Jasmin Mujanović, piše za !Odgovor.ba

Nijedna država, samu Mađarsku ne računajući, neće osjetiti posljedice ishoda parlamentarnih izbora u Mađarskoj 12. aprila onoliko koliko Bosna i Hercegovina. Razlozi su jednostavni: vlada Viktora Orbána ključni je politički i finansijski pokrovitelj secesionističkog režima u Banjoj Luci, a njegova podrška Miloradu Dodiku bila je presudna za izbjegavanje sankcija Evropske unije Dodiku i njegovom najužem krugu.

Ali čak i ako Orbán i njegova stranka Fidesz izgube vlast u Budimpešti, ne treba očekivati brzu transformaciju, ni u Mađarskoj, ni u regionu. Za ostvarenje punog potencijala nove sigurnosne arhitekture u jugoistočnoj Evropi, koja bi mogla proizaći iz Orbánovog poraza, bit će potrebna značajna politička rekalibracija. Budući da mađarski izbori mogu predstavljati najznačajniji generacijski politički plebiscit u Evropi, nužno je šire preispitivanje u Briselu i evropskim prijestolnicama.

Orbán je kontrolu mađarskog, ali i dijelova evropskog političkog i sigurnosnog aparata tokom šesnaest godina vladavine postigao uz široku mrežu saradnika i saveznika. Fidesz je faktički uspostavio jednopartijski sistem u Mađarskoj, postavljajući lojalne kadrove na ključne političke i administrativne pozicije, uključujući i one unutar Evropske unije. Čak i ako Orbán i njegov najuži krug izgube vlast, njihovi će vojnici ostati na položajima.

Isključiti Mađare iz EUFOR-a i KFOR-a

U pogledu dosadašnjeg negativnog utjecaja Mađarske na Zapadni Balkan, u slučaju poraza Fidesza, izdvajaju se tri ključna prioriteta.

Prvo, Evropska unija ne bi trebala žuriti s normalizacijom odnosa s eventualnom novom vladom u Budimpešti. Potencijalna pobjeda Pétera Magyara svakako bi bila pozitivan signal, ali i mađarski novinari upozoravaju da ne očekuju brze promjene u medijskom okruženju.

Ipak, Orbánov poraz predstavlja priliku za barem djelimično smanjenje mađarskog utjecaja u regionu, što bi Brisel i relevantne evropske prijestolnice trebale jasno zahtijevati od nove vlasti. To podrazumijeva i isključenje Mađarske iz misije EUFOR u Bosni i Hercegovini, kao i iz misije KFOR na Kosovu, te uspostavljanje svojevrsnog „sanitarnog kordona“ koji bi ograničio daljnje učešće Mađarske u operacijama EU i NATO-a u regionu tokom dužeg perioda. Čak i uz smanjenje ukupnog broja snaga, poželjnije je imati manji kontingent bez mađarskog prisustva nego veći uz njegovo učešće, posebno imajući u vidu direktnu uključenost Mađarske u pokušaje izvlačenja Milorada Dodika iz Bosne i Hercegovine u vrijeme kada je bio u statusu bjegunca.

Posljedice po Vučića, sankcije za Dodika

Drugo, svaku političku prazninu nastalu Orbánovim porazom potrebno je brzo iskoristiti za pritisak na njegove regionalne saveznike. Svakako, trebalo bi početi od uloge Srbije u sumnjivoj operaciji kod gasovoda u Kanjiži. Postoji ozbiljna indicija da je vlada Srbije sarađivala s Orbánovim režimom, a vjerovatno i s ruskim akterima, s ciljem podrivanja izbornog procesa u Mađarskoj. Time Beograd direktno utiče na unutrašnje demokratske procese i sigurnost države članice EU, time i same Unije. Takvo djelovanje mora imati političke posljedice po predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uključujući suspenziju pristupnih pregovora s EU ili, u najmanju ruku, obustavu evropskih razvojnih fondova.

Istovremeno, sankcije protiv Dodika i šireg secesionističkog aparata u Banjoj Luci trebaju postati prioritet. Iako se tome mogu protiviti vlade u Zagrebu i Bratislavi, izglednije je da će, bez političkog pokrića koje im je pružao Orbán, popustiti pod koordiniranim pritiskom. Uvođenje sankcija također bi moglo značajno utjecati na ishod općih izbora u Bosni i Hercegovini, potencijalno okončavajući višedecenijsku dominaciju SNSD-a u Republici Srpskoj i blokadu reformskih procesa na nivou države.

Trenutak koji se ne smije propustiti

Treće, kako bi se spriječio budući povratak Orbána na vlast i njegov ponovni utjecaj na region, Evropska unija treba raditi na smanjenju mađarskog ekonomskog prisustva, posebno u energetskom i medijskom sektoru. To se posebno odnosi na kompanije poput MVM i MOL u Srbiji, kao i na projekte povezanih firmi u Bosni i Hercegovini. Iako potpuna obustava ovih aktivnosti nije realna u kratkom roku, njihovo ograničavanje treba biti strateški cilj.

U konačnici, institucije Bosne i Hercegovine ne bi smjela očekivati da će Evropska unija sama provesti ove promjene. Neophodno je jasno artikulirati zahtjeve kroz Predsjedništvo i Ministarstvo vanjskih poslova, uz angažman nižih nivoa vlasti, uključujući kantone. Također, saradnja s Kosovom i Crnom Gorom može dodatno ojačati regionalni pritisak protiv ruskog i proruskog utjecaja.

Ovo je trenutak koji ne smije biti propušten. Orbánov neliberalni model duboko je narušio euroatlantski politički prostor. Sada, kada se ukazuje prilika za njegovu dekonstrukciju, bit će potrebna koordinacija i politička odlučnost u Briselu, Sarajevu i drugdje kako bi se osigurali trajni efekti tog procesa.

(!Odgovor.ba, karikatura: STUPS)