Skip to main content

ANDREJ NIKOLAIDIS: Slučaj Kurti – što rekao Isus, koji od nas u mladosti nije pucao na čovjeka, neka baci prvi kamen

Stav 25. јул 2022.
2 min čitanja

Moguće, premda ne i vjerovatno, da je Kurti savršen izbor za inspektora u crnogorskom ANB-u. Moguće je, mada ne i vjerovatno, da on u životu posjeduje sve one vještine koje na filmu ima James Bond. Moguće je, no reklo bi se ne i vjerovatno, da on u stvarnosti može izvesti sve ono što Tom Cruise cirkusa u „Nemogućoj misiji“.

Ali to nije bitno. Čovjek je dva puta pravosnažno osuđen za ozbiljna djela: ako sam dobro zapamtio, za pokušaj ubistva, nanošenje teških tjelesnih povreda i nedozvoljeno nošenje oružja. Kao da iščitavamo biografiju revolveraša sa Divljeg zapada. OK, nije Wayat Earp ili Billy The Kid, nije prvi revolveraški saf, takoreći – ali definitivno djeluje kao čovjek sa kojim bi mnogi kauboj izbjegao konflikt, pa makar i zbog žene ili pokera.

Govorimo o biografiji dobroj za borca u „Mortal Kombatu“, no ne i za službenika ANB-a.

No ni to nije bitno.

Ali ovo jeste. Sa kojim pravnim osnovom i kojim obrazom će crnogorska policija nadalje odbiti da zaposli bilo kojeg čovjeka osuđenog za pokušaj ubistva? Šta, nakon imenovanja Kurtija, bilo kojeg sužnja iz Spuža sprječava da pravo po odsluženju kazne za pucanje u čovjeka zapuca u ANB ili policiju i zatraži posao? Šta će mu tamo reći: ne može, po zakonu?

Zakon. To je, kažu, bitno. To je, kažu, prioritet i prethodne i ove vlade. E sad… Zdravkova vlada svakodnevno je kršila zakone, pa čak i zakone fizike. Oni kao da su vjerovali da će, ako do podneva tri puta ne pogaze zakon i ustav, dobiti rak. Sa istom je praksom nastavila Dritanova vlada. Iz čega zaključujem da se radi o principu: gaženjem prava do vladavine prava.

Ministar Zoran Miljanić je pojasnio: pokušaj ubistva nije teže krivično djelo. Naročito ne, kako je rekao, kada je to „djelo iz dječačkih dana“. Ministar je dodao: da je Kurti osuđen za šverc droge, to bi bila druga priča. Da su ga uhvatili sa šibicom šita, to bi bilo ozbiljno. Ali neuspješno ubistvo… Što rekao Isus: koji od nas u mladosti nije pucao na čovjeka, neka baci prvi kamen.

Da citiramo Miljanića, jer je izbačio antologijsku. Dakle:

“Ako neko uradi nešto kao maloljetnik, ako nijesu teža krvična djela, ako nije šverc droge, ne treba takvog čovjeka diskvalifikovati za čitav život, s obzirom da do danas nije imao sličnih krivičnih radnji, nego je bio uzoran službenik u Privrednom sudu”.

Ovo je, i to sa ministarskog mjesta, pokušaj relativizacije krivičnog djela, ako je takvoga ikad bilo. Ne samo da krivično djelo nije “teško”, ne samo da je pucati na čovjeka takoreći ništa u poređenju sa valjanjem vutre… Nego je Kurti, suprotno od onoga što Miljanić tvrdi, do danas, eto, imao sličnih krivičnih radnji – zbog kojih je, a bili su mu prošli “dječački dani”, po drugi put pravosnažno osuđen.

Napisao sam petnaestak knjiga. Za te knjige sam dobio poneku nagradu. Recimo Evropsku nagradu za književnost i “Mešu”. Te su knjige prevedene na petnaestak jezika, u tridesetak izdanja – nije da brojim. Ali ja po Dritanu, koji je u ANB imenovao čovjeka osuđenog za pokušaj ubistva, nisam bio dovoljno dobar za Nacionalni savjet za kulturu. Jer, kako je rekao, pisanjem “kontaminiram javni prostor”.

Po Dritanu je, dakle, govoriti u javnom prostoru kudikamo gore nego pucati u javnom prostoru.

(CdM, Foto: Gradski.me)