“’Oluja’ je velika pobjeda, veliki dan hrvatske nacije i hrvatske države, o tome nema nikakvog spora. Pitanje je cijene koja je pritom plaćena. A cijena je bila u tome da je iz Hrvatske pod prisilom izišlo između 125 i 150 tisuća državljana srpske nacionalnosti”, izjavio je zagrebački profesor Žarko Puhovski.

Prisila je, prema njegovim riječima, bila dvostrana i dolazila je i sa srpske i s hrvatske strane.

“Srpskoj strani je odgovaralo da dobije što više srpskog pučanstva koje će naseliti na Kosovo kako bi promijenili etnički sastav stanovništva. Pritom su željeli osramotiti i Hrvatsku i naštetiti njezinu imidžu kao žrtve. Hrvatska je pak ideja bila da dobije teritorij sa što manje Srba kako više ne bi bili remetilački čimbenik, što je bio omiljeni Tuđmanov izraz”, kazao je Puhovski za Slobodnu Dalmaciju.

Te dvije strane su, ocijenio je, “potpuno nepomirljive”.

“Srpska strana bi htjela biti žrtva, a ne bi htjela priznati da je poražena. Hrvatska strana bi htjela biti pobjednik, a ne bi htjela priznati da je do pobjede došla na nasilan način. Vojna operacija je sama po sebi nasilna, jer se drukčije nije moglo. Uz to, u nizu situacija se, u odnosu na civile srpske nacionalnosti, prelazilo preko onoga što je moralno i po međunarodnom pravu bilo dopušteno. Radi se nedvojbeno o nekoliko stotina civila pobijenih u danima nakon što je oslobođen teritorij tzv. Krajine”, naveo je  Puhovski.

On je podsjetio da je tijekom „Oluje“ u samo 84 sata oslobođeno 10.000 četvornih kilometara hrvatskog teritorija.

“Dakle, tempom od više od 120 km2/h. To nije bilo moguće u realnim borbenim uvjetima. Činjenica je da se prava borba na kraju vodila uglavnom na području oko Petrinje. Sve drugo bio je gotovo slobodan prolaz”, rekao je Puhovski.

Operacija „Oluja“, dodao je, s vojnoga i strateškog stajališta bila je pripremana veoma mudro, preko Dinare.

“Potpuno je nevjerojatno kako to srpska strana nije vidjela. Vjerojatno nije ni htjela vidjeti. Beograd je očito otpisao tzv. Krajinu, osobno ne vidim neko drugo objašnjenje. Sjećam se da sam dan nakon ulaska u Knin predvečer došao na Trg bana Jelačića u Zagrebu. Žive duše nije bilo, trg je bio sablasno prazan. Ljudi su očekivali bombardiranje Zagreba, strahujući od odmazde kakva se dogodila nakon ‘Bljeska’. Nakon ‘Oluje’ napada nije bilo. Milošević se tog puta nije odlučio za borbu”, ocijenio je Puhovski.

Danas je problem što obje strane imaju sukobljene narative koji se, prema njegovoj ocjeni, neće skoro promijeniti.

“Stvari bi se s vremenom trebale, koliko je moguće, civilizirati. Ono što me brine jest da se one, kako vrijeme odmiče, zaoštravaju. Stalno se ponavlja jedna te ista priča – da nema pomirbe dok se ne kazne svi zločini. A u stvarnosti nema govora o tome da će se kazniti ni 10 posto zločina. Jednostavno je prošlo previše vremena, na objema se stranama nije htjelo istražiti kad je trebalo, pa sada imamo to što imamo. Pritom se sve ono što je u Hrvatskoj primitivno u Srbiji utrostručuje u veličanju ratnih zločinaca”, kazao je Puhovski.

Podsjetio je da je grupa koja je u Zagrebu pobila obitelj Zec uhvaćena, a potom oslobođena.

“Svi su dobili medalje predsjednika Republike, a jedan od njih bio je dvije godine tjelohranitelj drugog najmoćnijeg čovjeka u državi, tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Time je država, zapravo, prihvatila taj zločin kao svoj vlastiti”, rekao je Puhovski.

(Autonomija/Slobodna Dalmacija, foto: N1)