Malo je što koštalo Crnu Goru kao eksperiment zvani manjinska vlada Dritana Abazovića. Kardinalna greška takozvanih suverenističkih partija i ubjeđenje da se sa Abazovićem može praviti dogovor.

Nisu suverenisti bili jedini koji su u to vjerovali. I partneri sa zapada su se kleli u Abazovića i bili ubjeđeni da u njegove demokratske kapacitete i privrženost zapadnjačkim politikama mogu računati “u po dana u po noći“. Brzo se ispostavilo da su i oni i Đukanović i Krivokapić u velikoj zabludi. Abazović nije bio ništa od toga što su oni željeli da bude, a bolje bi bilo i po njega i po Crnu Goru da je bio. No, kako kaže izreka – puno je mačku goveđa glava.

Abazović se pokazao kao totalna suprotnost i od prethodnika još veća propast. Zbog toga danas umjesto da smo na pragu ulaska u Evropsku uniju, imamo totalno posrnuće. Institucije ne funkcionišu, kriminal cvjeta, fašizam buja na sve strane, država je na koljenima, a građani – nikad više podijeljeni i nikad više puni mržnje. Jedini krivac za to je – Abazović.

Kriv je, jer je radio sve suprotno od onog racionalnog. Kad je trebalo fokus staviti na Evropu i napredak, on se bavio popovima, spletkama, prevarama, potpisivanjem veleizdajničkih papira i zametanjem klice mržnje među crnogorske građane.

Kad je trebalo državu reformisati zapošljavao je podobne, otpuštao sposobne, prebukirao državni sistem… Kad je trebalo boriti se protiv kriminala hapsio je one za koje će se teško dokazati i zbog čijih pritvora će država plaćati ogromne reparacije, a u isto vrijeme njegovi partijski i lični prijatelji stvarali su svoju kriminalnu mrežu.

Sve su to Dritanova činjenja i nečinjenja. Godinu dana tehničke farse koju proživljavaju crnogorski građani. Naravno, farsa će se i nastaviti u nekom novom obliku. Međutim, teško je da može biti gore od ovoga.

Abazovićeva vladavina imala je veoma bitnu odliku, a to je relativizacija. Stvoren je jedan kompletan sistem pojedinaca, takozvanih intelektualaca, medija, grupa i pojedinaca koji su imali cilj da sve negativno što se desi, bilo to od Abazovića ili drugih, uproste i predstave kao normalno ili beznačajno. Ako se neko nekada u istoriji upita ko je uništio Crnu Goru neka zna da su to uradili ti i takvi beskičmenjaci koji su zarad male koristi ili velike mržnje prihvatili svako razaranje njihove države. Nažalost, to je jedina moguća istina.

Treba pomenuti i bataljone urinih botova i obožavaoce lika i djela Dritana Abazovića koji su bili spremni da se na svaki način obračunaju sa kritičarima njegove vlasti optužujući ih da su kriminalci, podržavaoci bivše vlasti i sve ostalo. Takav jedan je i mene prijavio policiji za tobožnje “uznemiravanje“, jer sam objavio njegovu fotografiju sa dodjele članskih karata danilovgradskog DPS-a iz nekog prethodnog doba, kad je i on drugačije mislio, što naravno ne priznaje.

Sasvim sam saglasan sa riječima Miloša Bešića da je URA danas jedna mala sekta koja okuplja zaljubljenike u Dritana Abazovića. Ne treba zaboraviti da je većina tih ljudi bila zaljubljena i u Mila Đukanovića, dok im je valjalo, tako da se sasvim može očekivati da i ljubav prema Abazoviću naglo splasne, da on od „brata“ postane uništitelj partije itd. Ipak, to je interesna grupa nesposobnih da sami bilo što stvore, a takvima je odanost trajna koliko i korist koju dobijaju za nju.

Odlika Abazovićeve vladavine je i prijetnja medijima, među kojima ih je prilično i ovome na kojemu čitate ovaj tekst.

I eto, mi ostajemo, a ti ode. Mi sad da se bavimo drugim temama. Dosta te je bilo.

(Portal Analitika, foto: N1)