Glavni urednik Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE) Dinko Gruhonjić kazao je da termin suočavanja sa prošlošću toliko koristimo, da je na izvjestan način istražen od svakog smisla.
-Postoje i lošiji termini, poput ,,tranzicione pravce“. Možda bi za to bilo bolje da utvrdimo neke druge termine. To je zapravo prihvatanje odgovornosti za ratne zločine, što je vrlo bolan proces. U Srbiji ne postoji suočavanje sa prošlošću, razmišljanje o prihvatanju odgovornosti koja može biti na više nivoa, ne samo krivična. Postoje viši nivoi odgovornosti, odgovornost cjelokupne zajednice za zbivanja koja su organizovana u njihovo ime. To suočavanje se nije desilo. U javnosti se često kaže, desili su nam se ratovi. Nijesu nam se desili nego su vrlo precizno organizovani i dirigovani iz Beograda – rekao je Gruhonjić na drugom panelu petog izdanja Podgoričkog novinarskog foruma „Mediji i suočavanje sa prošlošću“.
Gruhonjić je istakao da činjenice i poznavanje činjenica nijesu problem, što je najveći paradoks.
-Problem je što postoji, nažalost, široki društveni konsenzus. Prvo da se zločini počine, a sada da se ne prihvati vlastita odgovornost, počev od svake individue, da je podržavala takve bestijalnosti. U teoriji genocida nervira me uvođenje koncepta abolicije za obične građane, gdje se predstavljaju kao ,,ni luk jeli ni luk mirisali“. U teoriji genocida možete imati ekonomsku moć koja je neophodna da to organizujete, vojnu i političku moć… Ali ga ne možete počiniti ako nema tihe većine koja ćuti – rekao je Gruhonjić.
Istakao je da nakon svega, bilo prirodno da se Srbiji desi Aleksandar Vučić.
Šuković: Ugrožena nezavisnost Crne Gore
Darko Šuković, urednik i vlasnik podgoričkog radija Antena M, kazao je da je Crna Gora zanimljiv primjer koji će potvrditi tezu da su mediji sve više alatka, a novinari servis projekata čije su rodno mjesto političke elite.
-Medijska situacija u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko godina je bitno drugačija nego prije deset, 15 ili 20 godina. Nakon cijepanja DPS-a, raskida Đukanovića sa Miloševićevom politikom, ulazi se u fazu kad je dominantan pravac ovdašnjih medija išao u dobrom pravcu suočavanja sa prošlošću. To se odražavalo i na naše društvo, sistem vrijednosti, stvaranje tolerantnog, građanskog društva. I to je bilo većinsko raspoloženje. Posljednjih godina se desila promjena. Po podacima koje sam čuo u posljednjim mjesecima, na teritoriji Crne Gore danas gledate, čitate i slušate, u količini koja ozbiljno utiče na javno mnjenje, 43 medijske kuće iz Srbije. Dodatno, sigurno tri četvrtine ovdašnjih medija su registrovane na lokacijama poput Kajmanskih ostrva. Onda imate za logičnu posljedicu to da je ugrožena nezavisnost Crne Gore. Zato što su ugroženi njeno građansko, sekularno ustrojstvo, multikulturalizam i istinski suživot – rekao je Šuković.
Istakao je da mediji nijesu ,,glava“ te priče, ali imaju veliki uticaj na cijelu priču.
-Crna Gora je sad klasična medijska kolonija. I prije je dominacija medija iz Srbije postojala. U periodu referenduma bilo se makar u egalu, da se građanima ponude činjenice. Sada imamo medijsku mašineriju, koja svakog dana zatrpava pogrešnim podacima. Za realizaciju istih projekata iz 90-ih – dodao je Šuković.
Bursać: Narativ o super-narodu
Dragan Bursać, novinar iz Bosne i Hercegovine, kazao je da sve što se dešava od počekta 90-ih zapravo združeni poduhvat medija, politika, ideologija i naroda.
-Suočavanje sa prošlošću, najdokumentovanijom prošlošću u istoriji čovječanstva, a govorim o dešavanjima 90-ih, ne ide nikako jer je bitno ideološki prožeta, prije svega iz Beograda. Identična je danas i na početku 90-ih. Imamo narativ o super-narodu i niže vrijednim narodima. Skupština bosanskih Srba 1992. ili 1993. godine eksplicitno prije genocida govori o Bošnjacima kao o ,,genetskom otpadu“. I to se završilo sa genocidom. Imamo i termin koji nije dovoljno istraživan, a to je rasistička teorija. Radi se o postojanju viših i nižih nacija, što je implementirano u ideologiju. Kroz medije, imamo zapravo taj udruženi zločinački poduhvat. U Banjaluci imamo ,,Glas Srpske“, njihov je moto bio: ,,Uvijek uz svoj narod“. Ne uz istinu. Sve treba do kraja ogoliti. Ideologije se nijesu promijenile, niko ne osjeća potrebu da se suoči sa zločinima – rekao je Bursać.
Novinar iz BiH je kazao da imamo posla sa spregom ideologije vlasti i medija, gdje mu često djeluje da su pravedni novinari ,,slamke među vihorove“, gdje se ispravno bavljenje poslom svelo na donkihotovski.
Marković: Uloga ,,intelektualaca“
Tomislav Marković, novinar i pisac iz Beograda, rekao je da je Beograd po mnogo čemu ,,prijestonica udruženog zločinačkog poduhvata“.
-Ovdje je najveći otpor prema suočavanju sa prošlošću. Posebno zato što je ideologija koja je dovela do zločina i dalje na vlasti. Interesantan je primjer ,,Glas Srpske“, što podsjeća na Matiju Bećkovića. A to je kolaps kulture i intelekta, jer čovjek treba da bude za istinu, ako je intelektualac i novinar. Tako vidimo veze između kulturnih, novinarskih i političkih krugova – rekao je Marković.
Kazao je da mediji nijesu stvorili ideologene i floskule o ,,nadmoćnom narodu“, već da je to nastalo u intelektualnim krugovima, uz podršku političkih struja.
-Mogu razni koncepti da postoje u svakom društvu, ali ako nemaju podršku vlasti, onda ne mogu postati dominantni – napomenuo je Marković.