Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uručit će u ponedjeljak Orden Karađorđeve zvijezde prvog stepena austrijskom piscu, dobitniku Nobelove nagrade i negatoru genocida Peteru Handkeu.

Handkeu je predsjednica bh. entiteta RS, Željka Cvijanović, također, jučer uručila „Orden RS-a“. I reditelj Emir Kusturica je Handkeu u Andrićgradu uručio nagradu „Velika nagrada Ivo Andrić“.

Sva ova priznanja, kako primjećuje slavni beogradski književnik jevrejskih korijena, Filip David, „moralna vertikala savremenog srbijanskog društva“, imaju malo veze sa književnošću, a mnogo više s politikom i političkim porukama koji se na ovaj način šalju.

Književnik, esejista i dramaturg, jedan od osnivača Beogradskog kruga 1990. godine, veliki borac protiv nacionalizma dobro se sjeća uloge koju je Handke imao u vrijeme Miloševićeve vladavine.

„Onih teških ratnih godina kada se Jugoslavija raspadala, pojave nacionalizma itd, tada je Handke pružio podršku jednom takvom (Miloševićevom) režimu. Kada je poslije toliko vremena, dobio Nobelovu nagradu, a sada, evo, dolazi i u posjetu Banjoj Luci i Srbiji, ja sam u nekim svojim zapažanjima, bilješkama, i intervjuima koje sam imao, govorio da je Peter Handke u moralnom pogledu – nisam govorio o njegovoj književnosti, koja sigurno ima određenih kvaliteta i vrijednosti – moralna nula“ Jer je upravo podržavao jedan režim koji je toliko štete nanio i samoj Srbiji i novim državama, dijelovima bivše Jugoslavije„, kaže David za Radiosarajevo.ba.

Zbog toga je David, čovjek koji je plakao u opkoljenom Sarajevu, žestoko kritiziran u Srbiji, ispraćan s najgorim epitetima.

„To govori o političkoj situaciji u Srbiji, a ne samo u Srbiji već i RS-u, gdje se slavi uloga Petera Handeka koja nije bila bez značaja u tom periodu“, ističe veliki prijatelj slavnog Danila Kiša, Mirka Kovača i drugih velikana pisane riječi.

Prisjeća se pamfleta u kojima je Handke hvalio režim Miloševića.

„Moramo se prisjetiti njegovog pamfleta „Pravda za Srbiju“, gdje na najbezočniji način, po mome uvjerenju, govorio o tome da je oduševljen time šta je zatekao devedesetih godina u Srbiji, kada je Srbija bila na samom dnu. Vidio je „ekonomsku pobjedu“ kada se borilo za koru i veknu hljeba na Trgu Republike u Beogradu!? Kada nije bilo moguće kupiti na normalan način benzin Handke je „bio oduševljen jer vidi neku prisnost među ljudima“ koji stoje sa kantama benzina i prodaju ga!? Šetao se Kalemagdanom i uočio u očima penzionera, koji su tada bukvalno gladovali, „neko zadovoljstvo““, podsjeća David na bilješke koje je Handke ostavljao odlazeći s naših prostora.

„To govori o njegovoj bezočnosti i amoralnosti“, naveo je on.

Nadalje, sjeća se da je Handke dolazio i na Miliševićevu sahranu i do zadnjeg dana ga podržavao.

„A to što on danas dolazi i što ga hvale određeni intelektualni i politički krugovi ovdje, govori samo o tome da mi nismo prevazilšli to vrijeme kada je Handke podržavao režim za kojeg znamo šta je predstavljao u vrijeme raspada Jugoslavije. To samo govori o jednoj situaciji koja se suštinski ovdje kod nas nije promijenila. Ne mogu da govorim mimo onoga što sam govorio onda, a što govorim i sada, da je Peter Handke odigrao jednu štetočinsku ulogu u sukobima prilikom raspada Jugoslavije, ostavljajući po strani ono što je njegova književnost. To ostavljam književnim kritičarima“, rekao je David.

Kaže da je uvijek govorio isključivo o „moralnom liku jednog svjetski poznatog pisca“.

„To njega apsolutno ne može opravdavati. Bilo je u historiji književnosti, to znamo, i značajnijih pisaca koji su podržavali određene loše političke opcije, režime, i to im nikada nije bilo oprošteno. Uvijek je u njihovim biografijama stajalo, pored toga šta su napisali, i oni što je njihova privatna, lična biografija, kao pojedinaca koji su sasvim pogrešno, sasvim štetno, reagovali u nekim situacijama“, podvukao je.

On Handeka svrstava u red takvih pisaca.

„To je uloga koju je odigrao, a i nastavlja da je igra, podržavajući neke ideje koje su apsolutno neprihvatljive, koje su nacionalističke, koje nanose štetu, kojih se, eto, nismo oslobodili ni poslije toliko vremena“, istakao je David.

Počasti koje se Handkeu sada daju za životno djelo i slično, po Davidu, nemaju mnogo veze sa književnošću

„Jer sam Handke u nekom svom intervjuu kaže da mu je žao što u bivšoj Jugoslaviji vrlo malo znaju o njegovom djelu i malo su ga pročitali. Dakle, nije to veličanje nekog pisca koji ima široku publiku ovdje, ovo je čisto jedna politička stvar. Uprkos uvredama koje svakodnevno primam ovdje što o tome govorim, ja ga vidim kao moralnu nulu i ostajem pri toj ocjeni, mislim da je njegova uloga koju je odigrao u jugoslovenskoj krizi vrlo štetna“, smatra David.

Govoreći o novijim dešavanjima na prostoru zapadnog Balkana, o raznim „non-paperima“, crtanju novih mapa i zlokobnom zveckanju oružjem, David se pita koliko reagovanje ima smisla, jer su mnogo glasniji oni koji su bili glasni i početkom devedesetih“.

„Otpor tim nacionalističkim i šovinističkim idejama je, bojim se, sve slabiji. Ako pratite te društvene mreže, koliko tu mržnje ima, ne da se situacija nije primirila, nego je, bojim se, jednako opasna kao što je bila početkom devedesetih godina. A snage nekog otpora mržnji, koja se širi brzinom i širinom vatrenog plamena i može da zapali čitavo ovo naše područje, smanjuju se. Ono što je problem u ovom trenutku, svjetska javnost, međunarodna javnost, evropska javnost, evropski političari, nemaju nikakvo rješenje za našu situaciju“, smatra David.

I oni su, veli poznati pisac, u nekoj konfuziji.

„Nema ni velikih političara koji s spremni da se zauzmu za određene programe. Tako da zahvaljujući svemu tome, ali i pandemiji koja je unijela dodatnu konfuziju u čitavu ovu situaciju, izgleda nema nekih pravih rješenja i prijedloga kako razriješiti ovaj Gordijev čvor. Ako pogledamo i evropsku situaciju, šta se dešava u Ukrajini, šta se desilo s izlaskom Velike Britanije iz EU, i mnogim drugim mjestima, bojim se da živimo u vremenu velikih opasnosti koje začas mogu da se pretvore u opšti sukob„, upozorio je i zaključio:

„Možda je moje viđenje trenutne situacije posljedica i ozbiljnih godina u koje sam zašao. Godine kada sam se zalagao sa grupom svojih prijatelja, saradnika iz bivše Jugoslavije, ne samo iz Srbije, ta vremena su ostala za nama. Danas sve manje imam sagovornika i sve sam manje optimistima, ako sam to u ovom proteklom vremenu ikada i bio“.

Faruk Vele (Radio Sarajevo.ba)