“Ako si zastao, daleki neznani druže, i pogled ti slučajno na ovo mjesto pao, i kamen i zemlja šaptat će poruku: za tvoje proljeće – život svoj sam dao”, piše na ploči u spomen-parku Šubićevac posvećenoj komunistima i antifašistima koje su talijanski fašisti strijeljali na toj lokaciji. Spomenik je sa svih strana zatvoren visokom ogradom. Naslonjen na nju, sjedi mladić u majici HOS-a s pozdravom “Za dom spremni”. S druge strane ograde, mladiću i spomeniku leđima su okrenuti hrvatski policajci, u iščekivanju tisuća ljudi u crnim majicama koji će proći poprištem simbola šibenskog otpora originalnim fašistima.

Od više stotina fotografija snimljenih uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona koje smo pregledali, opisana slika foto agencije PIXSELL možda je najbolja ilustracija ideološkog trenutka u kojem se već neko vrijeme nalazi Hrvatska. Ona je i plastični pokazatelj slojevite suspenzije pravne države koja se desila na ovom događaju.

Da su se zakoni poštovali, ograda, šatori i ogromna rampa u pozadini ne bi postojali na slici, kao ni simbol na prsima mladića. Organizatori bi bili prisiljeni odstraniti improvizirane objekte, uz paprenu financijsku kaznu za vandaliziranje spomenika kulture. Nositelj fašističkog pozdrava, kao i stotine drugih na događaju, zaradio bi policijsku prijavu za remećenje javnog reda i mira te osuđujući nalog da plati nekoliko tisuća eura za širenje simbola mržnje u javnom prostoru. Da su zakoni provođeni, ova fotografija ne bi bila moguća.

Zakoni se, međutim, nisu provodili, isključivo zahvaljujući Hrvatskoj demokratskoj zajednici – njezinoj lokalnoj i nacionalnoj ispostavi – koja nastavlja praksu nepoštivanja zakonskih normi u korist filoustaškog izvođača. Plenkovićeva partija to radi već duže vrijeme u raznim prigodama i oblicima, pa je bilo samo pitanje vremena kad će cjelokupna strategija doći do svog krajnje perverznog izdanja. To je na koncu i učinjeno, simbolički i doslovno, na kostima dalmatinskih komunista, za monetarnu i svjetonazorsku agendu čovjeka koji je godinama promovirao ideologiju koja ih je u Drugom svjetskom ratu otpravila u smrt.

U cijeloj priči, izvođaču se nema što prigovoriti. Taj je odavno s ponosom priznao da se divi poglavniku i “državi” koju je stvorio, pa je posve logično da su organizatori njegovog eventa najprije postavili plastične WC-e na stratište drugova koji su protiv poglavnika ustali. Osokoljen recentnijom podrškom visoke politike iz Banskih dvora, ovdje je pokušao pretvoriti metaforičko zapišavanje preostalih simbola antifašizma u prostor doslovne nužde. Prigovor ide u smjeru političkih pokrovitelja koji su ga legitimirali, pa po potrebi, kad se malo zanese, čiste iza njega. Na primjer, gradonačelnik Šibenika, HDZ-ov Željko Burić, ustupio je organizatorima mjesto gubilišta Šibenčana i Dalmatinaca, ujedno zaštićeni spomenik kulture, za 30 centi po kvadratnom metru.

Kad je uoči koncerta izbio skandal s mobilnim zahodima koje su organizatori događaja postavili unutar spomen-parka, Burić se gradio da to nije bio dogovor, naredivši njihovo hitno odstranjivanje. Kao da ustupanje ovog prostora nije dovoljno skandalozno, odbio je potom reagirati na naknadne, jednako nedozvoljene intervencije organizatora.

Zbog afere s WC-ima, šibenska ispostava konzervatorskog odjela Ministarstva kulture poslala mu je prvi dopis, upozoravajući Grad da ima obvezu zaštite i očuvanja memorijalne cjeline neovisno o planiranom odvijanju obližnjih događaja, poput koncerta na stadionu pored parka. Budući da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, upozorili su ga da se na toj lokaciji ne mogu provoditi nikakve intervencije bez njihove konzervatorske privole.

