Na današnji dan, 20. januara 1990. godine u Beogradu je počeo trodnevni, 14. vanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Kongres nikada nije završen, i označio je uvod u krvavi raspad Jugoslavije.

„Bio je to i početak kraja jedne prelijepe države koja se zvala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“, napisao je tim povodom Nijaz Skenderagić, bosanskohercegovački delagat na tom 14. kongresu SKJ-a, koji se održavao u beogradskom centru „Sava“.

„Bio je to i kraj ideala u koje sam, kao i mnogi drugi vjerovao. Ideala da ćemo moći živjeti u društvu mira, slobode, poštivanja ljudskih i svakih drugih prava. U kojem nikome neće biti tijesno. Vjerska, nacionalna pripadnost da budu privatna stvar. Nažalost, nacional-šovinisti su uspjeli da rasture sve ono lijepo sto se decenijama stvaralo i gradilo“, rekao je Skenderagić.

Kojim putem je Jugoslavija trebala krenuti?

Kongres je trebao dati smjernice u kojem pravcu će se kretati Jugoslavija. Već zastarjela i opterećena unutarnjim nezadovoljstvom, jugoslavensko rukovodstvo trebalo je ponuditi nove ideje i nove vrijednosti. Na posljednjem, zloslutnom kongresu SKJ-a sudjelovali su predstavnici iz svih tadašnjih jugoslovenskih republika i pokrajina, kao i partijsko izaslanstvo Jugoslovenske narodne armije (JNA). Predsjedništvom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije predsjedavao je Makedonac Milan Pančevski.

„Bilo je vrlo razumnih, mudrih prijedloga o daljnoj transformaciji Jugoslavije kao države“, rekao je Skenderagić Al Jazeeri.

„Neki prijedlozi su bili: uvođenja višepartijskog sistema, konfederalno uređenje Jugoslavije, da Jugoslavija funkcioniše kao jedna moderna federacija […] Na tom kongresu se, zapravo, okupila pamet tadašnje Jugoslavije. Ali, tvrdokorni stav delegata iz Srbije nije davao ni minimalne šanse za dogovor“, rekao je Skenderagić.

Raspad Jugoslavije obilježio je kravi rat

Stvari su krenule po zlu kada je vođa srpske delegacije, Slobodan Milošević, kasnije haški optuženik, tražio glasanje na kongresu po sistemu jedan čovjek jedan glas. Računao je da bi mu brojčana nadmoć Srba mogla donijeti dominaciju na kongresu, a time i u cijeloj Jugoslaviji.

Kongres su prvo napustili Slovenci. Istu odluku je donijela i delegacija Hrvatske, a zatim i delegacija Bosne i Hercegovine i Makedonije.

„Suze Sonje Lokar, koja je sjedila u radnom Predsjedništvu kongresa, nikada ne mogu zaboraviti“, rekao je Skenderagić.

„Od države kojoj se divio cijeli svijet napravili su državice iz kojih im bježe i rođena djeca. I danas, nakon 32 godine, s ponosom se sjećam svojih istupa i stavova. Zbog kojih sam i batine dobio, a koji su me i glave mogli koštati. Sa tugom se sjećam onih koji danas nisu među živim, a bili su na pravoj strani“.

Raspad Jugoslavije obilježio je kravi rat. Jugoslovenska naroda armija pod kontrolom Slobodana Miloševića prvo je napala Sloveniju, zatim Hrvatsku, pa Bosnu i Hercegovinu. Sukobi su naposlijetku završili na Kosovu. Samo u Bosni i Hercegovini je ubijeno oko 100.000 ljudi.

Skenderagić kaže da u svijetu ne postoji idealan politički sistem. Svaki ima prednosti i mane. Za Jugoslaviju je rekao da je također došla u poziciju da više nije mogla funkcinisati na način kako je funkcionisala do tada. Zbog toga se tih godina intenzivno i radilo na modernizaciji države.

„Milošević, koga iz početka mnogi ozbiljno nisu ni shvatali, imao je svoj program, i svoju platformu. Želio je postati taj koji će nametati odluke. To je neminovno vodilo u stradanja“, rekao je Skenderagić.

(Al Jazeera, foto: Autonomija)