Ne pitajte me kako, ali od juče shvatam da rukovodstvo Pokreta “Evropa sad!” smatra da će se učiti vlasti – dok su na vlasti. I da imaju više šansi pred sobom, uključujući onu da mogu da probaju prvo vladu sa ex-DF partijama, pa, ukoliko to ne uspije, onda će imati luksuz da probaju s nekom drugom grupacijom. Ne treba se uzbuđivati, kažu.

I predsjednk nam – a potpredsjednik njima – ima na pretek mjeseci i godina pred sobom, pa će naučiti. Njegova slučajna ekselencija gospodin čovjek, na slikama sa širom porodicom. Tako slatko. To jest – tako ušećereno. HRH, ako treba. Neka vam on prevede, savladao je bar te titularne skraćenice …

Zar se treba zamarati što je pričao na Murinu, a što izjavljivao za bečki “Standard”? Zar se relativizacija genocida u Srebrenici baš toliko vidi, nije on mislio ništa loše – iako on uvijek reče “ako” i onda pominje razne zločine i pogrome … To zvuči tako “diplomatski”, zar ne? Uči, predsjedniče slučajni – ništa nije slučajno!

Budući mandatar Spajić, kojeg sopstveni potpredsjednik preži da napravi grešku i da ga se zauvijek ratosilja, sada pleše sa ZBCG. Proba čovjek. I to se da nekako opravdati, zar ne, dok njegov prvi poslodavac (Rukoljub smo ga odavno nazvali) Krivokapić vodi tviter-kampanju protiv razularenog i pomahnitalog Abazovića. Nelegalni premijer 43, kaže premijer 42.

A protiv Abazovića koji povazdan kliče “idemo dalje”, sve su mjere legitimne, pa i vlada sa rusko-srpskim elementima. Da Mandić i Knežević u miraz donesu onaj šipak. Evropo, evo nas, stižemo, mi iz Male Ukrajine, uz božju podršlu i logističku potporu Crkve Srbije! Đe treba da potpišemo: kad papir trpi sve, istrpjećemo i mi?

Vi ste suverena zemlja, sami odlučujete o svojim vladama, podsjeća me tamo jedna diplomatska instanca. Istina. Morao sam da priznam da je tako. Odćutao sam, ako vjerujete: međunarodna zajednica tu nije ni luk jela, ni luk mirisala!

Treba se uzdati u domaće snage, dakle. One su u procesu reformi, prestrojavanja, presabiranja i novog profilisanja. Za sada su presabrali Liberalnu partiju i mladog i modernog lidera Belana. Led je krenuo, gospodo porotnici! Pa će na jesen, kad zaladi, održati kongrese. Sa Tačkama Dnevnog Reda i Zaključcima. “Svjesni smo mi, moramo još mnogo da radimo!”.

Moj stari drug, istinski stari liberal, kaže kako je intervju kod Tamare a.k.a. Kopriva bio dobar. Jedino taj Kundera nije bio primjeren našoj situaciji. Naslov je trebalo da bude: “Crna Gora i Crnogorci: Nepodnošljiva lakoća propadanja”.

U pravu je “Predstavnik naroda Izrailja”, kako od milošte zovem mog dragog prijatelja, zbog nekih njegovih atipičnih osobina: propadamo.

I neka što propadamo, nego nam smetaju oni koji se tamo nešto bune i batrgaju. Tako necivilizovano. Umjesto da se pomire sa vlastima od avgusta 2020. Došlo je novo doba, Srbija i “srpstvo” pobjeđuju na svim frontovima. Pridjev “crnogorski” budi loše asocijacije. Treba to brisati. I Njegoša korigovati. Nije to bilp politički koretno, prije stotinu sedamdeset i koju godinu. Kakvi, bre, Crnogorci?! Ljudi iz Crne Gore ne ljube lance!

Ne ljubimo, dakle, u pričama. U stvarnosti su prilike mnogo gore i neprijatnije, pa biježimo u hladovinu anegdota i legendi. Mi smo najbolji i najhrabriji. Čudo je kako to drugi ne shvataju!

Za kraj ove jutarnje ljutnje, ozbiljno: “plemenite” namjere kojima sada PES obrazlaže svoju agresiju na RTV Podgorica tiču se svih nas. Ne zavaravajte se: to se uvijek tiče svih nas – naših prava, naših sloboda, našeg dostojanstva. A za njihovo ukidanje ne treba da zakucaju baš na vaša vrata. To se odavno drugačije radi.

Crnogorske probleme u Crnoj Gori, istorijske upite i krize, možemo samo mi da riješimo. Ne znam da li je to ohrabrujuća misao, ovako, na šte srce!

(Gradski.me)