Skip to main content

VLADIMIR MILČIN: Rusija zna šta bi htela na Zapadnom Balkanu, SAD ne

Jugoslavija 20. авг 2022.
8 min čitanja

U celom svetu demokratija diše na škrge

Zapadni Balkan dugo je izvan pažnje Evropske unije, vjerovatno i zato što zemlje članice EU ne mogu da riješe ni sopstvene probleme, rekao je krajem prošle godine za Gradsku televiziju iz Podgorice penzionisani profesor Fakulteta dramskih umjetnosti u Skoplju i nekadašnji izvršni direktor Fondacije Otvoreno društvo Makedonije, pozorošni reditelj Vladimir Milčin. Profesor Milčin je u Srbiji poznat i kao režiser predstave „Sveti Sava”, čiji su premijeru u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu 1991. godine spriječile pristalice Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja.

AUTONOMIJA: Nakon ruske agresije na Ukrajinu, je li Brisel promijenio odnos prema zemljama regiona? Da li je EU naučila neke lekcije?

MILČIN: EU nije naučila ništa! Umesto naučenih lekcija, digla je ruke od ideja njenih osnivača i blokirala sebe uvodeći pravo veta, odnosno pravilo jednoglasnosti kada je reč o prijemu novih članica. Taj princip zloupotrebljavaju zemlje članice koje imaju kvislinšku prošlost iz Drugog svetskog rata, a posle toga i nekoliko dekada staljinističkog užasa.

AUTONOMIJA: Govorite o…?

MILČIN: O Bugarskoj, na primer, koja vežba strogoću i pokušava da ucenama retušira ili bar našminka svoju ne baš svetlu prošlost.

Nažalost, države Zapadnog Balkana su za EU još uvek geografska periferija. Lideri zemalja članica i briselska birokratija očito ignoriraju latinsku poslovicu da je historija učiteljica života.

AUTONOMIJA: Evidentno je da ksenofobična desnica jača u zemljama EU. Koliko ta činjenica utiče na stav zapadnih zemalja prema našem regionu?

MILČIN: Ksenofobija je plod nesigurnosti, strahovanja i, najviše, egoizma malih imperijalista. EU je danas samo konglomerat, koji je svakodnevno suočen sa opadanjem vlastite moći i važnosti. EU ne poštuje ono što se podrazumeva kad se govori o evropskim vrednostima.

AUTONOMIJA: Posljednjih se godina mnogo govorilo i pisalo o ruskom uplivu u izborne procese u nekim zemljama EU, ali i u SAD. Po Vašem sudu, koji su to mehanizmi pomoću kojih Rusija utiče na političke prilike u zapadnim zemljama, posebno ako znamo za bliske veze pomenutih desnih stranaka i vrha vlasti u Moskvi?

MILČIN: U celom svetu demokratija diše na škrge. Suočeni smo sa naletom staro-novih imperijalizama. Erdogan bi da obnovi Otomansku imperiju, Putin bi da obnovi carsku Rusiju, Kina bi da proguta Tajvan… Čak bi i Bugarska da obnovi carstvo koje je bilo poraženo u jednom balkanskom i u dva svetska rata. I da ne nabrajam dalje. Apetiti su porasli, predsednici bi da vladaju kao imperatori. Parlamentarna demokratija samo je dekor u teatru svetske politike, iz kojeg su principi izbačeni kao smetnja. Reči i obećanja više nemaju nikakvo značenje. Političari nam nameću zaborav, a ono malo autentične levice što je preživelo zaborav – nevidljivo je.

AUTONOMIJA: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dugi niz godina upozorava Brisel da će, nezainteresovanošću EU za zemalje Zapadnog Balkana, otvoriti prostor za uticaje ”trećih strana”- prije svih Kine i Rusije – u regionu. Koliko je danas jak uticaj Rusije i Kine u državama regiona?

MILČIN: Iz dana u dan sve je jači. I ne samo u državama Zapadnog Balkana, ne samo u zemljama koje su članice EU, nego i u zemljama koje su članice NATO-a. Viktor Orban i Redžep Tajip Erdogan najilustrativniji su primeri.

Tragedija Ukrajine suočila je svet sa odsustvom spremnosti i volje NATO i EU da se jednoglasno i efikasno suprotstave imperijalizmu Vladimira Putina. Dominacija Zapada je na izdisaju. Prvi znak za uzbunu bio je izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD.

