Skip to main content

SVETISLAV BASARA: Napadima na medije i intelektualce Abazović pokazao komične napoleonske ambicije

Stav 25. avg 2022.
4 min čitanja

Smjena dvije crnogorske vlade u vrlo kratkom vremenskom periodu, kako za Portal Analitika ocjenjuje ugledni srpski pisac Svetislav Basara, može biti znak da demokratija funkcioniše.

„Obje vlade bile su loše, ali se pokazalo da su smjenjive. Koliko su obje te vlade bile povezane sa zvaničnim, još su bile povezanije sa mnogo uticajnijim, nezvaničnim ParaBeogradom, sivom čaršijskom zonom koja se ne miri sa nezavisnošću Crne Gore i koja vrši pritisak na zvanični Beograd da neprestano rovari po Crnoj Gori“, poručuje Basara.

Dodaje i da to zvaničnom Beogradu, naravno, ne pada teško.

„To je matrica razrađena prije otprilike 140 godina. Stvar je jednostavna, ako se vlade Srbije (nije ova jedina koja to radi, ni prethodne nijesu bile bolje) “bore” za Srbe izvan Srbije, Srbi u Srbiji ne obraćaju pažnju na gomile problema koji ih pritiskaju. Da nije bilo te politike, Srbija bi danas imala oko 18 miliona stanovnika. Ali izgleda da će s tom politikom nastaviti dok ne spadne na 2,5 miliona, koliko je imala kad je projekat počeo“, ističe Basara.

Abazović krio sve što ne treba kriti

Naš sagovornik osvrnuo se i na to što Abazović u kratkom mandatu nije krio animozitet prema intelektualcima neistomišljenicima, građanskim aktivistima, te novinarima i medijima kritički nastrojenim prema njegovim političkim potezima kojima je kanio da destabilizuje Crnu Goru.

„Abazović nije krio ništa što treba kriti, ali je krio sve što ne treba kriti. Vidite, događa se, ne samo na Balkanu, da turbulentna stvarnost izbaci na površinu takve u suštini beznačajne osobe, koje iskoriste političku inerciju i indolenciju boljih od sebe, i počnu da igraju ulogu koja prevazilazi njihove sposobnosti“, kaže Basara.

Kako dodaje, cilj takvih faktotuma je da po svaku cijenu stabilizuju sebe, bez obaziranja na to da li će to destabilizovati sve ostalo.

„Trebalo bi izbaciti iz upotrebe debilne riječi stabilizovati/destabilizovati. Dovoljno je reći – radio je loše. Malo nestabilnosti, uostalom, nije naodmet. Ne valja pretjerivati sa stabilnošću. Rusija, Kina, Sjeverna Koreja vrlo su stabilne zemlje. Nije, dakle, Abazović “destabilizovao” Crnu Goru napadima na Analitiku, Nikolaidisa, Popovića… nego se obrukao i pokazao komične napoleonske ambicije. U sušini, nije destabilizovao ništa. Nije imao vremena – bio je premijer svega tri mjeseca – a nije imao ni “visinu”, ne mislim na tjelesnu“, ističe Basara.

Kratak mandat sad već odlazećeg premijera Abazovića, naš sagovornik vidi kao 250. epizodu španske sapunice “Ljovisna”.

“U njoj je Abazović diletantski igrao ulogu brata od strica glavne junakinje koji pokušava da napravi političku karijeru”, primjećuje Basara.

Napominje i da niko sa strane ne može vidjeti jasnije šta se događa u Crnoj Gori.

„Mi u Srbiji ne vidimo jasno (i to je veliki problem) ni šta se radi u Srbiji. Šta je uzrok Abazovićevog pada? Dečko se naprosto preigrao”, ocjenjuje Basara.

Izokola pokušavaju da vrate CG u neke državne sklepotine

Naš sagovornik kategoričan je da se ni zvanični ni nezvanični Beograd ne mire sa nezavisnošću Crne Gore.

