Skip to main content

Zašto Balkan oklijeva priznati holodomor kao genocid?

Jugoslavija 28. мај 2023.
7 min čitanja

"Gladomor 1932-33, Bosna i Hercegovina 1992-95, Kosovo 1998-99 i Ukrajina nakon 2022. godine sistemski metodi uništenja naroda i zajednica"

Ako ijedno podneblje poznaje termine ”pokolj“, “masovno ubistvo“, “spaljena zemlja“, “zatiranje naroda i tradicije“, „genocid“, “glad“, onda je to svakako područje Zapadnog Balkana, gdje svaka nacija i svaka etnija ima barem jedan slučaj navedenih strahota u svojoj historiji.

No, umjesto da su zbog toga bliži priznavanju tuđeg stradanja, odavanja počasti i okrivljavanja dokazano odgovornih za nečije stradanje, a moguće i nestanak, jer se nisu mogli odbraniti niti od ratnih, niti od okupatorskih strahota, balkanski narodi odlučuju ignorirati tuđe golgote i, voljno ili ne, stati na stranu tlačitelja.

Jedan od novijih primjera takvog stava političkih elita Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije je šutnja na inicijative i pozive da se holodomor, vještački stvorena glad u Ukrajini, koja je usmrtila na milione ljudi 1932. i 1933. godine, prepozna i prizna kao genocid koji su počinile sovjetske vlasti. Na ovoj listi nema Slovenije, jer je Državni zbor (parlament) izglasao prije nekoliko dana deklaraciju kojom se holodomor priznaje kao genocid.

Bijeg od genocida, zločina, Srebrenice, Kosova…

Između tri i devet miliona Ukrajinaca je umrlo od gladi nakon što je sovjetska vlast naredila oduzimanje žita, a potom i druge hrane. Tačne brojke žrtava nikada neće biti poznate, nestali su cijeli gradovi i sela ukrajinskog naroda, a potom su tu naseljavani proruski žitelji. Desetljećima kasnije su mnoge države, poput Francuske, Njemačke, Slovenije, te Evropski parlament priznali holodomor kao genocid.

Crnogorac Božidar Proročić, jedan od nekolicine balkanskih naučnika koji su detaljno istraživali holodomor, za Al Jazeeru Balkans kaže kako je “nepriznavanje Gladomora [drugi naziv za holodomor] na području Zapadnog Balkana bijeg od povijesno-istorijskih stradanja Ukrajine i Ukrajinaca“.

“I ne samo to, to je bijeg političara sa Balkana od priznavanja Srebrenice, strahota na Kosovu, svih zločina i genocida koji imaju krvavi balkanski pečat, a iza čega stoje poslušnici Srpske pravoslavne crkve [SPC] na Palama, Beogradu, Podgorici… svi oni koji čuvaju i baštine ideologije krvi i tla.”

“Bojim se da će to tako, nažalost, još dugo ostati kao primjer i sinonim zla kojega nijesmo se spremni odreći niti okajati našu odavno nemirnu savjest“, kategoričan je sagovornik.

U ranijem intervjuu za naš portal, Proročić, istraživač genocida i autor brojnih studija i članaka te autor dvije knjige o genocidu (jedna o Gladomoru, druga o Katinjskom masakru), govori kako “sve države sa prostora Zapadnog Balkana treba da priznaju Gladomor kao genocid nad Ukrajinom i ukrajinskim narodom“.

Kijev zahvalan Podgorici na već pruženoj podršci

“Ta istorijska nepravda mora biti jednom zauvijek ispravljena, zbog ove generacije i svih narednih generacija prema kojima imamo odgovornost.“

Ambasador Ukrajine u Crnoj Gori Oleg Herasimenko ukazuje na prijateljske odnose ove dvije države te kaže da je Kijev zahvalan Podgorici na “svoj već pruženoj podršci – vojno-tehničkoj, političkoj, materijalnoj i humanitarnoj“. Dodaje kako se mora spomenuti činjenica da je Skupština Crne Gore 30. jula 2022. godine donijela veoma važan dokument – Rezoluciju koja osuđuje rusku oružanu agresiju na Ukrajinu.

“Što se tiče teme Gladomora, ona sada, naravno, dobija sve više pažnje u regiji i postepeno postaje sve aktuelnija, s obzirom na sve te muke i patnje kroz koje prolazi ukrajinski narod, odupirući se ruskim genocidnim namjerama. Ambasada Ukrajine aktivno i sistemski radi na aktualizaciji ove teme u Crnoj Gori, prije svega kroz informaciono-obrazovne aktivnosti, jer crnogorsko društvo do skoro je bilo slabo upoznato s temom Gladomora“, kaže Herasimenko.

“Naravno, sljedećim logičnim korakom moralo bi biti donošenje, u Skupštini Crne Gore, Rezolucije o priznanju Gladomora 1932-33. kao genocida nad ukrajinskim narodom. Tokom posljednje godine više parlamenata je donijelo takve dokumente – posljednji koji je to učinio bio je parlament Slovenije. Mi nastavljamo rad u Crnoj Gori po ovom pitanju, uključujući konstruktivan dijalog sa Skupštinom u sedmicama i mjesecima poslije završetka trenutnog izbornog ciklusa u cilju promoviranja priznanja Gladomora genocidom“, ističe ambasador.