AUTONOMIJA: U posljednjem izvještaju Evropskog parlamenta piše da je Rusija ”svoj utjecaj širila kroz Pravoslavnu crkvu u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini (posebno entitetu Republika Srpska), Gruziji i u određenoj mjeri Ukrajini”, te da je ”ovaj utjecaj korišten za širenje antievropskih osjećanja, poticanje sukoba među lokalnim stanovništvom i pristrasnog predstavljanja historije”. Kakva je situacija po tom pitanju u Sjevernoj Makedoniji? Da li je SPC i u Sjevernoj Makedonij politički faktor i poluga destabilizacije društva?

MILČIN: Bugarska politika ucenjivanja definitivno je pojačala uticaj Srpske pravoslavne crkve u Makedoniji. I ne samo uticaj SPC, nego i politike Aleksandra Vučića. To još uvek ne znači da je SPC ”politički faktor” i poluga destabilizacije makedonskog društva.

AUTONOMIJA: Nije? Za razliku od, na primjer, Crne Gore, u kojoj je to drastično.

MILČIN: Naravno, ne treba isključiti destabilizaciju ni u Makedoniji, jer će jačanje uticaja Srbije biti neprihvatljivo za makedonske Albance.

I uticaj Rusije u Makedoniji je u porastu, i to kao rezultat mrcvarenja i uslovljavanja – ucenjivanje bi bilo tačnija formulacija – Makedonije pri prijemu u NATO i sada pri najavljenom početku pregovora sa EU.

AUTONOMIJA: Kad već govorite o ruskom uticaju… Nakon skandaloznog upada huligana u makedonsko Sobranje aprila 2017. godine, u čemu je učestvovao i agent srpske BIA Goran Živaljević, mediji u regionu pisali su da je riječ o drugom po redu organizovanom pokušaju Moskve da destabilizuje države regiona. Prvi pokušaj dogodio se 16. oktobra 2016. u Crnoj Gori. Koliku je stvarno ulogu u tom nasilju imala Moskva?

MILČIN: Nisam siguran da je upad u Sobranje, aprila 2017. godine, bio baš organizovan pokušaj Moskve. Naime, Makedonija u tom trenutki nije bila tako važna za Moskvu.

AUTONOMIJA: Srbiji očito jeste. Kakvi su danas odnosi Sjeverne Makedonije i Srbije?

MILČIN: Navešću Vam primer: SPC je ovog leta omogućila proslavu prvog zasedanja ASNOM-a (Antifašističko Sobranje Narodnog Oslobodjenja Makedonije), održanog 2. avgusta 1944. godine u manastiru Sv. Prohor Pčinjski, na teritoriji Srbije. Naravno, ovogodišnja proslava ne bi bila moguće bez Vučićevog blagoslova. Čak je bila postavljena kopija spomen-ploče koja je bila slomljena u godinama vladavine Slobodana Miloševića i završila je na nekom đubrištu.

AUTONOMIJA: Sjeverna Makedonija platila je visoku cijenu evroatlanskim integracijama: promjena imena zemlje, na primjer, izazvala je i izaziva ozbiljne turbulencije unutar makedonskog društva. Je li prijem u NATO i nedavno otvaranje pristupnih pregovora za članstvo u EU bilo vrijedno svih „žrtava” koje je Briselu isporučila Sjeverna Makedonija?

MILČIN: Prvo, Makedonija je postala članica NATO-a pošto je promenila ime u Sjeverna Makedonija pod ultiimatumom Grčke. Drugo, sada je suočena sa ultimatumom Bugarske, koji zadire u pitanja identiteta Makedonaca, njihove istorije i jezika. Pristupni pregovori sa EU su de facto pod blokadom. Bugarska, naime, decenijama ne priznaje postojanje makedonske manjine u Bugarskoj i ne poštuje odluke Evropskog suda u Strazburu. Reč je o ultimativnom bugarskom zahtevu da se zaboravi istina o okupaciji Makedonije u Drugom svetskom ratu, kada je Bugarska deportirala više od 7.200 makedonskih Jevreja u konc logor Treblinka. Svi su pobijeni! Bugarska sada traži da se termin ”okupacija” zameni eufemizmom ”administracija” i da se zaborave brojni zločini kada je bugarska armija streljala i staro i mlado. Georgi Dimitrov je 1944. godine od Tita zatražio da se omogući rehabilitacija bugarske armije tako što će se ona, rame uz rame sa partizanima, boriti protiv Vermahta. Dimitrov je proglasio kulturnu autonomiju u Pirinskoj Makedoniji, što je uključivalo Oblasni makedonski teatar u Gornjoj Džumaji (danas Blagoevgrad), biblioteke i čitaonice, i nastavu na makedonskom jeziku u školama. Moj otac, Ilija Milčin, bio je umetnički direktor u tom teatru. Kulturna autonomija je trajala do Rezolucije Informbiroa 1948. godine, a pravo da se Makedonci u Bugarskoj izjasne kao Makedonci potrajalo je sve do popisa 1956. godine, kada se 178.862 građana izjasnilo kao Makedonci. Danas Bugarska ne priznaje postojanje nacionalnih manjina. Šta hoću da kažem? Nema dileme da su zahtevi koji je Makedonija isporučila preko Brisela neprihvatljivi za većinu Makedonaca. Vladajuća većina u makedonskom Sobranju imaće problema da obezbedi dvotrećinski većinu koja je neophodna za promenu Ustava kako bi u njega ušli Bugari. A VMRO-DPMNE razmatra mogućnost da traži i referendum o promeni Ustava, ali nije jasno da li je to samo stvar marketinga.

