Nele Karajlić vječiti čekač JNA tenkova koji bi trebali ući u neko imaginarno, poraženo Sarajevo, koji bi trebali protjerati jednog Danisa Tanovića ili Jasmilu Žbanić i koji bi trebali vaspostaviti nekakvu Srboslaviju. Načekaće se!

Ovih dana u žižu javnosti su dospjeli frontmen sarajevskog ‘Zabranjenog pušenja’, Davor Sučić aka Sejo Sekson i bivši član ovog benda Nenad Janković aka Nele Karajlić.

Nele, korifej velikosrpskog nacionalizma

I dobro je što je došlo do sravnjivanja računa, samo je to sravnjivanje trebalo biti završeno makar dvije decenije ranije. Na površinskom sloju, gore tek ispod nokata, vidljivo je da je sukob nastao zbog neovlaštenog izvođenja pjesama od strane Neleta Karajlića, koji je jednostavno kazano, bez dozvole izvodio nešto što je autorsko i intelektualno vlasništvo Seje Seksona i ‘Zabranjenog pušenja’.

Dabome, to je samo prvi formalno-pravni sloj, a njega je potvrdio i Nele Karajlić, koji je obećao da više neće izvoditi pjesme čiji nije autor.

Naravski, ispod ove pojavnosti, kulja mračni bazen ideologije. Kulja jedno velikosrpsko mračnjaštvo iza kojeg stoji Nele Karajlić, a koji se nakon odlaska iz Sarajeva prometnuo zajedno sa Emirom Kusturicom u korifeja velikosrpskog nacionalizma i šovinizma.

I nije to ništa čudno niti strano da se pojedeni ljudi osjećaju nazor disidentima, pogotovo ako im karijere nisu išle željenim i obećanim putem nakon odlaska iz jedne sredine.

A to se upravo desilo Neletu Karajliću!

Mogao je ili da nosi breme ‘vječite izbjeglice’ što je pokušao sa albumom ‘Nisam ja odavle’ ili da se uplate u mrežu paračetničkih organizacija, ideologija i moćnih pojedinaca, koji na čvrstoj naci- desnici lamentiraju nad nekadašnjim Sarajevom, govoreći kako je to danas ‘balijski grad’. Poznat vam je ovaj obrazac?!

I uradio je upravo ovo drugo.

Postao je lučonoša te nakaradne ideologije, koja oscilira na liniji Koštunica-Šešelj-Vučić, koja u svoje niti plete i svjetsku geostrategiju, po kojoj je za sve zlo svijeta kriva Amerika i Zapad, a Rusija je, pogađate, spasiteljica i nada čovječanstva, vjera u ‘drugi put’. Naravski, dovoljno je poznat Nele Karajlić iz svog pređašnjeg života pa može prodavati kojekakvo QANON-ovsko intelektualno smeće pod umjetničko djelo.

Šizofrenija prema Sarajevu

Ali, šta god radio, neće moći da se riješi Sarajeva, grada kojeg toliko šizofreno voli/ mrzi!

Čak i u svom odgovoru Seji Seksonu, Nele Karajlić navodi jedan gotovo imperijalistički stav, koji je slabo kome zapeo za oko, a koji je paradigma Srboslavije, odnosno onog što je trebalo nastati nakon raspada Jugoslavije.

Citiram:

„…Kome sam ja snimao Nadrealiste? Kome sam se obraćao, ako ne njemu i tim ljudima koji dole žive. Za te skečeve nije potrebno da šaljem linkove. Jako ih dobro poznaje cijela Jugoslavija. Moj jedini cilj bio je mir. „

E vidite to je taj narativ!

A Sarajevska raja nije htjela slušati Neleta, pa je dobila opsadu od 1.000 dana od strane JNA-četničke soldateske(sic!), šta li?

Po Karajlićevoj logici, Sarajlije su trebale samo da se predaju Mladićevim krvnicima, samo da se postroje sa bijelim zastavama pored spaljene Vijećnice pognutih glava, da sami sebi zavežu ruke i sve bi bilo u redu. A vidjeli smo 10. i 11. jula ’95. u Srebrenici šta se dešava sa ljudima, kad Mladić i gaulajteri okupiraju grad. Svjedoči o tome 8372 nišana u Potočarima.

Eto, to je Neletova logika, to je logika pijanih JNA oficira, to je logika današnje Srbije i entiteta Republika Srpska-ili ćete slušati naša upozorenja, a lijepo vas je Nele Karajlić kako reče upozoravao, ili ima da vas nema.

I jednako tako Nele Karajlić propovijeda ‘neutralnost’ glede ruske agresije na Ukrajinu. Ukrajincima je dovoljno samo da se predaju, da ih Rusi okupiraju i staće rat.

Na toj imperijalnoj filozofiji i žalu prema neosvojenim teritorijama, Nele je izgradio svoju antiestetiku, estetiku grubog beogradskog predgrađa, naseljenog izbjeglicama iz Krajine ili Bosne, koje nikako da shvate da ih je u apatridski život uvela baš politika čiji je Nele pridruženi i priučeni član.

Ideje crvenih četnika

Pa je onda Nele Karajlić zapravo samo metafora jednog vremena i jednog soja ljudi koji se danas i u teorijskoj nauci zove crveni četnici.

A crveni četnici jesu oni koji Sarajevo lažno optužuju i targetiraju kao islamsko-fanatičnu kasabu. Crveni četnici jesu oni, kojima je bolje bilo za vrijeme brkatih JNA generala. Crveni četnici jesu uz hlače Vučićeve i skute bradonja iz Crkve Srbije. Crveni četnici jesu osvetnici kojima je uskraćen mit o jugoslovenskom, čitaj srpskom Sarajevu. I na koncu Crveni četnici jesu dobro uhljebljeni i situirani kvaziintelektualci srpskog sveta.

Ili kako je to divno Sejo Sekson kazao Neletu Karajliću:

„Vjeruj mi, svaki prevoz je jeftiniji od tenka.“

Pa tako, dok svijet ide u nekom svom pravcu, dok je Nele Karajlić vječiti čekač JNA tenkova koji bi trebali ući u neko imaginarno, distopijsko Sarajevo, koji bi trebali protjerati jednog Danisa Tanovića ili Jasmilu Žbanić i koji bi trebali vaspostaviti nikad neprežaljenu Srboslaviju.

Ili kako to Karajlić reče, ‘ja u Sarajevo mogu samo na TENKU – Muslimani su istjerali 200.000 Srba iz Sarajeva’.

Dok laže one protjerane, ne govoreći im da ih je protjerao ratni zločinac Momčilo Krajišnik.

Eto, to je sva mudrost koja proizilazi iz sukoba autentičnog Seje Seksona i namazanog, isfrustriranog srpskog nacionaliste Neleta Karajlića.

Pjesme i autorska prava su najmanje bitna stvar za čitavu ovu priču.

Na koncu, Sarajeva će biti i Sarajevo će ostati, a Nele i ostali Karajlići mogu sa srpskih položaja racionalizirati od vijeka.

Na njihovu sramotu!

(Radio Sarajevo, foto: privatna arhiva)