Odavno internetom kruži snimak aktuelnog predsjednika Narodne skupštine bh. entiteta Republika Srpske Nenada Stevandića kako u mlađim, ratnim danima, kao komandant “Srpskih odbrambenih snaga” (SOS), u maskirnoj uniformi u Kotor Varoši zarobljava, pretresa i postrojava bošnjačke civile. Ono što je novo u čitavom slučaju je fakat da se za Al Jazeeru javio čovjek sa pomenutog snimka Fikret Skopljak, koji tvrdi da su ga tada Nenad Stevandić i Nenad Kajkut udarali. Skopljak tvrdi da je snimak isječen, jer nedostaje dio kada ga tuče i Stevandić.

“Onda su me odveli tamo u garažu, jer su sumnjali da imam u autu oružje…”, govori Skopljak o dijelu snimka na kojem ga Kajkut udara i psuje mu te ga tjera da otvori gepek pajserom, jer nije imao ključ kod sebe. “Počeli su me udarat’. Nije sve prikazano, ali Stevandić i Kajkut su bili tu, njih dvojica su me udarali tu. To je isječeno gdje me Stevandić udara. Stevandić je rekao: ‘Nemoj, pusti, ja ću…’ i onda su me tamo između auta i zida i gazili.” Na snimku se još vidi kako Stevandić i Kajkut govore jednom čovjeku kojeg su zarobili da stavi ruke na zid, ali sa tri prsta.

Ubistva, protjerivanje, pljačka u Kotor Varoši

Nema nikakve sumnje da je Nenad Stevandić itekako svojim terenskim, ali i ideološkim radom umiješan u etničko čišćenje ne-Srba u Kotor Varoši 1992. godine. Podsjetiću vas: u periodu od maja do oktobra 1992. godine ubijeno je oko 300 ne-Srba, još 350 ih se vodi kao nestalo, a iz grada se iselilo oko 20.000 ljudi, čija imovina je opljačkana, kuće zapaljene, a nekretnine otuđene.

Samo ovaj katalog zla je dovoljan da se Nenad Stevandić stavi pod krivično-sudsko promatranje, i to kao fizičko lice. A to da se Nenad Stevandić bavi politikom i da sudjeluje u javnom životu – ne bi smjelo biti ni govora. Ne bi smjelo, ali ako živite u Republici Srpskoj, čije je gotovo cjelokupno vojno i političko rukovodstvo optuženo i osuđeno za najgnusnije ratne zločine, uključujući genocid, uloga Nenada Stevandića kao javne, političke ličnosti je potpuno normalizovana i perverzno poželjna. I još nešto: ovaj mračnjak se crne američke liste nije u nekoj defanizvi, niti se krije, niti ima namjeru da se krije. A za to nije zaslužan (samo) Nenad Stevandić, nego i cjelokupan sudski sistem zemlje.

Opet ću vas podsjetiti: taj isti Nenad Stevandić je prije dvije godine dobio sudski spor protiv Dragana Mektića, koga je tužio za klevetu. Presudu je donio Osnovni sud u Banjaluci, a prema njoj, Mektić je dužan da Stevandiću, na ime naknade nematerijalne štete radi pretrpljenih duševnih bolova nastalih uslijed povrede ugleda i časti koje je pretrpio zbog klevete, isplatiti 2.500 konvertabilnih maraka (1.250 eura). Osim toga, Mektić je obavezan da Stevandiću nadoknadi troškove parničkog postupka u iznosu od gotovo 2.500 KM. Mektić je tada, između ostalog, Stevandića povezivao s ubistvom inspektora Miodraga Šušnice i dodao da je “Stevandić sa crvenom beretkom i crvenim kombijem maltretirao Srbe po Banjaluci”.

Siledžija ‘po zakonu’ biva nagrađen, a žrtva ispašta

A zašto vam ovo pišem? Pa zato što ispada u pravnom sistemu RS-a da Stevandić nije kriv za neke stvari. Pa se pitam: hoće li se desiti, po toj bolesnoj logici, da prvi čovjek Narodne skupštine RS-a-a tuži preživjelog civila Fikreta Skopljaka “za klevetu“?; Još luđe: hoće li se desiti da dobije spor? Jer, takav nam je sudski sistem u kojem predator i siledžija uvijek biva nagrađen, a žrtva ispašta. I to “po zakonu“.

A kad smo kod zakona, zvanično je podnesena krivična prijava protiv Nenada Stevandića. Dabome, to nije urađeno na lokalnom nivou – što iz lijenosti i nerada, a što zbog svijesti da se na “slučaju Stevandić“ ništa neće desiti. Uradio je to Institut za istraživanje genocida Kanada, koji traži od visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta da upotrebom bonskih ovlaštenja sankcioniše predsjednika parlamenta RS-a Nenada Stevandića zabranom obavljanja bilo koje političke funkcije.

Jer, čak i kad bi zanemarili Stevandićevu prošlost, što je nemoguće, ostaje mu mutna sadašnjost, u kojoj sa Miloradom Dodikom radi svim silama na razbijanju države Bosne i Hercegovine, i to kao prvi čovjek Narodne skupštine RS-a, dakle sa budžetskih jasli plaćen. Dakle, dobri ljudi iz Kanade samo traže ono što je očevidno, a to je da se notorni Stevandić za početak skloni sa svih političkih funkcija. Toliko valjda zaslužuju preživjeli Fikret Skopljak i sve one žrtve u Kotor Varoši.

Tretiramo ga i kao krivog, i kao nevinog

“Ne smije biti nikakvog odlaganja ili čekanja. Jer, Stevandić, zajedno s Miloradom Dodikom i njegovim establišmentom, uvode Bosnu i Hercegovinu u neizvjesnost i nestabilnost, čije posljedice mogu biti nesagledive. U svom destruktivnom djelovanju, Stevandić i navedeni establišment mora biti spriječen, institucionalno od visokog predstavnika i pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine“, navodi Institut za istraživanje genocida Kanada.

Pa se na koncu treba postaviti formalno-logičko pitanje: kako je moguće da je Nenad Stevandić zakonski malo prav, a malo kriv za svoj ratni i poratni put? Preciznije: kako je moguće da čovjek koji na snimku baš jasno i glasno privodi civila Bošnjaka i maltretira ga bude ujedno i nevin čovjek? Ili će Nenad Stevandić biti upisan crnim slovima u sudski sistem kao Šrodingerov mačak. Znate, riječ je o mački za koju u eksperimentalnim uslovima, zbog nasumičnog subatomskog slijeda događaja, ne znamo je li živa ili mrtva, pa je tretiramo i kao živu, i kao mrtvu. U ovom slučaju Nenada Stevandića tretiramo i kao krivog, i kao nevinog u političkom životu RS-a i Bosne i Hercegovine. A to je ultimativni apsurd, koji u realnom životu ne postoji i koji nam mnogo više govori o sudskom sistemu države nego li o samom Nenadu Stevandiću.

Šta na sve to može kazati onih 300 ubijenih ljudi u Kotor Varoši i još 350 nestalih? Ništa, jer mrtva usta ne govore, a za to vrijeme će Nenad Stevandić, čini se, dizati tužbe protiv žrtava i dobijati sudske sporove. Na sramotu svih nas.

(Al Jazeera, foto: Autonomija)