Lokalni izbori obično su prilika da kandidati odmjere snage o pitanjima kao što su ekonomska budućnost i unapređenje života stanovnika njihovih općina.
U Srebrenici, međutim, uoči predstojećih izbora za načelnika općine, koji će biti održani 7. oktobra, glavno pitanje je hoće li novi lider ovog bh. grada biti bošnjačke ili srpske nacionalnosti.
Na izborima 2008. godine, hiljadama raseljenih Srebreničana, predratnih stanovnika grada koji se nalazi u bh. entitetu Republika Srpska, iznimkom je bilo dozvoljeno da glasaju u Srebrenici bez obzira na tadašnje mjesto boravka.
Srebrenički Bošnjaci smatraju da ukidanje ove iznimke predstavlja nastavak etničkog čišćenja, a pokrenuta je i građanska inicijativa kojom se, uprkos brojnim provokacijama od strane policije i vlasti bh. entiteta Republika Srpska, što veći broj raseljenih i izbjeglih nastoji animirati da glasaju u Srebrenici.
U gradu u kojem Bošnjaci tvrde da im je dozvoljeno da rade u samo jednoj od tek nekoliko većih firmi, a Srbi da bi bili ugroženi ukoliko na izborima pobijedi Bošnjak, politička situacija usijana je uprkos činjenici da službena predizborna kampanja nije počela.
Ćamil Duraković, nezavisni kandidat iz reda bošnjačkog naroda, kojeg podržavaju najjače stranke u Federaciji BiH – Stranka demokratske akcije (SDA), Socijaldemokratska partija, Stranka za bolju budućnost Bosne i Hercegovine i Stranka za BiH – istupio je iz SDA kako bi osigurao višestranačku podršku. Njegovu kandidaturu, također, podržava 13 bh. građanskih udruženja.
Koliko je etničko pitanje centralno na ovogodišnjim izborima, pokazuje i činjenica da kandidatkinja za načelnicu općine iz reda srpskog naroda, Vesna Kočević, na izbore izlazi s podrškom devet stranaka – među njima i političkih rivala Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Srpske demokratske stranke (SDS).
Rok za prijavu redovnih birača na izborima koji će se održati sedmog oktobra ističe 23. avgusta.
Kočnice ekonomskog razvoja
Duraković (33) je kao sedamnaestogodišnjak preživio Marš smrti, višednevni proboj kroz šumu 10.000 Srebreničana nakon pada tog grada u julu 1995. godine, tokom kojeg je više od dvije trećine njih ubijeno iz zasjede. Potom je izbjegao u Sjedinjene Američke Države, odakle se vratio u Srebrenicu 2005. U Srebrenici živi sa suprugom i kćerkom, a trenutno je vršilac dužnosti načelnika općine.
Iako predizborna kampanja službeno nije počela, Duraković ističe da će u svojoj platformi „Srebrenica 2020“, predstaviti plan za višegodišnji razvoj grada.
Srebrenica je grad bez pekare, zdravstvenog centra i ostalih osnovnih usluga.
Prije rata na području Srebrenice postojalo je 15 tvornica. Od nekoliko tvornica koje su ponovno pokrenute u tom gradu poslije rata u BiH, kaže Duraković, Bošnjacima je dozvoljeno da rade samo u jednoj, tvornici automobilskih dijelova Cimos. Ulična anketa građana Srebrenice to i potvrđuje. Od 20 Srebreničana koje je jednog junskog dana Al Jazeera zaustavila na ulici, 15 je potvrdilo ovaj navod. Od tih 15, petero se izjasnilo kao Srbi. Petero nije željelo odgovoriti na pitanje.
Duraković ističe da je druga kočnica ekonomskog razvoja Srebrenice, kako kaže, administrativna blokada koju provodi Vlada Republike Srpske.
„Mehanizmi koje opštine imaju su ograničeni“, kaže on. „Ne možete upravljati prirodnim resursima. Kada bismo mi dobili kontrolu nad prirodnim resursima Srebrenice, za tri godine bismo je mogli vratiti u grupu razvijenih opština u BiH.“
„Šumsko preduzeće je osnovano od strane Vlade, te samo sječe šumu, eksploatiše je i prodaje. Nema finalnog ili polufinalnog proizvoda kao što je to bilo prije. Rude, također – samo se vade i prodaju. Tokom privatizacije, metalna i drvna industrija prodate su za sitne pare, a sada nema para za obnovu. Mi stagniramo, a ne možemo ni da gradimo nove fabrike.“
Banja Guber, čijim bi se pokretanjem otvorilo 450 radnih mjesta, te, prema procjenama, još 1.000 radnih mjesta u okolnim malim preduzećima, također stagnira. Većinski investitor u ovom projektu je Radojica Ratkovac, biznismen i nezavisni kandidat iz reda srpskog naroda za načelnika općine Srebrenica.
Općina je odobrila građevinske dozvole za banju, a nadležnost općine u dva navrata potvrđena je i na sudu. Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a, koje je nedavno odobrilo izgradnju pravoslavne crkve na privatnom imanju na brdu preko puta Memorijalnog Centra Srebrenica-Potočari, poništilo je građevinsku dozvolu za banju. To je obrazloženo tvrdnjom da se radi o prirodnom dobru od interesa za RS, te da je za izdavanje rješenja nadležna samo entitetska Vlada.