„Na svaki način pokušavaju da je „nenasilno, izokola, da ne kažem baš demokratskim putem, vrate u okrilje neke državne sklepotine“. Možda bi pokušale i nasilno, ali Crna Gora je članica NATO, a Koštunica, Tadić nisu bili, a ni Vučić to nije, samoubilački tipovi kao Milošević. Za njih je NATO ona famozna “crvena linija”, smatra Basara.

Ističe i da uticaj SPC na sve ex-YU političke scene ništa na ovom svijetu ne može eliminisati.

„Taj uticaj se može samo institucionalno ograničiti. Dakle, obezbijediti SPC prava koja joj legitimno pripadaju i ništa više od toga. Kao u Hrvatskoj, recimo. SPC očigledno misli da u Crnoj Gori treba da ima veća prava i neće promijeniti to mišljenje. Nisam pravnik, pojma nemam kako se poništavaju ništavi ugovori. Valjda crnogorski sudovi znaju“, dodaje Basara.

Napominje i da je pogrešno boriti se protiv srpskog nacionalizma crnogorskim nacionalizmom, pa ko bude jači.

„Rješenje je jačanje institucionalizacije i dosljedna primjena zakona“, poručuje naš sagovornik.

Priče o pripajanju i denacifikaciji bulažnjenja

Sad već odlazeći premijer je kad su u pitanju međususjedski odnosi, posebno naglašavao potrebu za resetovanjem odnosa Crne Gore i Srbije. S druge strane, iz vrha redova partije predsjednika Srbije, mogli smo čuti poruke poput onih da će Crna Gora i Srbija ponovo biti jedna država, do onih malo ekstremnijih o potrebi za „denacifikacijom Balkana“.

Basara za ove poruke koje su, kako napominje, nekom prijeteće a nekom obećavajuće, kaže da nijesu ništa drugo do – bulažnjenja.

„Mogu ta bulažnjenja ponekad biti opasna, ali u 99% slučajeva su bulažnjenja. Ne znate vi srpska prenemaganja i foliranja. Ovako to funkcioniše. Reći ću: “Japan treba da bude dio Srbije, jer u Tokiju postoje dva srpska groba”. E sad, ako se nađe dovoljno dobrovoljaca – i ako Rusija pomogne – pa Srbija osvoji Japan, dobro jeste, biću velika istorijska ličnost. Ako ne, opet je dobro. Radim za “patriotsku stvar””, objašnjava Basara.

Beogradske pretenzije ne uzimati ozbiljno, ali ni potcijeniti

Osvrćući se na projekat „srpski svet“ i pretenzije zvaničnog Beograda na „širenje granica“, naš sagovornik je stava da ih ne treba uzimati preozbiljno, ali ih ne treba ni potcijeniti.

“Sva ta halabuka prvenstveno je namijenjena homogenizaciji i kretenizaciji srpskih masa u Srbiji. Srbi van Srbije su tu kolateralna korist za srpske političare i direktna šteta za Srbe van Srbije. Odnosi – ne samo Srbije i Crne Gore, nego na Balkanu uopšte – zavisiće od toga da li će Srbi van Srbije dokonati da oni “za srpske elite gore od rulje” imaju važnost samo ako su zaklani”, smatra Basara.

Kad se stvarnost kroji po (lošim) romanima

S obzirom na nikad vedru balkansku zbilju, istaknutog književnika pitali smo i da li će ovo vrijeme iznjedriti djela koja „uspijevaju da primoraju stvarnost da se promijeni i prilagodi onome što u tim knjigama piše“, kako stoji i u recenziji njegovog čuvenog djela „Fama o biciklistima“.

Basara, ipak, smatra da je proces obrnut.

“Vidjeli smo na primjeru Ćosićevih istoricističkih kupusara šta biva kad se stvarnost kroji po (lošim) romanima”, zaključuje sagovornik Analitike.

(Jovana Vuković, Portal Analitika / Foto: N1)