AUTONOMIJA: Zašto marketinga?

MILČIN: Zato što je VMRO-DPMNE galamio u Sobranju, ali nije glasao protiv početka pregovora pod uslovima diktiranih od strane Bugarske.

AUTONOMIJA: Usled konstantnih ucjena Bugarske o kojima govorite, je li u Sjevernoj Makedoniji opala podrška EU integracijama? Koliko makedonskih građana trenutno podržava učlanjenje u EU?

MILČIN: Podrška EU integracijama se topi iz dana u dan, a topi se i podrška premijeru Kovačevskom i njegovoj partiji Socijaldemokratski savez (SDSM). U istraživanju javnog mišljenja, koje je sproveo Institut za demokratiju SCS i objavio februara 2022. godine, 68 procenata ispitanika podržava ideju o članstvu u EU. Ipak, 71 procenat ispitanika smatra da Makedonija treba da odbaci bugarske zahteve da se revidira istorija – 79 posto se izjašnjava protiv zahteva o jeziku, a njih 65,4 protiv uključivanja Bugara u Ustav Makedonije. Upliv EU kao subjekta sa najvećim uticajem se od 44,88 procenata u 2019. godini srozao na 9,5 posto u 2022. godini. Percepcija građana o EU kao najvećem savezniku smanjila se od 43,2 procenta u 2019. godini na čak 13,1 u 2021. godini.

AUTONOMIJA: Poslednji lokalni izbori pokazali su nadmoć VMRO u odnosu na Socijaldemokratski savez koji ste spomenuli. Da li je VMRO uspjela da se reformiše otkako je izgubila vlast?

MILČIN: VMRO-DPMNE se nije reformisala, a nije imala ni ambicije ni želje za tim.

AUTONOMIJA: Kako im je onda porastao rejting?

MILČIN: Rejting VMRO-DPMNE porastao je samo zato što je SDSM zaboravio obećanja i izneverio očekivanja. SDSM je danas neprepoznatljiv. Ono što je zajedničko VMRO-u i SDSM-u je to da su predsednici obeju partija samo marionete oktroisane od prethodnih lidera – Nikole Gruevskog i Zorana Zaeva.

AUTONOMIJA: Šta je sa Nikolom Gruevskim? Postavlja li više neko pitanje njegovog izručenja Sjevernoj Makedoniji ili je bivši premijer naprosto zaboravljen?

MILČIN: Nikola Gruevski živi u Budimpešti pod zakriljem Viktora Orbana. Niko više ne postavlja pitanje njegovog izručenja. Novi predsednik VMRO-DPMNE, Hristijan Mickovski, s vremena na vreme otrči do Budimpešte po direktive. Viktor Orban podržava politiku VMRO-DPMNE, a njegov čovek, Oliver Varhelji, EU komesar nadležan za integracije, podržava vladu SDSM u pokušaju da ubedi Makedonce da treba popustiti pred ultimatumu Bugarske.

AUTONOMIJA: Varhelji podržava i projekat predsjednika Vučića i premijera Edija Rame Otvoreni Balkan. Nakon otvaranja pristupnih pregovora sa EU, ostaje li Sjeverna Makedonija dio Otvorenog Balkana?

MILČIN: Pristupni pregovori samo su formalno otvoreni, jer su uslovljeni ultimativnim zahtevima Bugarske. Čak 56 procenata građana Makedonije podržava bližu saradnju sadašnjih partnera u Otvorenom Balkanu, ali u okviru procesa EU integracija.

