Skip to main content

Autonomaši protiv Patrijaršije Srbije: Dosta gaženja Crnogoraca, dosta posrbijančenja Crkve!

Jugoslavija 26. avg 2021.
3 min čitanja

Zašto Crna Gora ćuti na IŽIVLJAVANJE srbijanskih popova nad sljedbenicima njegoševskog poimanja vjere i Crkve u Crnoj Gori? Da li je iko ikada iz Crne Gore nametao bilo kome u Srbiji kadrovska rješenja u crkvama i manastirima u Surdulici, Vranju, Bajmoku, Vršcu… Zamislite u Njegoševo vrijeme da neko iz Srbije odluči ko će mu biti sekretar, paroh, vjeroučitelj… ili da neko iz Borče odluči ko će biti mitropolit crnogorski – tvrdi Rašo Vučinić.

„Gojko (Perović) je posljednji od svih Amfilohijevih sljedbenika kojem je GLAVA POLEĆELA”, veli Vučinić, koji je, još prošle godine, bio jedno od TV zvijezda u Srbiji u kampanji podrške tzv. protestnim litijama u Crnoj Gori.

Vučinić (39), rođen u Zenici (BiH), očevim porijeklom iz Mojkovca, i prije tri godine je bio u fokusu medija u svojstvu predśednika izvjesnoga Instituta za gusle i epsku poeziju Srbije, kada je, na štetu Crne Gore, promovisao Srbiju, koja je „izborila za status gusala i zaštitu u UNESCO-u”. On je, prilikom otvaranja Kulturnoga centra Srbije u Pekingu, pjevao uz gusle, odjeven, kako je rekao, „u tradicionalnu nošnju Srba iz Crne Gore”; i sve slično u tom pravcu, etc.

Međutim, Vučinić, kako tvrdi blizak Miodragu-Daki Davidoviću, sada je ogorčen postupcima Crkve Srbije (SPC), posebno patrijarha Porfirija Perića – koga uvredljivo naziva PERIĆENTIJE i dovodi ga u vezu sa navodnim ROMSKIM PORIJEKLOM.

Joanikija Mićovića – koji je nedavno kazao da crnogorsku istoriju uči od Aleksandra Rakovića! – sumnjiči Vučinić da je u „tajnoj vezi” sa Beogradom, i naziva ga „Joanićije ANTIamfilohijevski”.

„Nema više vremena. Pravi Crnogorci ne ćute i ne kalkulišu kada ih neko GAZI i PONIŽAVA”, piše Vučinić.

„Od Joanikija se mnogo očekivalo, ali ja sam davno i njemu lično rekao da je podrška koju je pružao nesebično Rakoviću, ANTICRNOGORSKI ČIN. Svjedok mi je Daka Davidović, koji je, tog trenutka, śedio pored njega na Rakovićevoj tribini na Pravnome fakultetu u Beogradu. Jedini sam došao na tu promociju da mu kažem šta imam. Tada sam shvatio da postoji neka TAJNA VEZA između Beograda i Joanikija”.

„Amfilohije je uspio neformalno da ostvari AUTONOMIJU Crkve u Crnoj Gori. Formalno je to donekle ostvario formiranjem Episkopskoga savjeta”, tvrdi Vučinić. „Izričito je zahtjevao da se Temeljni ugovor POTPIŠE SA MITROPOLIJOM, itd. Joanikije je u saučesništvu sa Perićem: SVE TO PONIŠTIO i Mitropoliju sveo na NIVO MJESNE ZAJEDNICE a Crkvu potpuno POSRBIJANČIO”.

„JOANIKIJE ĆUTI na proćerivanje svih Amfilohijevih sljedbenika”, poručuje Vučinić. „Za to nema ni izgovora ni oprosta!”

Slične stavove na društvenim mrežama objavljuje i Ivan Dobrović iz Tivta, deklarisani nacionalni Crnogorac, koji je praktični vjernik ovdašnje eparhije Crkve Srbije. U odsnosu na Srbe tvrdi:

„Braća smo, ali ipak malo blagoslovene distance u vidu AUTONOMNE Cetinjske arhiepiskopije je prijeko potrebno”.

Dobrović objavljuje – inače TAČAN statistički podatak – o nacionalnoj strukturi pravoslavnoga sveštenstva i monaštva tokom 1950-ih u Crnoj Gori: „Samo se jedan – imenom i prezimenom: Ratko Gospić iz Pljevalja – deklarisao kao Srbin. Svi ostali su po nacionalnosti – CRNOGORCI”.

U živoj polemici s pristalicama Porfirija Perića i Aleksandra Vučića, koji pozdravljaju razrješenje i degradaciju Gojka Perovića, Dobrović piše:

„Evo, Gojko samo što je blagonaklon prema nama, etničkim Crnogorcima, ODE MU GLAVA OD VAS ČETNIKA”.

U polemiku se uključio Zoran Gazivoda, koji navodi da je njegov đed, protojerej-stavrofor Mihailo R. Gazivoda, koji se upokojio 2015. godine, „rođen 1914-te i KRŠTEN U CRNOGORSKU CRKVU; ali moga đeda je samo služba interesovala i nije raspreda politiku nikad”.

Prema Ivanu Dobroviću, „smijeniše oca Gojka zbog CRNOGORČENJA, što je sljedeće – da blaženopočivšega arhiepiskopa Amfilohija premjeste iz kripte hrama na Čepurke?”

Slično tvrdi i Žarko-Žarkec Vukmirović:

„Nemojmo se lagati, Gośa Perović je ciknuo ko prokiso pasulj zbog svoje ‘popustljivosti’ prema CRNGORSKOM IDENTITETU. SPC ne dopušta bilo kakvu dvoznačnost, dvogubost, ambivalenciju, ona svjesno i planski, sistematično i prilježno sebe RADIKALIZUJE i pretvara u puki INSTRUMENT VELILKOSRPSKE POLITIKE. Iz faze u kojoj je bilo dopušteno postojanje Crnogoraca srpskih korijena ili refleksije, došli smo u stadij u kome je to nedopustivo. Svi kolebljivi moraju biti odstranjeni oštrim hirurškim skalpelom. Naslijeđe Amfilohija Radovića u kome je, unatoč mnogim izjava i gestama, bilo prostora za kompromis mora biti PODMUKLO UKLONJENO. Dok URINIRAJU PO NJEGOVOJ ZAOSTAVŠTINI oni će se pomamno i emfatično kleti u njega. No, SVE JE SVIMA VEĆ ODAVNO JASNO”.

U međuvremenu, pokrenuta je internet peticija podrške Gojku Peroviću.

Jedna od promoterki peticije je Ana Ždrale, studentkinja Fakulteta političkih nauka u Podgorici. Ona piše da obnova crnogorske autokefalije nije nikakav „grijeh crkvenog raskola” – kako joj sugerišu oponetni:

„Čuš, grijeh crkvenog raskola… Nemojte, molim vas. Ili mislite da Albanska pravoslavna crkva nije trebalo da dobije autokefalnost? Ova priča je toliko deplasirana”.

Ana Ždrale poručuje:

„Ja kao Srpkinja- Hercegovka, po ocu, PODRŽAVAM OBNOVU AUTOKEFALNE CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE. Nema više mitropolita Amfilohija, pa su lešinari izmiljeli iz svojih jazbina. Crna Gora nije ničija prćija! I neće nikakav Vučićev Sinod diktirati Mitropoliji crnogorsko-primorskoj što će da radi”…

(Vladimir Jovanović, Antena M / Foto: CDM)