Kao što kaže poslovica: ako nešto izgleda kao patka, hoda i oglašava se kao patka, onda mora da je – patka! Odnosno, primijenjeno na Abazovića i na „Građanski“ pokret Ura:- ako je neko ušao u koaliciju sa četnicima i teroristima, ako neko podržava rasturanje države Crne Gore, ako neko izvršava Putinova, Vučićeva i Porfirijeva naređenja, onda mora da je neprijatelj svoje države Crne Gore – kaže u intervjuu Pobjedi dr Dinko Gruhonjić, novinar, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
POBJEDA: Koliku grešku je premijer Crne Gore Dritan Abazović napravio načinom na koji je potpisao ugovor sa SPC, kako će se to odraziti na njegove birače?
GRUHONJIĆ: Što se njega tiče, Abazović nije napravio grešku, već je uradio ono što mu je, kao Vučićevoj i Porfirijevoj marioneti, bilo naređeno da učini.
Mene od svega najviše čudi zašto se ljudi još uvek čude Abazovićevim potezima? Da li su Abazović i tzv. Građanski pokret Ura poslije izbora ušli u koaliciju, ne samo sa pročetničkim partijama, već i sa organizacijom koja je bila optužena za terorizam, Demokratskim frontom, sa istim onim ljudima koji su učestvovali u pokušaju državnog udara 2016. godine? Jesu. Jesu li Abazović i Ura tu vladu formirali odlazeći na sastanke sa pokojnim Amfilohijem po manastirima? Jesu. Jesu li Abazović i Ura podržavali najsramotniju vladu Crne Gore u njenoj istoriji, onu vladu onog Zdravka Krivokapića? Jesu. Je li Abazović bio koordinator službi bezbjednosti u vrijeme kada su na nas bacali suzavac na Cetinju da bi se izvršio helikopterski desant i ,,ustoličio“ Joanikije? Jeste. Jesu li Abazović i Ura ćutke gledali što, na primjer, radi Vesna Bratić, ,,žena-četnik“, notorna ministarka kulture, obrazovanja i još koječega? Jesu. I tako dalje, nema ovdje dovoljno mjesta da se nabroje sva njihova nepočinstva.
A kako će se odraziti na njegove birače? Pa siguran sam da su njegovi birači, od kojih je većina 2020. godine povjerovala da je Ura nekakva nova inkarnacija slavnog Liberalnog saveza iz prve polovine devedesetih godina 20. vijeka koji je sačuvao obraz Crne Gore, već dan ili dva poslije izbora shvatili da su ih Abazović, Ura, koncern Vijesti i ,,nevladine“ organizacije od kojh sada mnoge pokušavaju da ,,operu“ svoju sramnu ulogu iz tog perioda, jednostavno – nasankali! Tako da u tom korpusu biračkog tijela oni više nemaju što da traže. Jedino što mogu jeste da se sada uhvate u koštac sa svojim pročetničkim partnerima i da se bore za glasove onih koji Crnu Goru vide, poput ,,opozicione nade“ Boška Obradovića iz Srbije, kao južnu srbijansku provinciju i ,,srpsku Spartu“. Plus da im se, uz pomoć rusko-srpskog novca i tajnih službi, upumpa novac za kupovinu glasova birača koji su skloni korupciji. Ali, najizvjesnije je da su i Abazović i Ura završili sa svojim političkim karijerama. No, neke od njih ni to naročito ne zabrinjava. Vidjećemo ko je od njih za sebe obezbijedio neki rezervni položaj, u nekom Londonu ili Beogradu.
POBJEDA: Zašto međunarodna zajednica nije reagovala, budući da je Crna Gora nakon potpisivanja „temeljnog ugovora“ ušla u političku nestabilnost? Zašto problemi koje izaziva SPC ne interesuju Zapad s obzirom na to da Crkva svojim djelovanjem, koje izlazi iz sfere vjere, destabilizuje društvo u cjelini?
GRUHONJIĆ: Mislim da mi često precjenjujemo mudrost ,,međunarodne zajednice“, previše se oslanjajući na njih a premalo na nas. Ali isto tako mislim da se stvari polako mijenjaju. Svjedočimo sada da se u pojedinim evropskim i američkim važnim političkim dokumentima spominje maligna uloga Crkve Srbije u regionu.
Vidimo i da inicijativa ,,Otvoreni Balkan“, to kukavičje jaje velike Srbije, takođe drastično gubi na popularnosti na Zapadu. Jasno je da će i iz Vašingtona i iz Brisela biti podržane samo one inicijative koje su kompatibilne sa EU. ,,Otvoreni Balkan“ to nije, Berlinski proces jeste. To je sjajna vijest za Crnu Goru, kojoj je iz Brisela praktično otvoreno poručeno da je njen ulazak u EU moguć za dvije, najdalje tri godine. I to je zapravo razlog, da se vratimo na Abazovića, zašto je tako požurio da potpiše „temeljni ugovor“ sa Crkvom Srbije. Taj ugovor će svakako biti poništen kada Crna Gora dobije jasnu suverenističku i građansku vladu, što će se desiti nakon sljedećih izbora. I nije uopšte poenta u potpisivanju ugovora, već u tome što je Abazović od Vučića a samim tim i od Moskve dobio nalog da po svaku cijenu destabilizuje Crnu Goru.
POBJEDA: Da li je „temeljni ugovor“ uvod u ,,tjeranje“ Crne Gore da pristupi ,,Otvorenom Balkanu“?
