Samo nekoliko sati i nevelika skupina migranata koji su morskim putem ilegalno ušli iz Maroka u španjolski grad u sjevernoj Africi Ceutu bili su dovoljni da slučaj preraste u antimigrantsku histeriju začinjenu političkim prijetnjama promigrantskoj vladi Španjolske. Činjenice, kao i obično u sličnim slučajevima, nisu bile važne.

U četvrtak, 30. srpnja, gradonačelnik-predsjednik Ceute Juan Jesús Vivas Lara izjavio je da grad doživljava sigurnosnu i humanitarnu krizu izazvanu dolaskom 1.500 migranata. Do kraja dana broj migranata bio je znatno veći, spominjalo se do 60.000. Marokansko ministarstvo unutarnjih poslova je, nakon što je situacija smirena, navelo da je 40.000 državljana te sjevernoafričke kraljevine otišlo u španjolski sjevernoafrički teritorij. Jasno je da se grad po broju stanovnika nešto veći od Zadra teško nosio s tolikim brojem pridošlica.

No jasno je i da je vrlo brzo, istoga dana, španjolska vlada bila na udaru više vlada članica EU-a, posebno talijanske kojoj je na čelu tvrda desničarka Giorgija Meloni koja se zalaže za veoma oštru politiku prema migrantima. Na društvenoj mreži X kritizirala je španjolskog premijera Pedra Sáncheza, koji je unutar EU-a na suprotnoj strani od Meloni kad je riječ o migrantskoj politici, a zbivanja u Ceuti nazvala je “nekontroliranom imigracijom” koja je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Istoga dana talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani izjavio je da želi suspendirati Španjolsku iz šengenskog režima. Meloni je, pak, ubrzo otišla korak dalje i najavila je da će Italija suspendirati šengenski režim sa Španjolskom čak i ako se migranti vrate u Maroko. U tom trenutku, u petak 31. srpnja, u Ceuti je vjerojatno bilo oko 60.000 migranata (prema nekim navodima i 80.000), ali nijedan migrant nije prešao na europsko kopno. Inače, Ceuta je od Italije razdvojena Sredozemnim morem i udaljenošću od 1.500 kilometara.

Napadu na Španjolsku, ne i rješavanju stvarnog problema, uskoro su se priključile Danska, Finska i Češka. Danska premijerka Mette Frederiksen, inače socijaldemokratkinja, njezin češki kolega Andrej Babiš, po zanimanju milijarder, inače i čelnik desne stranke, i finska ministrica unutarnjih poslova Mari Rantanen, članica desne, nacionalističke stranke, podržali su Melonijinu ideju o suspenziji Španjolske iz Schengena i pozvali sve europske države da to učine. Histeriju je stvarala premijerka Italije kroz koju je u posljednjih pet godina, prema podacima EU-a, ilegalno na područje Unije ušlo 478.600 migranata (kroz Španjolsku njih 234.760). Italiji se priključila Češka koja je lani, prema podacima tamošnje policije, zabilježila ilegalni boravak 10.838 osoba (uglavnom iz Ukrajine, Moldavije i Vijetnama), a 400 osoba otkriveno je pri nezakonitom prelasku vanjske šengenske granice.

Podaci finske granične službe navode da je iz drugih članica EU-a u tu zemlju lani ušlo 560 osoba (ili nešto više od 1,5 dnevno) i to uglavnom iz Švedske i Estonije brodom, Švedske automobilom, a neki dolaze iz drugih zemalja EU-a avionom. Danska agencija za strance ne objavljuje zbirnu godišnju statistiku o broju stranaca koji ilegalno borave u zemlji. Godine 2024. otkriveno je 1.540 državljana trećih zemalja koji su nezakonito boravili u toj zemlji, a lani ih je iz Danske zbog toga deportirano 2.597, prema podacima agencije za strance. Dakle, Italija je, a ne Španjolska, problematična i njezine su granice propusne, a Danska, Češka i Finska problem ilegalne imigracije, posebno s migrantima koji dolaze iz drugih članica šengenskog režima, jedva da i imaju.

Tog istog petka njemački kancelar Friedrich Merz pozvao je vladu u Madridu da što prije situaciju stavi pod kontrolu. Francuska je pooštrila kontrolu na granici sa Španjolskom, a portugalski premijer Luis Montenegro izjavio je da razmišlja o uvođenju granične kontrole. Oglasio se i američki State Department i, očekivano, zaključio da su događaji izravna posljedica španjolske imigracijske politike. Washington ionako ne voli Madrid i premijera Sáncheza i zbog njegove politike prema Palestini i Izraelu i zbog toga što je odbio povećanje izdvajanja BDP-a za vojne izdatke prema zahtjevima NATO-a. Oglasila se i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je zaključila da su slike iz Ceute “neprihvatljive”.