AUTONOMIJA: Ima li nečeg neobičnog u činjenici da zvanična Tirana – a u samoj Albaniji postoje ozbiljne političke snage koje se protive OB – ne uspijeva da ubijedi Kosovo i premijera Albina Kurtija da pristupi inicijativi Otvoreni Balkan?

MILČIN: Mogu samo da kažem da naslućujem da je reč o strahu da Otvoreni Balkan nije tek zamena za EU i da će samo usporiti EU integracije, odnosno da će Brisel time samo dobiti alibi za otaljavanje. Otvoreni Balkan mogao bi se pretvoriti u tampon zonu, u čekaonicu za države regiona. Nije isključeno da će zemlje Otvorenog Balkana ostati zaglavljene i da neće ni dočekati da budu primljene u EU.

AUTONOMIJA: Kako neće dočekati? Zašto?

MILČIN: Jednostavno, EU će se raspasti.


pročitajte još: ŠEKI RADONČIĆ: Vučićeva „velika“ Srbija zapravo je mala Putinova kolonija na Zapadnom Balkanu


AUTONOMIJA: Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov podržao je inicijativu Otvoreni Balkan. Istovremeno, prilikom nedavnog samita u Sjevernoj Makedoniji, američki izaslanik Gabrijel Eskobar kazao je da SAD podržavaju ovu inicijativu. Nakon crnogorskih parlamentarnih izbora 2020. godine i konstituisanja kleronacionalističke Vlade koja je ozbiljno uzdrmala temelje multietničke i građanske Crne Gore, jesu li se na Balkanu zaista ponovo poklopili interesi Rusije i Amerike? Kako Vi tumačite navedene poruke?

MILČIN: Mislim da Rusija zna šta bi htela na Zapadnom Balkanu. SAD ne znaju. Bajdenova administracija očigledno ne može da pogura ni EU, ni njene članice. EU i NATO danas deluju kao fosili iz prošlog doba, onoga koje je završeno. A šta donosi novo ledeno doba možemo samo da nagađamo.

AUTONOMIJA: Kako biste opisali trenutne političke prilike u Sjevernoj Makedoniji? Koliko je ona stabilna zemlja i da li joj je u tom smislu pomoglo članstvo u NATO. Pitam i zbog Crne Gore, takođe članice NATO, koja je, od zemlje lidera u evroatlanskim integracijama na Zapadnom Balkanu, zahvaljujući konstantnim srpsko-ruskim udarima, postala izrazito nestabilna.

MILČIN: Makedonija i Crna Gora su male zemlje na periferiji, ali ta je periferija bila na vetrometini u dva svetska rata. Fizički smo daleko od Ukrajine, ali to ne znači da se na nama ne može trenirati strogoća. Makedonija, članica NATO-a, izložena je uceni Bugarske, koja je isto tako članica NATO-a. Većina zemalja članica NATO-a su i članice EU. Grčka je ucenjivala Makedoniju kad se radilo o prijemu u NATO, sada to isto radi Bugarska. A reč je o evroatlanskim integracijama! Broj Makedonaca koji je ogorčen Zapadom raste iz dana u dan. EU podržava ili zatvara oči pred ultimativnim zahtevima da se frizira historija Makedonije, počevši od Srednjeg veka, zaključno sa Drugim svetskim ratom i Rezoluciijom Informbiroa. Bugarska, ponavljam, insistira da se okupacija preformulira u administriranje, traži da se zaboravi da je bugarska okupaciona vlast poslala više od 7.200 makedonskih Jevreja u Treblinku, traži da se zaboravi da je Bugarska bila saveznik Trećeg Rajha i Musolinijeve Italije, a posle toga i Staljinovog SSSR-a. Reč je o uceni koja treba da našminka bugarsku prošlost. Ustvari, i današnja Bugarska sanja Sanstefansku Bugarsku. Ove godine u tri makedonska grada otvorena su tri bugarska kluba. Jedan od njih nosi ime cara Borisa koji je vladao Bugarskom kada je ona bila savezniik nacističke Nemačke i fašističke Italije. Strpljenje Makedonaca je pri kraju. Raste podrška partiji Levica, koja je u koaliciji sa VMRO-DPMNE i za koju se veruje da je proruska.

Tamara Nikčević (Autonomija, foto: Avangarda)

Intervju je deo projekta “Analiza antizapadnih narativa u Srbiji” koji sprovode Nezavisno društvo novinara Vojvodine i portal Autonomija. Projekat je podržala Ambasada SAD u Srbiji.