Skip to main content

JELENA ŠUŠANJ: Lagali su nas. A i dalje nas lažu

Kultura 24. jan 2023.
4 min čitanja

Kad nam govore da je u Crnoj Gori na snazi ideološki obojen pravopis i da postoji neka druga verzija koja je naučna i čista – lažu nas! Standardizacija je uvijek vođena društvenim, političkim i ekonomskim potrebama i interesima. Standardizacija je uvijek vođena ideologijom. U crnogorskoj klimi jedna struja teži da standardni jezik približi govornicima, druga da napravi što veće razlike između standardne varijante i onoga kako se inače govori u Crnoj Gori.

I govore nam „Pravilno je ovako“, a ne kako piše u Pravopisu, i da Pravopis pravi „radikalne izmjene“ u jeziku time što ozvaničava nešto što svi svakodnevno koristimo i da se na taj način nanosi „nemjerljiva šteta“ jeziku. A lažu nas. Jer standard nije jezik. Standard je samo jedna varijanta jezika, kao bilo koji drugi dijalekat.

Standard je uvijek stvar dogovora određene grupe lingvista koji u datome trenutku imaju moć. Hoće li se pisati Crna Gora ili Crna gora stvar je dogovora. Hoće li se pisati Crnogorsko narodno pozorište ili Crnogorsko Narodno Pozorište – stvar je dogovora, kao što je stvar dogovora i kad će se – a izgledno je da prije ili kasnije hoće – oblici „sprječavati“ i „unaprijeđenje“ uvesti u standard, jer su već – protivno svim dosadašnjim pravopisima – uvedeni u zvanična dokumenta i zvanične nazive institucija.

Pravopisna pravila su konvencija i podložna su promjenama. Zašto nam u zvaničnoj upotrebi ne smeta „sprječavanje“ i „unaprijeđenje“, a smeta nam „lećenje“ i „śeđenje“ – razlog je jednostavan: lagali su nas. A i dalje nas lažu.

Kad su nam govorili da je ono kako govorimo nepravilno – lagali su nas. I dalje nas lažu. U jeziku ne postoji pravilno i nepravilno. U lingvistici je to činjenica, u Crnoj Gori se to ne priznaje. Jezik sam bira kako će se razvijati i svaka riječ koja postoji u bilo kome dijalektu pravilna je, jer je u skladu s jezičkim razvojem.

Možda nije dio standardnoga jezika, ali to ne znači da nekad neće biti. Možda nije dio standardnoga jezika, ali to ne znači da je nepravilna. Možda nije dio standardnoga jezika, ali jezik je komunikacijsko sredstvo među ljudima hiljadama godina, a standardni jezici stari su tek par stotina godina, nastali su u vrijeme nastanka nacionalnih država.

Kad su nam govorili da smo seljaci jer jotujemo – lagali su nas. I dalje nas lažu. Preskriptivistima, a to su oni koji nas prisiljavaju na upotrebu „pravilnih“ riječi, jako je bitno da nametnu mišljenje da ono kako većina govori nije „pravilno“ ili, još prije toga, da je to ružno.

Treba govoriti kao manjina, kao „elita“. Zato osobe poput Rajke Glušice insistiraju na komentarima kako standardni jezik ima svojstva „intelektualizacije“, „modernizacije“, „internacionalizacije“, naglašavajući da narodni govor to ne može imati, jer su njegovi govornici – zaključuje se – nižih spoznajnih kapaciteta.

A pod narodnim govorom misli na jotovane oblike. I to ne sve jotovane oblike: možemo reći „ljeto“, ali ne možemo „neđelja“; pravilno je reći „njegovan“, ali je nepravilno reći „đevojka“; seljački je reći „postiđeti se“, ali je sasvim ok reći „postiđen“.

Ako mislite da ova podjela na „pravilne“ i „nepravilne“ oblike ima veze s gramatikom – varate se, slagali su vas. I dalje vas lažu. Ako mislite da to ima veze s modernizacijom i intelektualizacijom – varate se, slagali su vas. To je plod elitističkih nastupa autoritarnih filologa koji vam nameću svoje arhaične stavove.

