH i cijeloj regiji. Ne treba zanemariti niti činjenicu da Schmidt dolazi iz ekonomski, politički i demografski najsnažnije zemlje Evropske unije i da je aktivan član partije (CSU) sa dugim političkim kontinuitetom djelovanja na njemačkoj političkoj sceni.

Zato i ne čudi kada profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić na pitanje, kako da se pravilno protumači ponašanje Milorada Dodika, odgovara da je po srijedi elementarni model proizvodnje društveno – medijskog spektakla. Dodikove riječi sasvim su bez „realnog pokrića“ kaže Mujkić koji takvo javno „bahaćenje“ vidi kao najprizemniji pokušaj da se u nekim budućim odnosima zauzme „što jača pozicija“.

„Ja bih to ponašanje stavio u funkciju tog nekog pokušaja, što bi mi rekli ‘seljačkog’ pokušaja, da se zauzme što je moguće jača pozicija. Zaista, možemo pročitati između redova jedan stvarni strah ne samo kod Milorada Dodika nego i kod Vučića i to od neizvjesnosti šta će biti sada kada, u stvari, dođe jedan, pa rekli bismo, i po svim referencama, vrlo ozbiljan i što je najvažnije, racionalan političar, političar koji će tražiti da mu položiš racionalnu argumetaciju za ono što radiš. Mislim da se ova politika spektakla radi da bi nekako ojačali svoju poziciju i budućem visokom predstavniku dali do znanja da smo mi ‘jaki momci’, ali mislim da takav diskurs, mislim i očekujem, možda je to moje nadanje, ali imajući u vidu ozbiljnost ovog čovjeka Schmidta, zaista mislim da to kod njega neće proći“.

Ono što je simptomatično za medijske istupe dvojca Dodik – Vučić, pojašnjava Mujkić, jeste da se njihov javni diskurs, u pravilu, ograničava na govorenje iza kojeg nema pravog političkog djelovanja. Dodaje kako on ne vidi cilj koji bi trebao da se postigne ili da se ostvari ono o čemu se govori. Svojim javnim nastupima i iskrivljenom perspektivom na zbivanja Dodik, a ništa manje i Vučić, samo nastoji političku situaciju dovesti do tačke usijanja.

„Sjetimo se priča sa referendumima i čisto mobilizirujućeg dejstva tih riječi, dakle apsolutno u ovom dobu fake newsa imamo i fake izjave koje služe samo zato da stalno, konstantno, podgrijavaju situaciju bez nekog posebnog značaja koji treba pridati nečemu što će eventualno rezultirati iz toga. Naravno, niikada ništa i ne rezultira. U tom kontekstu gledam i ovo oko visokog predstavnika kao jedan performans neke njegove moći“.

Destruktivna politika

Govorenje bez odgovornosti i verbalni populizam stvari su koje odlikuju Dodika i Vučića, a profesor Mujkić signifikantno upućuje da takvo ponašanje ima sličnosti sa javnim istupima bivšeg američkog predsjenika Donalda Trumpa. Insistiranje na medijsko-društvenom spektaklu i manipulacija medijskim slikama i pojmovima ono je u čemu su pobrojani političari veoma umiješni.

„To bi bila neka konstanta politike Milorada Dodika, ali i Aleksandra Vučića. To smo imali i kod Donalda Trumpa. Stalno, svaki drugi, treći dan ide druga nova zapaljiva izjava, koja preokrene tok stvari u određenom pravcu i svi se mi time bavimo i demantiramo, ili se suprotstavljamo, a u suštini pravi rezultat toga je, kao i u vrijeme Trumpa, ako se sjećamo, da su oni ti koji diktiraju i daju ritam čime ćemo se baviti. Dovoljno je pogledati Vučićevo svakodnevno ordiniranje medijima pod njegovom kontrolom da vidimo kako on funkcionira. I ništa od tih stvari koje je Vučić najavio, događaja i afera, ništa se od toga uistinu  ne razrješava, a to na kraju nikome i nije važno“, jasan je Mujkić.

Ipak, kada se sagledaju stvari iz svih uglova postaje jasno da je takva politika zapravo politika promašaja u kojoj su građani uvijek najveći gubitnici. Dodik veoma „lukavo“ čak i strateški nastoji obesmisliti vrijednost političkog života u Bosni i Hercegovini, a jedan od načina da se pokaže kako je država BiH „slaba država“ jeste i nominalno suprotstavljanje dolasku novog visokog predstavnika u BiH. Stoga, bez obzira što je politika medijskog inaćenja, u principu, nedjelotovorna i lažna ona je, u nekim drugim parametrima, izuzetno destruktivna.

„Međutim, takva jedna politika je po sebi destruktivna. Ako pogledamo BiH, stalno davanje takvog jednog tempa politici dodatno slabi institucije ove zemlje i dodatno je čini ranjivom. Faktički, proizvodi se stanje u kojem će se prstom ukazati i reći ‘e vidite ta zemlja ne funkcionira’. Krajnji cilj je da se pod teretom stalnih nekih događaja, negacija, provokacija i uvreda slabi država. Ja bih to nazvao, i to je radio Ratko Mladić oružano, ‘razvlačenje pameti’“, zaključuje Mujkić.

Jasmin Agić (Al Jazeera Balkans)