Skip to main content

Milovanu Milivojeviću izručili prikolicu sa stajskim đubrivom jer zahteva odgovornost za pogibiju sina

Građani 21. jul 2026.
3 min čitanja

"Pokušaće oni na sve načine da me ućutkaju. Ali boriću se dok sam živ. To sam obećao i svom sinu i sebi"

Milovan Milivojević, otac Milomira Milivojevića koji je 14. jula 2017. godine stradao u eksploziji u fabrici “Milan Blagojević – Namenska“ u Lučanima, zbog sada već višegodišnjeg insistiranja na utvrđivanju odgovornosti rukovodstva fabrike za pogibiju svog sina i danas trpi pritiske. Ovaj put mu je upućena poruka u vidu velike količine stajskog đubriva koja mu je izručena iz traktora sa prikolicom ispred kuće.

Milivojević tvrdi da ljudi koje dovodi u vezu sa poslednjim incidentom pripadaju krugu bliskom fabrici “Milan Blagojević“ i vlasniku transportne kompanije “Panekspres”, Zoranu Panteliću. “Panekspres” je godinama poslovao sa namenskom industrijom u Lučanima, a NIN je još 2019. godine pisao da je Pantelić, tadašnji lokalni funkcioner SNS-a, bio u dobrim odnosima sa dugogodišnjim direktorom fabrike Radošem Milovanovićem. Taj nedeljnik je, pozivajući se na poslovnu dokumentaciju i izvore iz Lučana, naveo da je poslovni rast “Panekspresa” bio praćen intenzivnom saradnjom sa fabrikom “Milan Blagojević“, kao i sa drugim preduzećima namenske industrije.

Prema Milivojevićevim rečima, veze koje su godinama postojale između “Panekspresa” i fabrike “Milan Blagojević“ nisu bile samo poslovne, već su obuhvatale odnose među ljudima u Lučanima.

“Taj “Panekspres” je iznedrila fabrika na čelu sa bivšim generalnim direktorom koji je bio 40 godina. Oni su bili u neraskidivoj vezi do smrti”, kaže Milivojević.

Milivojević za Danas kaže da njegovo uverenje da iza poslednjih događaja stoji osveta proizlazi iz višegodišnjeg iskustva i promenjenih odnosa sa ljudima sa kojima je, kako navodi, ranije svakodnevno sarađivao, kako dodaje, njegov odnos sa ljudima iz okruženja se promenio nakon što je odlučio da istraje u borbi za odgovornost za smrt svog sina.

“Krenite od prvog ročišta. Svi ti ljudi su bili uz direktora. Sa svima sam nekada sarađivao, dolazili su kod mene, radili mi njivu, orali, sejali, kosili. Kako je moj sin nastradao, svi su mi okrenuli leđa. Prestali su da se javljaju, da dolaze, da razgovaraju sa mnom. Presušio je izvor, kako mi ovde kažemo. Direktor je bio izvor svima njima“, kaže Milivojević.

Iako tvrdi da bi zbog poslednjeg događaja mogao da pokrene postupak, Milivojević kaže da više nema snage za nove sudske procese. Kako navodi, razlog nije nedostatak dokaza, već godine provedene pred sudovima tokom borbe za pravdu.

“Mogao bih ja privatno sada ovog čoveka da tužim. Razgovarao sam sa advokatima, imam papire, imam sve. Ali neću. Ne pada mi na pamet više da idem sto pedeset puta na sud. Ja sam se već nasudio i nagledao svega. Nemam više snage da se vučem po sudovima“, kaže on.

Iako kaže da više nema snage za nove sudske postupke i sukobe, Milivojević poručuje da od svoje borbe za odgovornost i istinu neće odustati čak i ako se pritisci nastave.

“Pokušaće oni na sve načine da me ućutkaju. Ali boriću se dok sam živ. To sam obećao i svom sinu i sebi“, poručuje on.

Za Milivojevića, osećaj nepravde nije završen ni nakon okončanja sudskog postupka za nesreću u fabrici “Milan Blagojević – Namenska“. U ponovljenom postupku Vladimir Lončarević, jedan od tadašnjih rukovodilaca, oslobođen je optužbi, dok je Tomi Stojiću, nekadašnjem šefu službe zaštite na radu, kazna smanjena na dve godine zatvora. Dok je prvookrivljeni Radoš Milovanović, dugogodišnji direktor fabrike, preminuo je 2022. godine.

“Samo je Toma Stojić osuđen, šef službe zaštite na radu. I on je na slobodi, srećem ga svaki dan u Lučanima. Ja vam tvrdim da ni te dve godine neće odležati kako treba. Vladimir Lončarević, čovek koji je primio mog sina i bio mu šef, oslobođen je. Direktor je umro. Sve su to skockali onako kako njima odgovara“, kaže Milivojević.

On dodaje da je upravo takav epilog dodatno produbio njegovo nepoverenje u institucije, jer smatra da odgovornost za smrt njegovog sina nije dobila završetak koji je očekivao nakon višegodišnje pravne borbe.

„Zakon ne postoji za nas obične smrtnike. Ja sam izgubio dete, a ljudi koji su bili odgovorni nisu dobili ono što sam ja očekivao da treba da dobiju. To je za mene ogledalo svega“, zaključuje Milivojević.

Danas je uputio pitanja kompaniji “Panekspres“ povodom navoda Milovana Milivojevića da zaposleni u kompaniji imaju veze sa napadima na porodicu Milivojević, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovor.

(Danas/foto: N1)