Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Stanivuković je Dodikov mali u Milinom zagrljaju

Stav 09. nov 2022.
3 min čitanja

Potpisnik ovih redova odavno je govorio kako je Draško Stanivuković digitalna, smanjena i stilizovana instagram verzija Milorada Dodika. Bilo je to još prije Stanivukovićeve inauguracije u stolicu prvog čovjeka Banjaluke. I nije potpisnik ovih redova nešto pretjerano vidovit, nego jednostavno ne može drugačije da se svrši ova farsa.

Ovih dana, vidjeli smo i definitivno fizičko približavanje i mirenje gruntovnog vlasnika Srba zapadno od Drine, Milorada Dodika i njegovog jedinog prirodnog nasljednika Draška Stanivukovića. Povod je nebitan za ovu priču- početak izgradnje jednog mosta u okolini Banjaluke.

Draško, neobrazovan, nepismen i ambiciozan, dakle idealan!

Draško Stanivuković je jedan od prvih ljudi koji su rođeni da budu političari u manjem BiH entitetu; on je odgajan da bude to što jeste, on ništa drugo nije radio u životu, on je tragično odsutan za sve drugo, neobrazovan i nepismen. Jednom riječju političar kakvog Milorad Dodik može samo poželjeti za svog nasljednika. Jer Dodik je u svojoj diktaturi, kao uostalom i svaki diktator izbrisao i trag i pomen o nekom svom nasljedniku u redovima svoje političke partije, izbrisao je i naznake o nekom svom čovjeku od digniteta sa uncom seoske pameti koji može voditi narod RS-a. Logično je bilo da će sa takav roditi i odgojiti u, uslovno rečeno, suprotnom taboru, jer su oko Dodika uzrastali isključivo klimoglavci i beskičmenjaci. I da, Draško Stanivuković je imao još jednu komparativnu prednost osim nepismenosti i prostote- mogao se ideološki protegnuti sve do četničkog tabora i od tamo crpiti svoje glasove dok se Dodik sve do nedavno snebivao da potegne za tim vrelom četništva.

Kažem vam, Stanivuković je idealan kandidat da odmijeni Dodika. Samo ni Dodik nije od juče i shvatio je na vrijeme da je ono Lukačevo skupštinsko lupanje šamara Stanivukoviću dalo samo forsaž da pobjedi na lokalnim izborima. I tu je Milorad naučio lekciju i povukao ručnu i retoričku i fizičku, tu je anticipirao igru i u mjesto nasilništva prema junoši primijenio je taktiku umiljavanja i kompromisa, koju je Stanivuković jedva dočekao.

Ljubi me nježno, polako…

Tako da danas možemo kazati kako u RS-u cvjeta najveća ljubav upravo između Draška Stanivukovića i Milorada Dodika. Dakako, ne bi ta ljubav cvjetala da obojica nisu pristala na jedan neizrečeni, ali duboko prihvaćeni prešutni sporazum; Draško još neće dirati Dodika u njegovoj fotelji, a Dodik će Draška obučavati “poslovima vođenja države“, kako se tepa lokalnim tiranima. I sve fajn.

Vidjeli samo da je u toku ovih izbora i nakon njih-naročito nakon njih Draško bio vidno odsutan. Jednom riječju, bolio ga je donji dio leđa za matičnim PDP-om i tzv. opozicijom. A što će opet kazati da on od početka nije vjerovao u tu grupu diletanata i da je bio najsretniji čovjek na Trgu Krajine, na tzv. protestu opozicije kad su pokazali svu svoju nemoć.

Za one kojima i dalje nije bilo jasno u kom timu igra Draško, on je sam kazao, kako svako onaj ko se poduzeo izbora i izgubio mora podnijeti ostavku. Što će reći, opozicijo napusti sve! A što će opet kazati, kako je Draško suptilno nagovijestio da više neće biti u ovakvom PDP-u sa ovim ljudima-misli se na Borenovića, Crnadka i Trivićevu. Pa je njihova posljednja zajednička fotografija nešto najjadnije i najtužnije što sam vidio u zadnje vrijeme.

Jelena, Draško i Vukan, šta to bješe ljubav?

Sa druge strane, Stanivukovićevi nekadašnji saborci, Vukanović i Trivićeva su u defanzivi. Jelena Trivić sama kaže da se neće na ovaj način više baviti politikom, šta god to značilo, dok Vukanović optužuje Stanivukovića za njegovu očekivanu kolaboraciju sa Dodikom. I nikom ništa.

Stanivuković ima dizgine (lokalne) vlasti u svojim rukama, a uz mentorstvo i prešutnu podršku Dodika iza leđa, ta opozicija se raspada.

Što bi se reklo i Dodik sit i Vučićeve ovce na broju. Nemojte zaboraviti da je Vučić podržavao tzv. opoziciju u RS-u, ali kako je ista izgubila, okrenuo se i on paktu Dodik-Stanivuković i sad smo dobili u Banjaluci dva čovjeka u ljubavi, dakle dobili smo svoju, siromašniju i iskopiranu verziju ljubavi Vučića i Đilasa.

A Stanivuković nije samo to, mali neobrazovani autokrata, plitke pameti i bolesne ambicije, pun seoskih citata i doskočica. Ne on je na krilima obnevidjele međunarodne zajednice, davno prije srpskih eko-četnika u Crnoj Gori dobio titulu “borca protiv korupcije“, sve vozikajući se biciklom sa zvaničnicima EU po Banjaluci. Pa će tako Draško dobiti (ponovno) osim četničke i onu prozapadanu podršku, da nastavi vladati na lokalu. Jednom riječju bio je Dritan prije Dritana i bio je fingirana “Evropa sad“, prije Milatovića i Spajića.

I zato se nemojte iznenaditi ako na predstojećim izborima za gradonačelnika Banjaluke Draško opet izađe i pobijedi, samo ovaj put kao Dodikov ahbab i proksi igrač u nekoj otvorenoj ili prešutnoj koaliciji. U svakom slučaju jedan drugom su miljenici, da ne upotrijebim neki drugi izraz iz porno svijeta.

Dodikov SNSD će čak i promijeniti ime, a Stanivuković će sa druge strane ili prići nominalno toj partiji kao “nezavisni gradonačelnik“ ili će čak napraviti svoj PDP, potpuno je svejedno.

Ono što nije svejedno je pusti fakat da je međunarodna zajednica umjesto opozicije Dodiku, umjesto novih lica, stvorila novog, malog Dodika, dječačkog lica i četničkih ideja, koji je u ljubavi sa originalnim Dodikom.

A narod, a budućnost, a novi izbori? Kako ono reče ratni zločinac Radovan Karadžić: Narod?, Ko jebe narod!

(Radio Sarajevo, Foto: Privatna arhiva)