Skip to main content

ZDRAVKO MARJANOVIĆ: Istinski mir dolazi od običnih ljudi

Blogeraj 23. јул 2010.
5 min čitanja

U ovo čudno letnje vreme kad su mnogi u ovoj “prelepoj državi” na godišnjem odmoru, neumorni penzioner, prošlogodišnji dobitnik Ahenske nagrade za mir, ne miruje. Da baš tako: ne miruje! Kao koordinator Društva za toleranciju iz Bačke Palanke, animator mnogih dosadašnjih plemenitih akcija Zdravko Marjanović i ovog leta je stalno u pokretu. Treba organizovati VIII susrete mladih iz nekoliko država, dočekati goste iz Nemačke…
Ali. povod ovom kratkom susretu sa Marjanovićem, kojeg smo zbog velikog angažovanja, jedva pronašli, jeste plemenita akcija Forum “Most prijateljstva“…

Na početku, da li biste našim čitaocima objasnili kada ste i zašto pokrenuli “Most prijateljstva“?

– Forum „Most prijateljstva“, kako smo ga zvanično nazvali, nastao je iz ideje mladih iz Bačke Palanke, sa kojima radimo duži niz godina. Ideja mi se veoma dopala a onda sam predložio dvema nevladinim organizacijama, jednoj iz Hrvatske a drugoj iz BiH, da to i ozvaničimo. U početku nismo imali jasnu ideju šta i kako uraditi pa smo mnogo lutali. Konačno smo zajednički osmislili tekst Odluke o formiranju Mosta prijateljstva, napisali tekst i organizovali I Konferenciju Foruma „Most prijateljstva“ u Bačkoj Palanci 19. aprila 2008. godine. Na tom skupu u Forum „Most prijateljstva“ učlanilo se 8 NVO-a i oko 40 pojedinaca.
Zašto smo ovo pokrenuli?
Odgovor na ovo pitanje je u suštini veoma jednostavan. To piše i u samoj odluci: „Iako je prošlo već 17 godina od početka rata na prostorima bivše Jugoslavije, još uvek se oseća pogubnost mržnje, posebno između bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Mi, predstavnici nevladinih organizacija i pojedinci nezadovoljni takvom situacijom uviđamo da je netolerancija među narodima odnela ogroman broj ljudskih života, i zato želimo dati doprinos izgradnji trajnog mira u regionu i šire. Poštujući sve ljude i uvažavajući sve žrtve ratnih sukoba a verujući u dobre namere i širok front zainteresovanih ljudi da iskorene netoleranciju Inicijativni odbor je na svojoj osnivačkoj sednici doneo odluku…“
U ovoj odluci smo uočili jedan propust. Naime, nismo spomenuli albanski narod i pogubnost mržnje između srpskog i albanskog naroda. Zbog toga će naši napori biti usmereni i u tom pravcu. Mislim da se istinski mir, mir kao duhovna kategorija i način života odistinski može uspostaviti samo direktno od ljudi, običnih ljudi. Zbog toga je naša ideja izgradnje mira zasnovana na direktnom dijalogu sa ljudima, a to je suština Foruma „Most prijateljstva“. Dakle, mi smo ubeđeni da je ogromna većina ljudi okrenuta toleranciji i uvažavanju različitosti kao prirodnog stanja stvari, i hoćemo da se glas te ogromne većine čuje i da ga prvenstveno čuju oni koji „demokratski“ danas odlučuju o našim životima u ime svih nas.

Vaša česta putovanja Bosnom, dovela su do proširenje Foruma “Most prijateljstva“ na BiH. Recite nam, dokle se stiglo?

