“Na protestima se čulo, “Budi se, Crna Goro, stiže crnogorsko proljeće” i vrijeme mu je, pa makar u decembru. Znate kako kažu, najmračnije je pred zoru. A Crnoj Gori jeste mjesto među civilizovanim evropskim narodima, a ne u beogradskom pašaluku, sa svetosavskim talibanima i ruskom čizmom iznad glave.“

Ispred Skupštine Crne Gore u Podgorici sinoć je održan četvrti protest Pokreta IMA NAS kome je prema ocjenama organizatora prisustvovalo oko 20 hiljada građana.

Kad utopijski san postane java

Sad, da li ih je bilo baš 20 hiljada, manje ja važno. Važno je da se lavina naroda pokrenula, da su ljudi iz kladionica izašli na trg, da su ustali, odložili “dojč“ i kazali, dosta je samovolji litijaškoj i četničkoj, koja zemlju vuče u kandže Otvorenog Balkana.

Naravno, može sve ovo biti suviše optimistično i može zvučati utopistički, ali neka!

Od nečeg mora da se krene, pa makar to nešto bila utopija. Utopije su najjače oružje, vjerujte mi. Čovjek sa utopijom na štitu nema šta da izgubi, a svi oni koji kažu, protest ne znači ništa, mijenjaće mišljenje, kad on bude ne četvrti no 44.

Za one koji ne znaju, zahtjevi sa protesta su jasni i ostali su isti: opoziv Zakona o predsjedniku, dijalog i deblokada rada Ustavnog suda, raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, kao i veliko STOP pridruživanju inicijativi Open Balkan.

Ne treba biti pretjerano mudar da bi shvatio kako su ovo zahtjevi svakog normalnog građanina Crne Gore, koji svoju zemlju želi da vidi u Evropskoj uniji. I obrnuto, ovo su zahtjevi, koji su trn u oko četničko-litijaškim vlastima, koje preuzimaju zemlju i prave od nje srpsko-rusku ekspozituru. I upravo ovi protesti u ovom momentu, ma šta mislili o njima, predstavljaju razdiobni kamen, vododjelnicu, koja će Crnu Goru odvesti ili u civilizaciju ili u ruski mrak sa beogradskom komandnom gaulajtrerskom adresom.

Ima li Podgoričana u Podgorici?

Ponekad su stvari jednostavnije i jasnije iz daljine; ponekad ne treba kompikovati. Jer, to je ono što sad, in vivo, gledamo u Podgorici – borba sila svjetla i sila mraka. Još da se Podgoričani pridruže silama svjetla, umjesto što sa strane broje okupljene Cetinjane i ostale, primjetiće neki zlobnik…

Pa do Podgoričana je, odista. Hoće li sebe u budućnosti vidjeti kao građene EU i civilizovanog svijeta ili kao uposlenike Vučića i Vučićevih, do njih je. A nije da nije došao zadnji čas, nakon mraka od dvije godine; nakon Temeljnog, a sramnog izdajničkog ugovora, nakon desanta Joanikijevog na pogonsko gorivo srpske obavještajne službe na Cetinju, nakon kubika i kubika suzavca u plućima patriota na Belvederu, nakon, jedne pa druge vlade – Krivokapićeve i Abazovićeve, koje su sa grde na grđu odvele zemlju i narod u mrak…majka mu stara, vrijeme je!

Na protestima se čulo, “Budi se, Crna Goro, stiže crnogorsko proljeće” i vrijeme mu je, pa makar u decembru. Zapravo, nema bolje pripreme za proljeće od decembra, kad je najmračnije. A znate kako kažu, najmračnije je pred zoru. Neka bude mrak ako mora biti, zarad svjetla, koje mora majskom zorom doći!

I ima svjetla, makar ono sijalo i u regionu, a ne u Crnoj Gori.

Region se probudio i progledao

Vidite, pratim regionalne medije, i konačno su oni najveći u Hrvatskoj, primjerice, počeli izvještavati sa protesta. Tu je i Index, tu je i T-portal, tu je i HRT… Naravski, ljudi i urednici, novinari i redakcije su konačno (sa dvije godine zakašnjenja) shvatili šta se dešava i da na sceni u vlasti nisu nikakvi “borci protiv korupcije“, nego nepatvoreni četnici. Dobro, razumjećemo nezainteresovanost ali i lobiranja silna od strane URA-ša koji su imali i imaju svoje aktivne ljude i u Hrvatskoj, i u BiH, i u Srbiji i u cijelom regionu. Ali i u centrima NVO moći – od Brisela, preko Berlina do Vašingtona. I trebalo je probiti sve te blokade, a ja ovom prilikom skidam kapu svim ljudima dobre volje, koji su se mimo Crne Gore borili za istinsku, građansku Crnu Goru.

I koliko god tvrdili da je bezizlazno, baš nije! Jer evo, gledam i slušam Josipa Juratovića, parlamentarca Bundestaga, koji je sve ovo vrijeme bio izuzetno oprezan, kako ovih dana govori da je Crna Gora u ozbiljnoj situaciji i da ide ka međunarodnoj izolaciji.

Jedino realno rješenje je da se odblokira Ustavni sud a zatim da se omoguće novi izbori, kaže Juratović u uncu se slažući sa zahtjevima ljudi koji protestuju u Podgorici.

Ako to nije poziv svim raspoloživim demokratskim snagama mimo Crne Gore da se uozbilje i da upere medijske i političke reflektore prema njoj i njenoj borbi, ne znam šta je.

A u Srbiji muk

Moram biti ponosan i na moju Bosnu i Hercegovinu, koja je svojim (većinskim) medijskim sistemom stala na stranu progresivnih snaga Crne Gore, koje brane antifašisitčku i građansku državu. To se ne odnosi, naravno, na medije u RS-u, koji su suštinski ekspozitura srbijanskog medijskog prostora.

A kad smo kod srbijanskog medijskog prostora, znate i sami – i vlast i tzv. opozicija imaju iste želje, čestitke i pozdrave a svi oni se mogu podvesti pod tezu da je Crnoj Gori mjesto pod srpskim imperijalnim kišobranom. I to ćete više – manje čuti i od bivših intelektualaca, koji negiraju crnogorski identitet i od krezavih četnika, koji ba da “kolju Montenegrine“. Isti su tonovi – od RTS do “šutećih“ navodno opozicionih medija, koji imaju “prečeg posla“, kad je u pitanju izvještavanje sa podgoričkih protesta.

Ali i to je dobro. Dobro je da vam se neprijatelj prikaže u punom sjajnu, u punom broju i sa cjelovitim nakanama. Jer ćete samo tako znati ko vam je tačno neprijatelj i šta on hoće od vas.

I kažem, neka bude proljeće u decembru, pa makar pupalo samo u glavama ljudi. A taj pup neka bude priprema za cvijet Crne Gore, kojoj jeste mjesto među civilizovanim evropskim narodima, a ne u beogradskom pašaluku, sa svetosavskim talibanima i ruskom čizmom iznad glave.

Za one koji ne znaju, novi protest zakazan je za 28. decembar.

Ima nas, više no što mislite i više no što možete prebrojati!

(CdM)