Skip to main content

Pedagoškinja: Odgovornost za femicide na svim institucijama, brine nestručnost

Građani 29. мар 2022.
2 min čitanja

Slavica Radovanović iz Centra za zlostavljanu i nestalu decu, povodom poslednjih slučajeva nasilja u porodici u Srbiji koje je, iako su ga žene prethodno prijavile, rezultiralo njihovim ubistvom, kaže da se tu ne može govoriti o pojedinačnoj odgovornosti, već je odgovornost na svim institucijama. Ističe da je najviše brine to što se na rukovodećim mestima u nadležnim institucijama „ne nalaze baš stručni ljudi“ i dodaje da „na rukovodećim pozicijama moraju da budu ljudi sa solidnim iskustvom i poznavanjem psihologije nasilnika i žrtava“. Žrtvama je uputila savet da ne trpe nasilje – „prijavite ga, mnogo su veće šanse da ostanete žive i zdrave“, a institucijama da se zapitaju zašto im se dešava ovoliko femicida i da preispitaju gde to greše.

Pre sedam dana u beogradskom naselju Palilula sin je ubio majku, a 23. marta muž je u Vranju nožem izbo suprugu, nakon čega je preminula. Obe žrtve su prethodno nadležnim organima prijavile zlostavljanje.

„Nasilje u porodici koje se završi tako tragičnim krajem – tu ne možemo govoriti o pojedinačnoj odgovornosti, već je odgovornost na svim insitutcijama. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je veoma jasan i na konkretan način definiše uloge i postupanje svih aktera, a to su policija, tužilaštvo, sudstvo, centri za socijalni rad – svi zajedno treba da se zapitaju zašto nam se ovo dešava i zašto su često žrtve žene“, poručuje u Danu uživo na TV N1 Slavica Radovanović.

Na pitanje da često u ovakvim situacijama kažemo da je sistem zatajio, a da li sistem uopšte postoji, ona kaže da pomenuti zakon „vrlo taksativno u članovima 25 i 26 govori o ulogama svih ovih institucija, u svakom slučaju koji se dogodi nakon izrečenih hitnih mera i procenjenih rizika, grupe za koordinaciju treba da se sastanu i razmotre slučaj“.

„Tužilac je taj koji donosi odluku da li će neko lice biti procesuirano, da li se radi o krivičnom delu, da li će se odrediti mera zadržavanja – prema tome, zaista ne vidim zašto stalno moramo da govorimo da su institucije zatajile, kada one imaju jasno definisane korake i zadatke“, ukazuje Radovanović i dodaje da je Zakon o sprečavanju nasilja u porodici „jedan od kvalitetnijih koji je donesen zadnjih godina a odnosi se na ovu temu“.

Dodaje, međutim, da nju brine „što se u nadležnim institucijama ne nalaze baš stručni ljudi“, ističući da je „najveći problem – nestručnost ljudi na rukovodećim mestima“.

„Nije dovoljno samo da policija izađe na mesto događaja, prekine nasilje, uradi listu rizika, izrekne hitne mere. Nažalost sa tim postupanjem policije kod nas se u većini slučajeva i završava ceo postupak. Treba da sledi nastavak – da se brine šta će biti sa žrtvom, sa decom, sa tim nasilnikom, jer ako njemu izreknete meru da napusti stan, on će 48 sati biti prepušten sam sebi i tada može da uradi šta god hoće, on može tada da donese odluke koje možda ne bi doneo kada bi se neko brinuo o njemu“, ukazuje Radovanović i dodaje da nam predstoji još dosta rada i obuka.

Na pitanje da li ovakvi slučajevi kada žrtve prijave nasilje, ali naposletku ipak bivaju ubijene, obeshrabruju druge da prijave zlostavljanje, ona navodi da je jako teško odgovoriti na to pitanje.

„Ali, sigurno ne idu u prilog ženama koje preživaljavaju nasilje i pitaju se da li da ga prijave. Moj savet svim žrtvama je – nemojte da trpite nasilje, prijavite ga, mnogo su veće šanse da ostanete žive i zdrave svojoj deci i porodici, a institucije da se zapitaju zašto im se dešava ovoliko femicida i da preispitaju gde to greše“, poručila je Radovanović.

(N1, Foto: Pixabay)