"Sada je jasno da ovakav sistem hitno mora da se promeni, jer je konjima ipak mesto na livadama, a ne u senatima"

Umetnost i obrazovanje su postojali i pre države, dok država teško da može bez škola, bolnica i muzeja, ali kao što je Kaligula imenovao Incitata za senatora tako i skupština nekog grada može da postavi bilo koga na čelo ustanove kulture, kazao je glumac Miloš Vojnović u razgovoru za portal Nezavisnost.
„Čini mi se da su ljudi poslednjih meseci svesniji da se za slobodu mora izboriti. Ni jedna vlast nam neće dati slobodu koja može da je ugrozi. Tek iluziju slobode, u nadi da nećemo otkriti njene granice. Ta ’sloboda’ jednima daje moć da čine zaista šta požele, dok drugi moraju da se drže nekih dogovora. Kao da igrate fudbal, ali igračima jednog tima sudija dozvoli da ponesu loptu u rukama“, rekao je Vojnović.
Dodao je da je takvu igru besmisleno igrati po „pravilima“, svejedno da li na ulici, u kancelariji ili na pozornici.
Miloš Vojnović koji je i poverenik sindikata Nezavisnost u Šabačkom pozorištu navodi da neretko iz vlasti poručuju da takve kulturne institucije nisu isplative i da ih treba privatizovati.
„To može da izgovori samo neko ko ne razume dramsku umetnost, pozorišnu kulturu naše zemlje, niti pronalazi smisao umetnosti. Ne može svaka umetnost da se prodaje i zarađuje novac. Nekada je mnogo veća vrednost što nam takva umetnost pokaže naše lice, naš svet, otkrije novi smisao i oplemeni nam duh. Novac je u toj priči sporedan, pa je takva računica nepoznanica raznim političarima“.
U tom kontekstu kazao je da je besmislena bila sama ideja da se na čelo Šabačkog pozorišta, jednog od najstarijih u Srbiji, postavi neko „ko pozorište ne voli niti ga razume kao što je to aktuelna direktorka te ustanove Aleksandra Delić“.
„Mislim da trenutna gradska vlast želi da silom pokaže svojim zaposlenima ko je ’gazda’, ko može bez posledica da otpusti mimo zakona, da preti, izađe na most i čekićima i motkama tuče sugrađane, da crta uvredljive grafite ili razbija izloge, a da za to ne odgovara“, naveo je Vojnović.
Ipak, istakao je, većina u kolektivu, uključujući ceo glumački ansambl, odlučila je da ne bude uplašena, odnosno da uprkos strahu traži ono što smatra normalnim.
Povodom zahteva direktorke Šabačkog pozorišta da se transparent “Dole vlada” ukloni sa fotografija iz predstave “Gospođa ministarka”, Vojnović smatra da je to „sindrom malih, preplašenih i nestručnih funkcionera“ koji se boje onih „iznad“ njih.
„Ne haju oni što je ’Dole vlada’ napisao Nušić pre skoro sto godina, što je Šekspir pre četiristo pokazivao zlobu vlasti na svoj način, ni što se Teofrast smejao ljudskim karakterima pre više od dve hiljade godina. Sve to glupi, nesigurni i zli ljudi i dalje doživljavaju lično“.
Zaposleni u Šabačkom pozorištu su na poteze nove uprave reagovali protestom i zahtevom da se vrati otpuštena organizatorka programa, ukine sistematizacija radnih pozicija i da se smeni direktorka Delić.
Na pitanje šta se u toj pozorišnoj kući može očekivati u dolazećoj sezoni 2025/26, Vojnović kaže da sindikatu Nezavisnost u toj ustanovi sledi nastavak borbe za ispunjavanje zahteva jer zaposleni neće odustati od borbe za pozorište kakvo priliči Šapcu i Šapčanima.
Povodom protesta tri sindikata Narodnog pozorišta u Beogradu zbog novopostavljenog predsednika UO Dragoslava Bokana, Vojnović ocenjuje da su „ljudi sve više svesni svog glasa“ i da „svako bira hoće li da kaže i pokaže da li mu je u redu da Bokan bude na čelu nacionalnog teatra“.
„Na našu tužbu da Aleksandra Delić ne ispunjava zakonske uslove da bude direktor pozorišta, Upravni sud je rešio da, iako je to tačno, nisu povređena prava radnika njenim imenovanjem. To znači da skupština nekog grada može da postavi bilo koga na čelo ustanove kulture. Kao što je Kaligula imenovao Incitata za senatora, možda će i na čelo nekog pozorišta uskoro biti postavljen konj“, kazao je Vojnović.
Ipak, smatra da je sazrelo poimanje da ljudi u neformalnim grupama ili u sindikatima moraju zajedno da se izbore za svoj umetnički i radnički integritet.
„Sada je jasno da ovakav sistem hitno mora da se promeni, jer je konjima ipak mesto na livadama, a ne u senatima… Kultura, umetnost, obrazovanje, sve je ovo postojalo i pre države, pa može postojati i bez nje. Sa druge strane država bez škola, umetnosti, bolnica, muzeja, teško može da opstane. Zastrašujuće je što se oni koji bi trebalo da budu odgovorni, ponašaju kao da nisu svesni toga. Patriotski čin je baviti se kulturom i obrazovanjem u ovakvom okruženju“, naveo je Vojnović.
Kazao je i da „čistog srca“ podržava studentske proteste.
„Građane je prodrmala pogibija šesnaestoro ljudi, a studenti su jasno tada rekli: ’Prešli ste crvenu liniju, ovako ne možemo dalje, nešto mora da se promeni’. To su ljudi koji ne pristaju na to da je normalno da niko ne odgovara za takve stvari. Da nije normalno da se zbog korupcije bukvalno raspada grad. Da ne prihvataju laži kojima im govore: ’Ma sve je u redu, odmorite se sad’. Studentima samo mogu da dam podršku i pomoć koliku god mogu, čistog srca i bez skrivenih namera“, zaključio je Miloš Vojnović u interjuu za portal Nezavisnost.
(Autonomija/Nezavisnost)


STUPS: Telohranitelji