Oni dijele društvo dubokim rezovima na „njih“ – koji imaju moć i ostvaruju je kao samoproklamovani vladari nad jezikom – i na „obične smrtnike“ kojima u svakome trenu, na svaki argument, ma koliko validan bio, mogu odgovoriti: „Nepismen si, bolje da ćutiš, ne kaže se ‘trebali su’ nego ‘trebalo je da’“. Kad to izgovori autoritet, neko s pozicije moći – rasprava je uglavnom gotova. Ma koliko obrazovan bio, sagovornik odjednom postaje nepismen i glup. Lažu nas, da bi nas držali u strahu.

Kad su nam govorili da je Pravopis crnogorskoga jezika napravljen prema jeziku baba – lagali su nas. I dalje nas lažu. Nijesu ni baba ni majka krive što smo od njih učili jezik, a još manje što i danas u svakome gradu i svakome selu, u svakoj ulici, kući i zgradi i dalje sva omladina jotuje, uprkos 150-godišnjoj tradiciji standardnoga jezika koji je progonio oblike uz koje smo rasli.

Neki će reći: „Jotujemo u neformalnim situacijama, ali nikad u formalnim.“ Pa radite tako jer su vas lagali, jer su vas krivo naučili. Lagali su nas – i dalje nas lažu – da se rečenica ne može početi veznikom, ali samo određenim veznikom, pa opet vidimo da može. I počinjemo je tako.

I ne postoji nijedno lingvističko opravdanje ni obrazloženje za takvu zabranu. Kad nam kažu da je ono kako govorimo nepravilno – lažu nas jednako kao oni koji nam kažu da je svijet nastao za šest dana. Ili kao kad nam kažu da Pluton više nije planeta, jer Pluton jeste planeta, samo patuljasta. Pa ako smo mogli prihvatiti preuređeni planetni sistem, zašto ne možemo i taj krivi stav o jeziku izbaciti iz sopstvenih uvjerenja!

Na naš život ne utiče administrativni status planeta, ali nas se i te kako tiče kad moramo jezik prilagođavati oblicima koji nam nijesu bliski, a sve u cilju tobožnje „pravilnosti“, plašeći se da đe ne pogriješimo, jer ćemo biti ismijani, odbačeni, okuženi.

Kad su nam govorili da je crnogorski jezik nacionalistički projekat, da je jotacija uvedena da bi razjedinila region – lagali su nas. I dalje nas lažu. U komunikaciji s ljudima iz okruženja ne koristimo standardni jezik, a oni nas i dalje odlično razumiju. Pa zašto bi onda uvođenje nekih elemenata koji odavno postoje na čitavoj crnogorskoj teritoriji djelovalo razjediniteljski u odnosu na druge govore?

Kako to da mi razumijemo sve okolne standardne jezike, iako ne govorimo posve tako, a drugi bi nas prestali razumjeti samo jer smo standardizovali ono kako inače govorimo?! Laž je da je komunikabilnost ugrožena. To je samo manipulacijska tehnika jer getoizacija i izolacionizam djeluju zastrašujuće. Ni jedno ni drugo nijesu ni istinita ni moguća posljedica uvođenja jotovanih oblika u standard.

Kad su nam govorili da crnogorski jezik u jotovanoj varijanti nema prestiž – lagali su nas. I dalje nas lažu. Jer prestiž nije jezička, već društvena kategorija. Jotacija je posve neutralna glasovna promjena, u njoj nema ništa ni ružno ni lijepo, ni seljačko ni gradsko, ni prestižno ni inferiorno.

Kad su nam prigovarali da smo nepismeni, jer pišemo kako govorimo – nastojali su, a i dalje nastoje, od nas stvoriti hordu poslušnika, opterećenih nesigurnošću da progovore, jer im se može prilijepiti etiketa nepismenoga, neznavenoga.

Imamo izbor između demokratije i autoritarnosti, između ravnopravnosti i elitizma, između činjenica i pseudonauke, između znanja i inferiornosti. Izbor je na nama. Pokažimo da smo pametni.

Ne dozvoli da te lažu. Budi svoj. Govori crnogorski.

(Portal Analitika)