I dok su se oni oglašavali i ljutili na Španjolsku, njezina je vlada razgovarala s marokanskom i poslala vojna i policijska pojačanja u Ceutu gdje je stanje ubrzano normalizirano. Dok je vlada u Madridu radila, vlade EU-a pokušavale su sastaviti nekakav dopis, ali im je to uspjelo samo djelomično. Naime, 22 članice poslale su pismo predsjedniku Europskog vijeća Antóniju Costi i Von der Leyen i izrazile zabrinutost stanjem u Ceuti. Pet članica pismo nije potpisalo, među njima Francuska i Portugal s kojima Španjolska graniči. U međuvremenu se oglasila i španjolska opozicija, i Pučka stranka i ultradesni Vox, i jedni i drugi veoma antimigrantski nastrojeni i, očekivano, uglavnom svu odgovornost pokušali su svaliti na leđa vlade u Madridu. U subotu je stanje u Ceuti bilo gotovo normalizirano, golema većina migranata vratila se u Maroko, njih 88 poginulo je na putu ili umrlo u Ceuti, ali nitko nije kročio na europsko tlo.

Još se raspravlja o tome što je potaknulo tako velik broj ljudi da krene prema Ceuti. Najčešće se spominju krijumčari ljudi i pojačana aktivnost na društvenim mrežama, na kojima se pogrešno tumačila nedavna odluka španjolskog Vrhovnog suda, koji je u presudi početkom srpnja odlučio da osobe koje doplivaju do Španjolske nije dopušteno odmah vratiti u njihove matične zemlje. Činjenica da su se gotovo svi odmah vratili u Maroko ukazuje na to da nije riječ o političkim izbjeglicama nego o ekonomskim migrantima. Nezaposlenost je u Maroku je, prema podacima tamošnje Visoke planske komisije, relativno visoka (9,5 posto u drugom kvartalu ove godine), ali i u znatnom padu u odnosu na 13 posto krajem 2025. godine. No nezaposlenost je među mladima (do 24 godine), iako u blagom padu, zabrinjavajuće visokih 27,2 posto.

Brza normalizacija stanja u Ceuti izbila je iz ruke adute i Meloni i Tajaniju i Babišu i Rantanen i Frederiksen i Von der Leyen. Do subote je sve oko Ceute što se zbivalo u političkoj sferi sličilo na pokaznu vježbu antiimigrantske europske desnice za udar na europsku ljevicu, kojoj je Sánchez trenutačno stjegonoša. Valja imati na umu i da je španjolska vlada početkom godine odobrila plan legalizacije i integracije oko pola milijuna ilegalnih imigranata, bez dokumenata, čime će im se omogućiti legalan boravak i rad i to u vrijeme kada EU pooštrava svoju migrantsku politiku ovlašćivanjem članica da odbijene tražitelje azila šalju u centre izvan Unije, u “čvorišta za povratak”, primjerice u Albaniji.

Brza normalizacija stanja u Ceuti omogućila je Sánchezu da prijeđe u protunapad. U subotu je poslao neuobičajeno oštro pismo Von der Leyen posvećeno nedostatku europske solidarnosti u slučaju Ceute. Ulazak tolikog broja ljudi opisao je kao napad i narušavanje teritorijalnog integriteta zemlje i zaključio da je većina u EU-u pružila podršku, izrazila solidarnost i ponudila pomoć. Međutim, “ostali su izabrali napasti Španjolsku i pozvali na njezino privremeno isključenje iz šengenskog režima” i, malo dalje u pismu, “u sadašnjem međunarodnom kontekstu Europska unija si ne može priuštiti takvu vrstu sebične, polarizirajuće i nepravične reakcije”. Da bi Von der Leyen razjasnio činjenično stanje, napisao je da su mjere španjolske vlade u Ceuti poduzete u koordinaciji s marokanskim vlastima i “uz ograničenu pomoć europskih država”. Do ponedjeljka je i Von der Leyen reterirala prema Španjolskoj i pozvala na “zajednički europski dogovor” o jačanju granica.

A desnica u Španjolskoj migracije će nastaviti koristiti i kao sredstvo pokušaja diskreditacije aktualne vlade barem do sljedećih parlamentarnih izbora koji bi se trebali održati najkasnije u kolovozu sljedeće godine.

(Portal Novosti, foto: Beta-AP)