Skip to main content

Lazić u Maljutkinom stanu krio Željka Milovanovića

Autonomija 18. јул 2012.
3 min čitanja

Petar Cvijetinović, poznat pod nadimkom Maljutka, u ratu je bio pripadnik Mauzerovih Pantera, a poslije rata zahvaljujući velikoj sličnosti s Miloradom Dodikom, predstavljao se kao on i prevario više preduzeća u Hrvatskoj, Srbiji i Republici Srpskoj. Zbog krivičnih djela prevare i krivotvorenja osobnih dokumenata Cvijetinović je uhapšen 2009. u Novom Sadu.

Iz Kazneno-popravnog zavoda u Bijeljini u redakciju Dana stiglo je pismo Petra Cvijetinovića u kojem piše:

– Pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću želim da izjavim sljedeće: Telefonom me pozvao Zvonko Marić i rekao mi: “Hoće da te čuje jedan drug, da će me nazvati jedan čovjek.” Nakon 20 minuta nazvao me je, sa skrivenog broja Nebojša Lazić Zenga, koga ja lično poznajem duže godina. Tražio je da se hitno sastanemo. Ja sam se tad nalazio u Ulici Nedeljka Čabrinovića broj 3 (stan Migrić) na Banovom Brdu u Beogradu. U to vrijeme sam bio u bjekstvu i vodio sam se pod imenom Dragan Lazarević. To je bilo oko mjesec dana nakon ubistva Ive Pukanića u Zagrebu.

Sljedeći dan nakon poziva našli smo se u restoranu Đurđev grad, u Ulici Beogradskog bataljona na Banovom Brdu. Tada mi je Zenga rekao da je doveo jednog čovjeka da ga ja sklonim u svoj stan i da je to naredba Miloša Čubrilovića šefa bezbjednosti Vlade Republike Srpske Milorada Dodika. Tražio sam da znam o kome se radi i on mi je rekao da se radi o Željku Milovanoviću. Pošto sam gledao slike Željka Milovanovića i slušao da je isti ubica Ive Pukanića nije mi bilo svejedno.

Ubrzo je iz Zenginog službenog Passata sa tamnim staklima izašao maskiran čovjek koji je imao izrazito veliku kosu i naočale. Tu smo se upoznali, on mi je rekao da je on Željko Milovanović. Tu smo ručali. Ja sam u dogovoru sa Zengom, jer sam mu vjerovao da Miloš Čubrilović stoji iza ovoga, odveo Željka u svoj iznajmljeni stan. Ovo sam uradio iz poštovanja prema Čubriloviću koji je moj dugogodišnji drug. Napominjem da mu je u restoranu Zenga dao 2.000 eura za troškove i rekao: “Ovo je privremeno.” Za taj novac sam ja Željku kupio hranu, voće, novine i vodu. Željko je bio obučen u zeleni duks i farmerice i patike… Drugi dan sam mu kupio još par dukseva, cipele i neke crne pantalone. Znam da je Željko Milovanović iz mog stana telefonirao nekim ljudima u Crnoj Gori. Shvatio sam da je telefonirao Vesku Baroviću. U Podgorici znam da je od Barovića tražio pomoć u skrivanju i finansijsku pomoć.

Treći dan sam sišao ispred zgrade gdje me je poslao Željko i dočekao sam dva čovjeka koji su se pojavili sa crnim BMW-om beogradskih registracija. Jedan mi je dao kovertu koju sam ja predao Željku. On je otvorio kovertu i vidio sam da su se u njoj nalazili euri. Željko me je počastio sa 200 eura.

Taj dan, pred veče, došao je Nebojša Lazić Zenga i donio jednu crnu torbu u kojoj je bio jedan škorpion, glock pištolj, pištolj CZ 100 i nekoliko mobilnih telefona sa kojih je izbrisano “ime”. Pored toga donio je eksplozivnu napravu, dva kilograma eksploziva C4. Eksploziv je bio obavijen trakom, platnenom, crnom i mobitel sa detonatorom koji je bio odvojen od eksploziva. Dobro znam da je donio i jedan server koji služi za prisluškivanje telefona. Kad je Zenga otišao sve je ovo Željko raspakovao i tada sam primijetio radio stanice, Motorole crne koje imaju zaštićeni kanal i mijenjaju boju glasa. Ovo znam jer sam lično probao ove stanice u razgovoru sa Željkom.

Sutradan naveče došao je Zenga po Željka Milovanovića i odvezao ga na meni nepoznato mjesto. Prije nego što je napustio stan Milovanović je uzeo paročistač, očistio cijeli stan da mu ne bi ostao DNK, bar tako mi je rekao. Prilikom odlaska rekao mi je da sam pametan momak i da znam da treba da šutim. Dosad sam šutio.

Sutradan došao je Zenga i ja sam ga pitao u vezi svega ovoga i on mi je rekao da je moje da šutim i što god mi treba da će on da mi pomogne. Na rastanku mi je rekao da ako Željko bude uhapšen, prije nego što završi neki posao, policiji sve ispričam i da kažem da sam to radio po nalogu Sretena Jocića, što nije tačno.

Kad sam uhapšen i smješten u pritvor Specijalnog suda Zenga je putem advokata Biljane Kaličanin poručio da postupim po dogovoru. Tad je već Sreten Jocić bio uhapšen, ali ga ja nisam poslušao.

Napominjem da mi je došao Dušan Mašić po dvije stvari: Mašić je branilac Bojane Bajrušević, osobe kojoj sam spasio život. Pričali smo nešto u vezi Bojane i tada mi je rekao advokat Mašić da me pozdravio Željko Milovanović i pita da li mi šta treba. Ovaj razgovor je vođen u KPZ-u Sremska Mitrovica. Napominjem da mi je Zenga obećao da će mojoj majci dati veliku sumu novca za uslugu koju sam učinio Željku Milanoviću. Taj novac nikad nije dao mojoj majci.

O ovome svemu sam usmeno obavijestio inspektore MUP-a Republike Srpske, koji su me posjetili u KPZ-u Sremska Mitrovica prošlog ljeta. Isti inspektori, koji su vodili razgovor sa mnom, imaju sav moj razgovor snimljen.

Sve ovo sam odlučio da napišem jer se Nebojša Lažić Zenga pojavljuje u društvu visokih funkcionera Republike Srpske i Srbije i treba da znaju s kim imaju posla. O svemu ovome spreman sam svjedočiti u svako vrijeme i na svakom mjestu, a i ići na poligraf.”

(BH Dani)