Tišina iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine

Kontaktirali smo službu za informisanje Skupštine Crne Gore te nekoliko parlamentarnih stranaka i zastupnika, i to u nekoliko navrata, ali odgovor od njih nismo dobili. Kontaktirali smo i relevantne osobe, parlamente i stranke u drugim državama, ali smo dobili malo odgovora.

Ono što možda najviše iznenađuje je tišina iz Hrvatskog sabora, jer je riječ o članici Evropske unije, čije su brojne članice, pa i sam Evropski parlament, priznali holodomor kao genocid. Kontaktirali smo nekoliko puta ured predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića (Hrvatska demokratska zajednica – HDZ), kao i njegovu stranku, međutim naši upiti su ostali bez odgovora.

Upit smo poslali i opozicijskoj Socijaldemokratskoj partiji (SDP) Hrvatske koji odgovaraju: “Na dnevnom redu Hrvatskog sabora već se nalazi odgovarajući prijedlog rezolucije te smatramo da nema potrebe da se dodatno upućuje i drugi. Samo o predsjedniku Hrvatskog sabora ovisi hoće li i kada rezolucija doći na dnevni red.“

Saborski zastupnik Veljko Kajtazi je predstavnik manjina, među kojima je i ukrajinska.

“Rasprava o pitanju holodomora i obilježavanja stradanja u holodomoru u Hrvatskoj traju godinama i predstavnici ukrajinske nacionalne manjine su uvijek imali moju podršku. Dakle, nismo o tome počeli govoriti samo u kontekstu agresije na Ukrajinu, nego puno prije i više takvih inicijativa je dolazilo na razne načine u Sabor. I ja sam osobno više puta o tome govorio u povodu dana sjećanja, a pokrenut ću ovo pitanje opet u razgovoru s koalicijskim partnerima, s obzirom da se aktualiziralo, pa ćemo kroz dijalog sigurno doći do određenog zaključka“, kaže Kajtazi.

Još manje odgovora smo dobili iz Srbije, gdje smo kontaktirali nekoliko stranaka i Narodnu skupštinu. Zbog stava prema ruskoj invaziji prema Ukrajini, izostanka osuda i pridruženja sankcijama, teško je za očekivati da će Beograd osuditi događaje za koje se (in)direktno vezuje Moskva.

Varga: Gladomor je prilično prećutan na Balkanu

Problem Bosne i Hercegovine je pitanje konsenzusa i vlasti bh. entiteta Republika Srpska neće pristati niti odobriti na državnom nivou na bilo koji korak kojim se kritizira Rusija.

Politolog i novinar Boris Varga ukazuje kako je “gladomor, hоlodomor ili velika glad deo istorije Ukrajine, prilično prećutane na Zapadnom Balkanu”.

“I u Srbiji malo o toj tragediji i genocidu znaju. Čak i kod onih koji znaju, iz više razloga ne postoji svest o genocidu nad Ukrajincima koji je počinio totalitarni Staljinov režim. Rusija sve vreme od raspada SSSR-a, a posebno u od dolaska na vlast Vladimira Putina, fabrikuje istoriju kako bi se Srbiji predstavila kao ‘bratska država’, zaštitnica i bez i jednog greha. Drugo je da ne postoji želja u Srbiji da se suoči sa vlastitom nedavnom prošlošću i genocidom u Bosni i Hercegovini koji je orkestriran iz Beograda. Kroz osude Moskve, Beograd često vidi osude Zapada prema sebi”, navodi sagovornik Al Jazeere.

Ukazuje kako Moskva priznavanje genocida nad Ukrajincima u SSSR-u u svijetu doživljava kao optužbu protiv Rusije te kako je s razlogom zabrinuta.

“Pre aneksije Krima, a posebno pune agresije na Ukrajinu, gladomor je bila neka dalja istorija. Međutim, Putinova želja za uništenjem ukrajinske države i Ukrajinaca otkrila je svetu da u ruskom imperijalizmu postoji konstanta uništenja svega onog što se ne uklapa u planove ruske imperije. Tako je bilo sa deportacijom krimskih Tatara, da bi se etnički očistilo važne za Moskvu geostrateške teritorije na izlasku prema Crnom moru. Tako i Ukrajince koje svi ruski šovinisti već dva veka preziru, još od Tarasa Ševčenka.”

‘Sistemski metodi uništenja naroda i zajednica’

“Pesnik Ševčenko i dela njegovog mračnog i krvavog romantizma iz 19. veka danas su življa nego ikad. Nakon agresije na Ukrajinu, zapadni svet će najverovatnije priznati genocid 30-tih godina 20. veka, kao deo sistemskog uništenja Ukrajinaca, koji je imao ponavljanje i u 21. veku. Zbog doprinosa SSSR-a u pobedi u Drugom svetskom ratu, staljinizam nije adekvatno osuđen kao totalitarizam ni nakon Hladnog rata. Zato je obnovljen”, kategoričan je Varga.

