Snaga je, kažu, u brojnosti. Ne slažem se. Ne. Jer rečeno jeste tačno, ali nije istina.

Između tačnog i istinitog postoji jasna distinkcija. Moguće je, recimo, vas dugi dan govoriti tačne stvari, pa ipak lagati. Tako rade PR i marketinški stručnjaci. Tako čine političari. Niz pojedinačno tačnog povezan/poredan na krivi način tek je laž. Sa druge strane, moguće je reći ono što ne bi izdržalo provjeru tačnosti, pa ipak izreći istinu. Tako čini velika umjetnost. Ona, umjetnost, u stanju je i saopštiti laž što svjedoči istinu.

Stoga: da, snaga je u brojnosti. No kakva snaga? I još važnije: snaga za šta?

Kaluđer, u osami, prepušten gladi, hladnoći i sumnji snažniji je od svakog krda. Kao što hrabrost ne znači da se ne plašiš, nego da ipak učiniš ono čega se plašiš, u slučaju snage ne radi se o pobjedi nad neprijateljem i materijom, nego o trijumfu nad vlastitom slabošću.

Istina nije pitanje velikih brojeva. Ona nije stvar javnoga mnenja. Argument: pravo je onako kako misli većina stupidno je i golo nasilje. Naročito su iritantni argumenti koji zbog toga što je ono uvredljivo za većinsku zabludu pozivaju na linč usamljenog mišljenja, te slabe misli, da ovdje zloupotrijebim Vattimov termin. Ogromna većina Njemaca stala je na koncu iza nacista. Da li to znači da je trebalo objesiti Hitlerove kritičare, zato što su svojim otporom uvrijedili zločinački konsenzus svojih sugrađana?

Za Crkvu i njenu pastvu duboko je uvredljiva bila misao da je Zemlja lopta što se okreće.

Masa na Trumpovim mitinzima bila je uvrijeđena tvrdnjom da, suprotno onome što tvrdi Predsjednik, viruse ne treba liječiti ispijanjem varikine.

Woke stupidarija uvrijeđena je, manje-više, cjelokupnom poviješću zapadne umjetnosti. Mlada, neobrazovana konjina bi iz muzičkog kanona izbacila Baha, zato što je po njenom bezvrijednom sudu utemeljenom na bekrajnom neznanju i nerazumijevanju ovaj bio patrijarhalni tiranin.

Zamislite zajednicu pedofila. Nije li jasno da bi takva kritiku pedofilije shvatila kao neoprostivi napad na volju većine i njene vrijednosti?

O svemu tome se, zapravo, ima reći sljedeće. Većinu stanovnika Sodome i Gomore vrijeđala je kritika njihovih seksualnih praksi za koje su imali nesporno demokratsko utemeljenje.

Onda se ukazala istina. Bila je jedna, sama samcita. Bila je plamena i vonjala je na sumpor.

(CdM/foto: Autonomija)