„Najveći trik koji je Đavo ikada izveo bio je da ubijedi svijet da ne postoji“, izgovorio je Rodžer „Verbal“ Kint u kultnom trileru The Usual Suspects (1995). Ova filmska replika varijacija je na temu najveće Antihristove obmane, o kojoj je još u XIX stoljeću pisao Šarl Bodler, ali i pastor Vilijam Remzi. I zaista, najveća obmana jeste uvjeriti čovjeka da zlo kojem se suprotstavlja ne postoji. Da je to samo knjiška uobrazilja i iluzija, čija je svrha proizvodnja straha. Da je zlo zapravo fantazma. Da živimo u deluziji, i izvan stvarnosti. I taj eksperiment nije bljesak trenutka, već projekat kontinuiteta. Oduvijek je čovjek bio izložen magiji i obmanama. Ako nekog ubijedite da ne vjeruje zdravom razumu, gorkom talogu iskustva, i vlastitim očima, onda ga možete oblikovati po svome liku. Kao da je od školskog plastelina. Glina je ipak postojaniji materijal od zavedenog čovjeka. Inscenacija Obmane ovih je dana u Crnoj Gori živjela svoj vrhunac. Na prijemima, koktelima, svečanostima, u osmijesima, i za bogatim slavskim trpezama. Na kojima su neke zvanice ličile na korotnike koji čašu dižu za dušu pokojnika. Bile su to svečanosti koje nijesu svečanosti, i čestitke koje nijesu čestitke. Uši je parala buka režimskih portala koji puk uvjeravaju da Đavo ne postoji, da je konačno upokojen. Da ga, u stvari, nikad i nije bilo. Da je Crna Gora konačno pomirena. I to sve iz perspektive kobajagi antirežimskih komentatora. Na režimskim portalima. Podgorica je ličila na vašar, na cirkusku šatru, s gomilom zastava koje su tek dio scenografije. Pozorište na otvorenom. Ulični teatar. Glamurozna bina i kolektivni trans. Lažna euforija vlastodržaca, i stvarna euforija obmanutih građana.

Nije tako bila svečana ni 2006. Ni godine nakon toga. U moru apsurda zastajemo nad prizorima premijera koji ogrnut zastavom, s izlivima patriotizma, jedne zavarava, druge razočarava. Uz prigodnu muziku i publiku kojoj prodaje još jednu maglu. Možda i najgušću do sada. Karpenterovu i Kingovu maglu! Laž koja smrdi do nebesa. Ali laž u koju masa vjeruje. Omađijani zurimo u preobraženja kojima nijesu ravna ni ona iz literature. Iz najboljih romana fantastike. Dok jedni izlivaju žuč na one koje su 2020. doveli na vlast, ne opraštajući im crnogorsku zastavu u rukama, drugi vjeruju da je sve baš onako kako se čini. Treći će, tradicionalno, najebati. Završiće na stubu srama i jednih i drugih. Jer ne vjeruju. Jer znaju da je sve to samo farsa. I to šovinistička farsa. I da ma kakva magija bila u pitanju šovinista ne može zanoćiti kao šovinista, a probuditi se kao građanin svijeta. A vlast uspostavljena 2020. podignuta je na temeljima šovinizma. Na anticrnogorskim, antigrađanskim i antievropskim temeljima. Na stubovima velikosrpstva. Stubovima koje su zidali neimari u crnim mantijama. Znate, između zastave na kojoj piše Pravoslavlje ili smrt i zastave Crne Gore nepremostive su daljine. Ponori koje niti jedna predstava ne može zatrpati. Osim, ako ste stanovnik Crne Gore. I to onaj koji je izgubio čulo vida, sluha, mirisa… Ne vidi, ne čuje i u nozdrvama ne ośeća vonj prevare. Zadah laži koja smrdi do nebesa. Bauk velikosrpskog nacionalizma nije nestao. Nije skončao. I dalje je tu. Snažniji nego ikada. I više se ne zavlači pod krevet, u ormar. Ruga nam se s tv ekrana, iz kabineta, iz fotelja režimskih prvaka. Koji organizuju ili pohode prijeme u čast velikog jubileja. U čast 21. maja. Nije teško razumjeti snove. I čovjeka koji sanja. Ali snovi su ipak snovi. Bajke o konačnom pomirenju i skladu ipak su samo bajke. Jer kako pomiriti sebe i onoga koji te poriče? Koji te poriče cijelog. I koji je spoznao sve tvoje slabosti, pa te pretvara u roba, koji će mu vjerovati i zaboraviti sve uvrede i batine. Đavo u kostimu anđela i dalje je đavo. I na koncu će izvršiti svoje naume. Bez otpora, i bez pobune. Već si povjerovao u njegovu obmanu. Već si dobrano skuvana žaba u loncu. Našminkana utvara i na kraju dana je utvara, koja ti pjeva uspavanku i čeka da zaspiš. A kad se probudiš biće to neki drugi svijet, ili svet, recimo – Srpski svet. Biće to bolno buđenje, mamurno jutro nakon divlje noći. Zato, vjeruj svojim očima, a ne magiji. Opsjenarima. Velikoj obmani. I ne dozvoli da Đavo izvede svoj najveći trik.

(Antena M)