GRUHONJIĆ: Abazović je svakako namjeravao da Crnu Goru ,,ugura“ u ,,Otvoreni Balkan“ iz razloga koje sam naveo, dakle sa ciljem udaljavanja Crne Gore od EU i destabilizacije države, ali je to priča koja pripada prošlosti. Dakle, jedan elemenat destabilizacije Crne Gore je polako ali sigurno stavljen ad acta, na veliku žalost Beograda i Moskve.
POBJEDA: Svakog ljeta region „kuva“ od ostrašćenosti, nacionalizma, prijetnji… zbog obilježavanja godišnjica zločina nad civilima (Srebrenica, Knin… Srbi vazda pronalaze svoje nove žrtve). Predstavnici NVO su bezbroj puta ukazivali da je neophodno suočavanje sa prošlošću. Zašto nijesmo u stanju to da učinimo da bi buduće generacije bile rasterećene mračne prošlosti i imale normalan život?
GRUHONJIĆ: Zato što, koliko je meni poznato, niko nikada u istoriji civilizacije to nije učinio sam od sebe, nijedno društvo, uz časne izuzetke, poput građanskih pokreta koji su postojali u mnogim društvima koja su se suočavala sa sličnim užasima iz prošlosti kao i mi. Često se Njemačka, da budemo precizniji – Zapadna Njemačka, navodi kao svijetli primjer suočavanja sa prošlošću, ali to je nažalost izromansirana priča. Zapadna Njemačka se jeste suočila sa prošlošću, ali uz ogroman pritisak i insistiranje sila pobjednica, zahvaljujući kojima je potekao proces denacifkacije i njemačko društvo smoglo snage da porodi jednog Branta. A djeca i unuci da počnu pitati tate i djedove: ,,A šta si ti radio tokom rata?“
Dobro ste primijetili da su predstavnici civilnog sektora bezbroj puta ukazivali da je neophodno suočavanje sa prošlošću. Međutim, oni nijesu samo ukazivali, već su radili i rade i dan-danas vrlo konkretne stvari na dokumentovanju prošlosti, masovnih ratnih zločina, na popisu žrtava ratova. Dakle, svi dokumenti su tu, ništa nije nepoznato, jugoslovenski ratovi su vjerovatno najdokumentovaniji ratovi u istoriji ratovanja. Temelj je postavljen, nedostaje politička volja, jer su dokumenti i činjenice eksploziv u temelje nacionalističkih ideologija.
Nažalost, naročito u Srbiji, glas antiratnog i antinacionalističkog dijela civilnog sektora se ne čuje, a i kada se čuje, oni su stigmatizovani kao nekakvi ,,izdajnici“, što je recept koji je patentirao još Miloševićev režim. Tako da se nalazimo u paradoksalnoj situaciji da su danas u Srbiji ,,patriote“ oni koji su tokom svojih političkih, medijskih i intelektualnih karijera učinili sve da raspire a zatim i dodaju benzina na ratni požar, dakle oni koji su, na ovaj ili onaj način, odgovorni za tragedije miliona jugoslovenskih građana, a ,,izdajnici“ su oni koji se nikada nijesu mirili sa zločinom i koji su uvijek i dosljedno bili protiv rata i velikosrpske nacionalističke politike. Riječ je, dakle, o društvu koje je potpuno pervertirano i nakrivo nasađeno, u kojem – nažalost – mlade generacije rastu već decenijama na lažima i istorijskim falsifikatima državne propagande, u kojem su zločinci heroji, a pravi heroji – izdajnici. Tako da, objektivno, nema tu previše razloga za optimizam, prije će biti da prisustvujemo jednom procesu truljenja društva, koje može da potraje unedogled. E, sad, to je možda i zaslužena i najgora zamisliva kazna za sva zla koja je politika zvaničnog Beograda nanijela susjednim državama i sopstvenim građanima. Pakao nije na nebu, nego na zemlji, a Srbija je pravi primjer za to.
A opet, stvari se mogu posmatrati i drugačije: nikada mase nijesu mijenjale svijet nabolje, dovoljna je kritična grupa odlučnih, hrabrih, pametnih i istrajnih ljudi koja će prepoznati istorijski trenutak da preduzme akciju i uvjeri ljude u ono što je očigledno: nemojte uporno glasati za one koji žive od vaše propasti! Crna Gora ima tu malu ali odlučnu kritičnu grupu ljudi, za Srbiju nijesam siguran.
Banalan pristup Zapada Crnoj Gori
-Možemo sada kritikovati međunarodnu zajednicu zbog njihovog sljepila, kada su u pitanju i Crna Gora i Bosna i Hercegovina, prije svega. Ali mislim da to nije naročito produktivno. Mislim da bi suverenističkim snagama u Crnoj Gori bilo daleko bolje da nauče iz grešaka iz prošlosti, kada se premalo pažnje posvećivalo lobiranju u ključnim zapadnim političkim centrima – kazao je Dinko Gruhonjić.
A druga strana, dodao je, naročito ova okupljena oko koncerna Vijesti i pojedinih nevladinih organizacija – mora im se to priznati – odradila je veliki posao u toj diplomatiji iz sjenke. Rezultat je jedan prilično površan i banalan pristup Zapada složenim problemima Crne Gore. Dakle, nema ništa od gnijeva i bijesa, iako razloga za to ima i previše, potreban je uporan rad, diplomatski i građanski aktivizam. Mislim da sada svjedočimo i jednom i drugom i to je put kojim suverenistička i građanska Crna Gora treba da nastavi da ide. Rezultati su već vidljivi – kaže Gruhonjić.
STUPS: Diplomatija