"Više desetina hiljada radosnih građana, crkva nije sa njima"

Ma jel’ to moguće? Da nije neki vic, neka sprdnja?
Ništa od toga, hepeninig zaista traje od prepodnevnih sati i trajaće celu noć, sve do sutra, valjda do devet, deset sati. Odvija se na mestu gde nikad niko ništa slično nije priređivao, na mestu gde je dan i noć u metropoli saobraćajna gužva. Odvija se na najvećoj beogradskoj raskrsnici, na Autokomandi.
I to na Svetog Savu, što je sablaznilo Srpsku pravoslavnu crkvu, inače poznatu da je, jelda, „uvek uz svoj narod“ (a uz vlast i slast?), a na hepeningu mladosti koja ne želi da živi u ideološkom i kriminalnom mraku, sabralo se više desetina hiljada radosnih građana. Mnogi sa decom. Crkva nije sa njima, uz njih, a želi po svaku cenu da vlada njihovim dušama. Pretencioznosti crkve nema kraja.
Zašto se crkva uzrujava što pobunjena mladost, i s njom ne desetine nego stotine hiljada ozarenih građana, ne žele da žive u kriminalizovanom i obeznađenom društvu? Možda se crkva u tome prepoznaje, iako ih mladost direktno ne proziva, ali zna – nije slepa i gluva – da je crkva slizana sa kriminalnim vlastima? Pa to znaju i vide i ptice na grani.
Vrlinama, jelda, skloni episkopi (ko je rekao hedonizmu, vlastoljublju i frazeologiji?) – čast jednom jedinom izuzetku, koji je javno stao uz mladost – u karnevalu studenata, đaka i građana vide jeres. Prekoravaju mladost veselih lica što nisu smerno pod skutima crkve i njezinih jerarha, što na sveti dan u hramovima nisu saborno okupljeni u molitvama, nego se prepuštaju svetovnim nehrišćanskim običajima nepriličnim našoj veri i njezinom simbolu, Svetom Savi.
„Studenti u Srbiji žive u paralelnom univerzumu i na njima je da odluče da li žele da žive u svetu o kojem im je govorio patrijarh Porfirije, ili u onom u kojem se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrednosti i sva srpska identiteska obeležja“.
Lep primer, jelda, blagih reči smernih jereja o pobunjenoj mladosti, da se vrati pod njihove čiste skute. A reč jednu poštenu ne kažu o bolesti društva kojoj i sami i te kako doprinose. U oku nevine prosvećene mladosti – koja neće ni pod čije skute – trn vide, u svom im balvani ne smetaju.
Jereji svih staleža – jevanđelja u ruke, a ne džipove i luksuzne limuzine. Ostavite prosvećenu mladost na miru, nisu imbecili za šta ih mnogi od vas u svojoj osionosti smatrate.
Neverovatni srpski Vudstok – doduše bez svirke i opijata – u januaru postaje legenda trajno urezana u memoriju svih koji mu prisustvuju.
Bruka crkve koja nije uz svoj narod – kako se stalno hvali – nego je uz vlast i slast, ostaje dovijeka.
(Autonomija, foto: N1)