Šibenski konzervatori zatražili su od Ministarstva kulture hitan inspekcijski nadzor. Premda su imali dovoljno vremena da prije koncerta pošalju inspekciju, to prema neslužbenim informacijama nisu učinili. Ministarstvo kulture vodi Nina Obuljen Koržinek, a Službu za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine njezin suprug Hrvoje Koržinek.

Unatoč tome, organizatori su na istom mjestu postavili šatore i izgradili prilaznu rampu, odstranjujući možebitno za te potrebe i nekoliko stabala. Sve ove naknadne intervencije jednako su nezakonite kao i toaleti, zato što konzervatori opet nisu obaviješteni.

Gradonačelnik se oglušio i na drugi dopis konzervatora, koji su ovaj put tražili hitno uklanjanje navedenih objekata, a od organizatora obustavu postavljanja novih. Umjesto hitnog micanja dotadašnje nezakonite intervencije u zaštićeni prostor, organizatori su postavili dodatne željezne ograde.

Središnjica Ministarstva kulture i medija također se stavila u ulogu pasivnog promatrača, i to ne samo zbog izostanka osuđujućeg priopćenja. Šibenski konzervatori, koji rade unutar tog istog resora, od Zagreba su zatražili hitan inspekcijski nadzor. Premda su imali sasvim dovoljno vremena da prije koncerta pošalju inspekciju i odrade posao, to prema neslužbenim informacijama nisu učinili. Službeno se nisu očitovali na naš novinarski upit. Ministarstvo kulture vodi Nina Obuljen Koržinek, dok jedno od nadležnih tijela, Službu za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, prema informacijama na stranicama ministarstva vodi njezin suprug Hrvoje Koržinek.

Nakon gradonačelnika i Ministarstva kulture, u sličnu praksu se upustilo i Ministarstvo unutarnjih poslova. Dok je sam pjevač u ranijim sudskim procesima formalno ekskulpiran za izvikivanje spornog pozdrava s pozornice pod bizarnim pravnim obrazloženjem da je taj izričaj integralni dio njegova autorskog djela, posjetitelji koncerta u publici nemaju takav pravni luksuz ni imunitet. Premda se pozdrav “Za dom spremni” i dalje redovno kažnjava na hrvatskim sudovima, na doslovno svakom štandu oko stadiona mogao se kupiti predmet s ovom oznakom. Stotine, ako ne i tisuće posjetitelja nesmetano su ga nosili. Šibenska policija odlučila se oglušiti na praksu koju su još jučer i sami provodili, vjerojatno instruirana takvim političkim nalozima iz Zagreba.

Od Plenkovića i njegovih resora za kulturu i policiju bolje se nije moglo očekivati. Zanimljiv je, međutim, slučaj gradonačelnika Šibenika, koji je godinama na glasu kao pragmatik širih pogleda i umjerenjak u redovima HDZ-a. Ovim činom sebe je smjestio u poziciju proaktivnog sudionika stranačkog pothranjivanja i gnojenja političkog mraka u javnom prostoru. Odalo ga je, doduše, dugogodišnje članstvo u vladajućoj stranci, u čijim je mandatima devedesetih srušeno i devastirano tisuće partizanskih spomenika.

U vrijeme talijanske okupacije i strijeljanja na Šubićevcu grad koji danas vodi pružio je masovan otpor. Za razliku od nekih drugih jadranskih sredina, zabilježen je iznimno mali broj kolaboracionista fašističkog režima. Više od osamdeset godina poslije, Burić je na simboličan način poboljšao njihovu statistiku. Pretvoriti stratište šibenskih heroja u kulisu za ikonografiju koja slavi crne odore i poražene režime iz Drugog svjetskog rata čin je kapitulacije pred najprizemnijim komercijalnim i ideološkim interesima profašističkog putujućeg cirkusa.

Ako se inspekcija Ministarstva kulture odvaži baviti vlastitim poslom, gotovo je sigurno da će netko morati snositi financijsku odgovornost za nezakoniti atak na spomen-park. Ultimativni, ujedno najperverzniji završetak posla u ovoj priči bio bi taj da i sam Grad Šibenik sudjeluje u plaćanju novčanih penala. U tom scenariju, Šibenčani će platiti ceh za ponižavanje vlastitih predaka, i to u znaku ideologije koja ih je na tom istom mjestu strijeljala.

Hrvoje Šikmičević (Portal Novosti)