Skip to main content

DARKO ŠUKOVIĆ: Obraz okideni

Stav 03. nov 2021.
3 min čitanja

Kad se, kao ozbiljna, u glavi pojavi misao da bi nam Boro Kralj bio bolji predsjednik Vlade, to je znak da za naše posrnuće treba tražiti nove mjerne jedinice. Ni mega, ni giga više nijesu dovoljan prefiks. Boro je imao više kose od vicepremijera i više političke pameti od premijera. A nije bio ni sasvim lišen političkog šarma. Imao je čelične mišiće i drveni mač, idealno opremljen da im obojici ispraši tur i oduči ih od daljih pokušaja da obnove „sprženu zemlju“ i usreće „mili narod“.

Boro je, u konkurenciji sa ovom dvojicom, definitivno, bio kralj.

Kad smo kod mača, sreća što apostolska vlada nije privela kraju projekat srednjevjekovizacije Crne Gore. Jer su u ta doba kazne protiv života i tijela za ovo što čini Zdravko Krivokapić bile surove i bolne, a sredstvo izvršenja – neko iz lepeze hladnoga oružja. Lećeli su nosevi po gradskim trgovima i za manje od uzimanja obraza domu i domovini. Prigodan je momenat da iz naftalina izvučemo staru crnogorsku riječ – kidonos. Ne treba joj boljega pojašnjenja od jučerašnjih zbitija tokom prve zvanične posjete aktuelnoga premijera Srbiji.

Najmanji je problem što se srpski ministar poljoprivrede bolje sredi za obilazak paora po vojvođanskim kukuruzištima, nego za doček crnogorskoga premijera. Nedimovićeve farmerice i đubretarac obraz su domaćina, slika skorojevićke, inferiorne družine koja je konačno našla žrtvu za liječenje svojih dubokih kompleksa. Ali, neka se Srbija bavi svojim jadom.

Imamo mi svoju muku, premijera koji je toliko ushićen što su ga, nakon godinu snishodljivog pokazivanja spremnosti da im dopješači na noge, Vučić, Dačić i Brnabićka pripustili u Beograd, da ga ni nagi Nedimović ne bi isprovocirao da zucne. Veliko je čudo da Zdravko Krivokapić nije redovni član CANU.

Nema sultana koji bi, u svoje pero, tako lako priznao da ne možje prošetati Cetinjem, kao što se predsjednik Vlade sinoć požalio gledaocima RTS-a. Kakvo kolosalno odsustvo ličnog ponosa i državničke odgovornosti! Kakvo nedostojno držanje, ma šta držanje – prosipanje i posipanje pepelom – ma šta pepelom… da bi se dokazala svetosavska pravovjernost! Predsjednik Vlade Crne Gore koji se u inostranstvu žali kako ne smije da prošeta Prijestonicom, simbolom i sukusom države na čijem je čelu!!! Strahota!

A, tek obraćanje nakon polaganja vijenca na mjestu đe je ubijen Zoran Đinđić. Zemljo, otvori se… U kom se svijetu formira um koji taj događaj stavlja u kontekst povrede na poslu!? U svakom zapisniku Inspekcije rada, garant, nalazi se primjerenija formulacija. Đe god kroči, kako usta otvori, ovaj stručnjak za kontrolu kvaliteta obraz uzima.

Što je najgore, izgleda da se gravitaciono polje njegovog društveno-politički neprihvatljivog ponašanja nekim čudom širi i kvari sve oko njega! Kako, inače, objasniti da je čovjek u Beogradu okupio gomilu ambasadora, prosti mu bili nerezidentni za našu zemlju, ali šta bi onima „kvinte“ (SAD, VB, Njemačke, Italije i Francuske) da mu dođu? Čemu služe ambasadori tih država u Podgorici? Ili je Premijer Koji Pomjera Planine (haug) izašao na glas kao atrakcija koja se ne propušta, pa ljudi vele: kad je, već, u gradu, greota ga ne viđeti?

Dok se ta misterija riješi, nema sumnje da će njihovo prisustvo Zdravko interpretirati kao izraz podrške njemu i Vladi. Cinici bi rekli, u „Crnogorskoj kući“ bilo je tačno onoliko ambasadora koliko Zdravku nedostaje poslanika do 41. Ako su se, zaista, ambasadori okupili s namjerom da reanimiraju premijera na političkom izdisaju, u taj bi se njihov potez moglo učitati još jedno, kudikamo važnije značenje: Crnu Goru tretiraju kao monetu za balkansko potkusurivanje? Za drugo im ovaj premijer i njegova vlada ne mogu poslužiti.

Prepristojno bi bilo prvi dan Krivokapićeve posjete Srbiji lalićevski opisati kao „crnogorsku komediju lišenu humora“. Ipak je to bila klasična sprdnja na način koji se u Crnoj Gori neće dopasti ni većini onih koji su glasali za Amfilohijevog namjesnika. Čini se, stoga, da bi njihovim ekselencijama napravio uslugu onaj ko bi im objasnio da ovako nedostojan premijer Crne Gore, koji se ponaša kao sluga Beograda i ropski trpi poniženja, presudno doprinosi da priče o nepočinstvima stare vlasti, stvarne i izmišljene, građanima postaju sve manje bitne spram sramote koju državi nanosi on i njegova vlada.

Svesti crnogorsko društvo na premijera i njegovo stado, jednostavno nije moguće. Zdravko Krivokapić se ne postaje, to se rodi! A malo je, premalo onih koji će željeti da liče na njega. I kao ljudi i kao političari. Ta „priča“ nije budućnost Crne Gore. Može biti gora, može biti bolja, u oba slučaja biće autentična, ali ovo što smo gledali juče toliko je i necrnogorsko i anticrnogorsko da ne može biti – crnogorsko.

Zato valja znati da sve ono što premijer danas uglavi sa svojim domaćinima – nikoga u Crnoj Gori neće vezivati.

(Antena M)