Skip to main content

Pismo prijateljima: Izvinite, Hrvati. Izvinite, gosti

Blogeraj 29. јан 2012.
3 min čitanja

Izvinjavam se Hrvatima što ova bagra teroriše ne samo vas, već i svakog pristojnog građanina Srbije. Izvinjavam vam se što ste došli da navijate i što su vas naši domaći navijači napali, povredili i učinili da se osećate u mojoj zemlji nesigurno. Meni su to isto učinili: napali me bez ijednog kamena, povredili bez ijedne pesnice i učinili da se osećam nesigurno i postiđeno u svojoj zemlji.

Izvinjavam se svojim prijateljima iz Zagreba, koje smo upoznali na hvarskoj plaži i koji su se zajedno sa nama radovali što nam je sin tamo naučio da pliva. I sa kojima smo se godinama nakon toga sretali na istom mestu, podešavajući datume godišnjeg odmora da bismo čvrstili svoje prijateljstvo. Čijem detetu smo se radovali i koji su toliko uživali u našoj deci.

Izvinjavam se poslovnim partnerima iz Zagreba koji su bili sjajni domaćini onog leta u Vodicama, i učinili da se osećamo sigurno, slobodno i  kao kod kuće u njihovom domu. Gde nam automobil niko nije takao iako je stajao na javnom parkingu 10 dana.

Izvinjavam se nepoznatom čoveku iz Pule koji nam je u saobraćajnom špicu ustupio mesto na parkingu koje je video pre nas, ali je onda zapazio naše NS tablice, izašao iz parkinga i rekao: „Vi stanite ovde, ja znam gde još u Puli ima mjesta. Dobro nam došli.“

Izvinjavam se vlasniku restorana u Banjolama koji je, čuvši naš akcenat, doneo domaću rakiju i slatko za decu, i dugo nas ispitivao kako je Đorđe Balašević, kako je Mira Banjac.

Izvinjavam se i ribaru iz Hvara koji nam je pecao svežu oradu i dopremao u Svetu Nedilju, eto tako, ne zato što smo ovo ili ono.

Izvinjavam se i domaćinima iz Bala koji su nam izneli Jelen pivo i zajedno s nama nazdravili.

Izvinjavam se konobarici iz splitskog restorana, okićenog šahovnicom, koja nam je skidala knjige sa polica da ih čitamo dok čekamo jelo, dolazila sto puta do našeg stola i na odlasku nam poželela lep odmor u njenom gradu.

Izvinjavam se i radniku s broda iz splitske trajektne luke koji je zaustavio trajekt, spustio rampu i primio naše kasneće vozilo s novosadskim tablicama na put ka Hvaru, uz reči, „da nam se lipo provedete“.

Izvinjavam se vlasniku kuće sa Brača koji nas je primio kao da smo mu najrođeniji i uverio da onaj ko bude imao nešto protiv naših novosadskih tablica ispred njegove kuće, nije njegov prijatelj.

Izvinjavam se i vlasnici kuće sa Hvara koja nas je gostila dva leta i s proleća nam slala upit za letovanje za dolazeću sezonu, da prvi izabaremo datume koji nam odgovaraju, koja je imala cenu za nas, “svoje najdraže goste” i drugu cenu za druge. Koja je tvrdila da se ništa nije promenilo i da su Srbi i dalje najbolji hrvatski gosti.

Izvinjavam se porodici svoje pokojne drugarice koja nas je uvek primala kao rod rođeni i nije je bilo ni strah ni sram da nam ustupi parking ispred svoje zgrade u Zagrebu, u delu grada gde žive oni koji su bili u domovinskom ratu. Koja nam je poverila svoje dete da ga vozamo po Hvaru u kolima novosadskih tablica jer je bila sigurna da je dete sigurno sa nama, bez obzira šta nam piše na automobilu.

Izvinjavam se hrvatskom vinaru koji me zove da dođem s porodicom u goste već par godina i znam da kada jednom odem, vratiću se u neoštećenom automobilu.

Izvinjavam se i svojim prijateljima Hrvatima iz blogosfere i tvitosfere, društvo koje me nikada, ničim lošim nije zadužilo. Naprotiv.

Izvinite. Zato što sam nakon rata bila u vašoj zemlji više desetina puta, prolazila kroz nju isto toliko, parkirali se i tamo i ovamo, šrvćkali se ovde i onde, zalazi i onamo i amo i što nam se nikad, ali nikad ništa, ni najmanje neprijatno nije dogodilo.

Jer, znate, kod nas su ulaznice za sportske događaje oslobođene poreza, ali zato se na pozorišne ulaznice i knjige plaća PDV. Imamo mi još mnooooogo posla u ovom prljavom dvorištu od zemlje. Nije da vam se izvinjavam sada i zbog toga. Zbog ovoga izvinjenje dugujemo svojoj deci.

(Tekst prenosimo sa bloga mooshema.com)