Ratkovac se nije odazivao na zahtjeve za intervju. Kočević, koja je pristala na intervju, u više navrata nije se pojavila na dogovorenom mjestu, niti se odazivala na kasnije pozive Al Jazeere.
Ranije ovog mjeseca održala je konferenciju za novinare u Beogradu, tokom koje je pozvala Srbe iz Srebrenice i okoline raseljene u Srbiji da glasaju na lokalnim izborima u Srebrenici.
Ona je kazala da su danas Srbima u Srebrenici uskraćena prava. Dodala je da bi njena pobjeda značila da općinski budžet od skoro 3,5 miliona eura bude „pravednije raspoređen“.
Pitanje genocida
Kočević je rekla kako bi njena pobjeda omogućila da Vlada RS-a više pomogne općini, pošto su dosadašnje, bošnjačke vlasti, bile „više okrenute Sarajevu“.
Na novinarsko pitanje da li se u Srebrenici desio genocid ili ratni zločin, Kočević je odgovorila da prihvata svaku ocjenu i presudu koju usvoje nadležne institucije, ali da ne bi voljela da „svi budemo taoci nečega što je neko nekada uradio“.
Kazala je da stalno instistiranje na tome šteti svim narodima u Srebrenici, koji trebaju živjeti i graditi budućnost zajedno.
Posjeta Beogradu uslijedila je kao odgovor na aktivnosti građanske inicijative „Glasaću za Srebrenicu“, za koju politički predstavnici srebreničkih Srba smatraju akcijom fiktivnih prijava prebivališta u svrhu osiguravanja pobjede Bošnjaka na izborima.
Duraković kategorički odbacuje ove tvrdnje, te navodi da je ključni cilj inicijative zadržavanje u Srebrenici što većeg broja raseljenih Bošnjaka.
Šef inicijative je Emir Suljagić, bivši političar i novinar koji je preživio Marš smrti.
Ogorčena na stav međunarodne zajednice, koja je, kako kaže, imala pravnu i moralnu obavezu da omogući trajnu izmjenu zakona o glasanju u Srebrenici, grupa građana odlučila je preuzeti stvar u svoje ruke, rekao je on.
„Naše biračko pravo možemo da ostvarimo gdje god hoćemo u ovoj zemlji. To je zagarantovano Ustavom ove zemlje i ustavnim principom koji garantuje slobodu kretanja ljudi, roba i usluga“, ističe Suljagić.
„Da je ovo 2004. i da je Dragan Čavić na vlasti, niko od nas ne bi ovo radio, niti bi se bojao za sigurnost mezarja u Potočarima. S Dodikom na vlasti, imamo sve razloge da se bojimo. To je čovjek koji iz budžeta finansira sistematsko poricanje genocida.“
Provokacije birača
Predstavnici inicijative, mnogi od njih srebrenički studenti, izloženi su svakodnevnim provokacijama, dok službenici koji rade na registraciji birača, također, zbunjuju i zastrašuju ljude koji se žele registrovati u Srebrenici, kaže Suljagić.
Prema njegovom razmišljanju, to je direktan proizvod činjenice da Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranka predsjednika RS-a Milorada Dodika „ne može da prihvati da postoji skupina građana kojima je do toga toliko stalo da se za to bori demokratskim sredstvima, glasovima i listićima“.
„Niko od nas tamo ne ide da uzme nešto tuđe. Mi idemo tamo da vratimo nešto što je naše“, poručuje on.
Međunarodna zajednica čvrstog je stava da na izborima u Srebrenici treba poštovati zakon, kazao je za Al Jazeeru visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.
Ljudi koji žive u Tuzli i Sarajevu, ali i oni koji žive u Bajinoj Bašti u Srbiji, ne bi smjeli biti funkcioneri, niti birači u Srebrenici, kazao je on.
„Ako neko živi u Srebrenici, on treba da ima tamo boravak i pravo glasanja. Ali ako živi u Federaciji ili inostranstvu, taj postupak treba da bude korektan“, rekao je Inzko.
„Ja mislim da novi gradonačelnik treba biti gradonačelnik svih Srebreničana i poštovati na dostojanstven način šta se desilo sa srebreničkim genocidom, ali i da se gradi budućnost tog srebrenog grada.“
Po tom pitanju, barem, Duraković se slaže sa stavom međunarodne zajednice.
„Moj koncept je da Srebrenicu napravim takvim mjestom koje je prostor za sve, multietničkog karaktera, malo prosperitetnije budućnosti“, rekao je on. „Nema oprosta za ono što se nama desilo. Pružićemo ruku korektnosti, ali onima koji svoje ruke nisu uprljali i koji žele da grade prosperitetnu budućnost, tako da je to multietnički grad koji pripada i Srbima i Bošnjacima i Hrvatima i svim ostalima koji u njemu žive.“
„Genocid ne minimizirajte, ne revidirajte istinu koja je dokazana, jer to boli i uvijek će proizvoiti eskalaciju. Neka historija, nauka i struka kažu svoje.“
STUPS: Diplomatija