Ono o čemu se tu manje govori jeste vijek genocida u Evropi koji je napravila ideja danas popularno nazvanog “rusko-srpskog sv(ij)eta“, ukazuje ovaj politolog i novinar. Dodaje kako su gladomor 1932-33, Bosna i Hercegovina 1992-95, Kosovo 1998-99 i Ukrajina nakon 2022. godine sistemski metodi uništenja naroda i zajednica “koje stoje na putu brutalne šovinističke i osvajačke politike, sa elemetnima klerofašizma, koja mora biti vojno, ali i idejno poražena, da se ne bi ponavljala upravo onako kao nacizam i fašizam u Drugom svetskom ratu, a to će, s obzirom na savremene okolnosti, biti veoma teško”.

“U Beogradu je minijatura svega onoga što akutno postoji u Moskvi i te snage u Srbiji je moguće pobediti. Međutim, da li će ikada biti u Rusiji poražen vekovni imperijalizam ili da li će se ona od njega sama odreći skoro da je retoričko pitanje. A ono će se lomiti na Ukrajini, samim tim i na pitanju Gladomora.”

Varga podsjeća na jednu široj javnosti malo poznatoj činjenici, a to je “da je od 2007. godine, znači pre proglašenja nezavisnosti Kosova i približavanja Srbije Rusiji, postojala inicijativa da ukrajinsko-rusinska zajednica u Vojvodini podigne spomenik žrtvama Gladomora”.

“Iako je to za srpske vlasti i tada bilo osetljivo zbog ‘bratske’ Rusije, ipak se počelo sa realizacijom. Sve je stalo 2008. godine, nakon geopolitičkog zaokreta Beograda i laviranja prema Moskvi. To je bio signal koliko je Rusiji važan svaki detalj u stvaranju jedne proruske atmosfere u Srbiji”, objašnjava on.

‘Okrutne akcije i politike totalitarnog režima’

Eurozastupnica iz Litvanije Rasa Juknevičiene za Al Jazeeru kaže kako je važno priznati holodomor kao genocid jer sovjetski zločini nikada nisu bili kažnjeni, nisu osuđivani i zato je, ukazuje, “takva politika doživjela povratak tokom vladavine Vladimira Putina“.

“Iako glad koju je nametnuo sovjetski režim, poznatu kao holodomor, priznaje 27 država kao genocid, nisu se sve evropske države odlučile na taj korak. Neke od njih su potpisale deklaracije i saopćenja pri Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, gdje se navodi kako je holodomor bio ‘nacionalna tragedija ukrajinskog naroda’, izazvana ‘okrutnim akcijama i politikama totalitarnog režima’“, ističe ova litvanska političarka.

Ukazuje kako je Evropski parlament, u rezoluciji usvojenoj prošle godine, osudio djelovanje Sovjeta koje je dovelo do smrti miliona Ukrajinaca te kako je pozvao sve države i organizacije da priznaju ovu tragediju kao genocid.

“Koliko mi je poznato, nedavno su holodomor kao genocid priznali parlamenti Bugarske i Slovenije, predstavnici hrvatske vladajuće stranke procjenjuju mogućnost usvajanja takve deklaracije u prvoj polovini 2023. godine. No, Albanija, Sjeverna Makedonija i Srbija, s proruskom većinom u parlamentima, nisu promijenili stavove i ne priznaju holodomor kao genocid nad ukrajinskim narodom. Pozivam balkanske države da poduzmu ovaj važan korak.“

Njen austrijski kolega iz EP-a Andreas Schieder za Al Jazeeru ponavlja poziv, kako članicama Evropske unije, tako i drugim državama, da priznaju holodomor kao genocid.

Krađa miliona tona žitarica koju je izvela Rusija

“U zajedničkoj parlamentarnoj rezoluciji povodom 90 godina holodomora, holodomor je prepoznat kao vještačka glad 1932-33, koja je napravljena ciljanom politikom sovjetskog režima u Ukrajini te kao genocid nad ukrajinskim narodom. Pozivamo također sve države EU-a i ostale države, uključujući Zapadni Balkan, na širu svijest o ovim događajima i drugim zločina sovjetskog režima“, ističe.

Prema njegovim riječima, to se može raditi kroz obrazovne i istraživačke programe kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti.

“Uvjeren sam kako je prisjećanje na historijske događaje važan dio aktuelne ukrajinske borbe, naročito u kontekstu blokade izvoza ukrajinskog žita i krađe miliona tona žitarica koju je izvela Rusija. Ovo je obnovilo strahove o velikoj vještačko stvorenoj gladi, naročito na jugu planete, gdje ovise o dostupnim isporukama iz Ukrajine“, smatra Schieder.

Ibrahim Sofić (Al Jazeera, foto: Wikimedia)