– Istina je da često putujem divnom Bosnom i ne bez razloga. Prvo, ja sam Bosanac, ili kako sam se najčešće predstavljao, bosanski Vojvođanin i vojvođanski Bosanac, a drugo, Bosna je, zajedno sa Vojvodinom bila stub Jugoslavije (nije čudo što su prvi napadi izvršeni baš na njih u procesu rušenja Jugoslavije), a danas je Bosna u centru rešenja ovog čudnog balkanskog čvora. Da ne zaboravimo: neke od moćnih političkih opcija i u Srbiji i u Hrvatskoj se nisu odrekli pretenzija na Bosnu ili bar na njenu podelu.
Pre odgovora na pitanje, da kažem da mi nismo do kraja sve definisali u okviru „Mosta prijateljstva“, zbog toga smo u stalnom kontaktu sa najaktivnijim članovima i članicama i u hodu dograđujemo našu ideju.
U Sarajevu smo organizovali veoma uspešan konsultativni sastanak i to baš na Dan oslobođenja Sarajeva na kraju II Svetskog rata, ali i na dan kada je Sarajevo pretvoreno u logor. U tom smislu sam, u ime učesnika sastanka, dao kratku izjavu za Radio Federacije BH. Ovaj sastanak smo praktično organizovali bez novca. Prostor za rad, sokove, kafu i ostalo tokom sastanka obezbedio nam je naš novi član iz Sarajeva, Midhad, čak i prenoćište za one koji su morali noćiti, a hrana je bila u sopstvenoj režiji. Ovo namerno naglašavam jer se i po ovome vidi koliko ozbiljno mislimo to što radimo. Na sastanku su bili pozvani članovi i članice „Mosta prijateljstva“ iz BiH, Hrvatske, Srbije i dijaspore, koju takođe želimo uključiti u aktivnosti.
Posle konsultacija u Sarajevu prišlo se izradi projekata (dva projekta u Srbiji i jedan u BiH) radi obezbeđenja finansija za pokriće troškova akcija koje planiramo. Znate, bez novca se, na žalost, vrlo malo može uraditi mada smo mi u Društvu za toleranciju naučili raditi sve volonterski. Ovog puta neophodno je iznaći sredstva za putovanja, za angažovanje umetnika u našim akcijama, za ishranu, prenoćište i td. Ovo je meni najneprijatniji deo posla, ali i to se mora uraditi. Sada su dva projekta poslata potencijalnim donatorima i čekamo odgovor.

Iznesite nam, u kratkim crtama, još nešto o “Mostu prijateljstva“, šta i kako planirate dalje?

– Ono što planiramo sadržano je u materijalima sa sarajevskog sastanka. Kao što sam na početku rekao, mi planiramo direktnu komunikaciju sa ljudima. Tu je i osnovni problem. Ovaj narod; i srpski, i bošnjački, i hrvatski i albanski – mislim ipak najviše srpski, toliko puta su do sada prevareni od političara i raznih organizacija da više nikome ne veruju i ne žele otvorenu komunikaciju. Setite se samo aktivnosti NVO u Srbiji radi smene miloševićevog režima kada je poverenje u nevladin sektor bilo značajno. I šta se dogodilo? Najaktivniji ljudi iz tadašnjeg nevladinog sektora su otišli u vlast! To znači da su se za to i borili – da uđu u vlast a ne za izgradnju civilnog društva. Ozbiljno pitanje je danas ko je stvarno nevladin sektor. Kada su nastajale mirovne organizacije tokom rata u Hrvatskoj i Bosni poverenje među nama je bilo bezgranično. Danas se i ja sam zapitam, kada mi se neko predstavi da je iz neke NVO, da li je to stvarno ili fiktivno. To je svakako druga tema, ali sam morao ovo reći da bi se shvatilo koliki su problemi danas raditi na mirovnim aktivnostima, pomirenju i širenju ideje prijateljstva među ljudima.
Dakle, naš osnovni posao će se sastojati u iznalaženja mogućnosti direktne komunikacije sa građanima i sprovođenja te komunikacije. To je suština. A ta suština je ustvari akcija na izgradnji civilnog sektora koga ne može biti bez aktivnog građanina. Ovo su i osnovni principi na kojima izrađujemo naše projektne aktivnosti.

I za kraj, recite nam kako su prošli tradicionalni “VIII susreti mladih“ u organizaciji Društva za toleranciju?

– Ovogodišnji Susreti mladih su održani u periodu od 27. juna do 4. jula u Jajcu u objektu planinarskog doma „Ćusine“ iznad Plivskog jezera. Imali smo 35 mladih, po tradiciji iz Bosne, Hrvatske, Mađarske i Srbije. Pored slikanja, međusobnog upoznavanja, predstavljanja mesta iz kojih su došli mladi, radionica na temu tolerancije, Forum teatra, mislim da su mladi imali priliku da upoznaju ovaj predivni grad. Pored toga naši divni domaćini, sa kojima smo inače postali veliki prijatelji (naši stari su govorili: U svakom selu pravi kuću!), vodili su nas na planinarenje predivnim predelima i na vožnju čamcima po jezeru.
Jajce je inače ovogodišnji domaćin centralnog okupljanja bosanske dijaspore 25. jula i tom prilikom će biti postavljena izložba likovnih radova sa Susreta a mene su zamolili da govorim o našem Društvu i „Mostu prijateljstva“.
Eto, mi i dalje nemamo odmora. Već 16. jula nam dolazi u goste 15 mladih iz Nemačke (i četvoro odraslih) i ostaju sa nama do 28. Boraviće 6 dana smešteni u kućama naših mladih a narednih 6 dana ćemo posetiti Vukovar i Bosnu. Nakon toga će, nadam se, uslediti mali predah.

Željko Građin