Skip to main content

U Nemačkoj počeo eksperiment – bezuslovni prihod od 1.200 evra mesečno

(Pod) razno 01. јун 2021.
3 min čitanja

U Nemačkoj je od danas počeo eksperiment u okviru koga će grupa odabranih građana u naredne tri godine primati bezuslovni osnovni dohodak od 1.200 evra mesečno.

Kako piše Dojče vele (Deutsche Welle -DW) to je deo pilot-projekta čiji je cilj da se istraže efekti bezuslovnog osnovnog dohotka. Prijavilo se više od dva miliona ljudi, a na kraju je odabrano njih 122.

Učesnici nisu morali da dokazuju da imaju bilo kakvu potrebu za novcem, a tokom projekta smeju da rade šta i koliko žele. Oni nemaju nikakve obaveze prema finansijerima projekta, izuzev što „moraju da popune sedam onlajn-upitnika u roku od tri godine koliko traje studija“, stoji na veb-stranici projekta.

Dodatnih 1.380 ljudi koji su izabrani nasumično takođe ispunjava upitnike na svakih šest meseci, ali oni ne primaju osnovni prihod, već samo naknadu za vreme utrošeno na popunjavanje tih obrazaca.

Novac za projekat obezbedilo je oko 150.000 privatnih donatora, a oni koji ga u naredne tri godine dobijaju neće morati da prijave za porez. To je poklonjeni novac u visini od 43.200 evra po učesniku, ukupno oko 5,2 miliona evra.

Projekat je pokrenulo neprofitno udruženje „Moj osnovni dohodak“ iz Berlina. Inicijatori su uvereni da bi bezuslovna isplata novca svim građanima rešila mnoge probleme današnjeg društva i da bi ljudi postali slobodniji, kreativniji i srećniji ako se oslobode pritiska da moraju da zarade dovoljno novca za preživljavanje.

U okviru projekta naučnici će pokušati da istraže može li stvarnost da izdrži tu utopiju.„Testiraćemo šta ljudi rade kada su materijalno obezbeđeni tri godine. Da li će da troše taj novac ili da stvaraju finansijske rezerve? Da li će prestati da rade ili će da rade manje? Da li će postati socijalno angažovaniji, da li će više da doniraju“, kaže šef studije Jirgen Šup, sa Nemačkog instituta za ekonomska istraživanja.

Šup veruje da sve to može da se utvrdi u ovom opsežnom eksperimentu, čak, kako dodaje, i promene nivoa stresa mogu se ispitati pomoću uzoraka kose ispitanika jer će oni, kako se očekuje, biti pod manjim pritiskom zahvaljujući poklonjenoj (najnižoj) plati.

Rasprava o bezuslovnom osnovnom dohotku godinama je bila krajnje ideološka, a, kako navodi DW, suštinsko pitanje glasi: šta ljudi rade kad ne moraju da rade.

Mnogi protivnici te ideje smatraju da je to utopija levičara koji fantaziraju i koji žele da lenčare na štetu zajednice. S druge strane, zagovornici ideje to vide kao rešenje za trenutne i buduće probleme: socijalni aspekti – od vaspitanja, do pomoći u komšiluku i nege – poboljšali bi se ili nadogradili, a time bi se još u ranoj fazi mogli razviti modeli za budućnost u kojoj klasični poslovi postaju retki zbog sve veće digitalizacije i automatizacije.

Istraživač Šup nada se da bi iz eksperimenta moglo da se dođe do saznanja o temama koje su posebno važne za protivnike osnovne plate, a to su: inovativnost i preduzetništvo. Možda će, navodi on, primaoci plate biti hrabriji u odlukama, na primer o pokretanju sopstvenog biznisa ili promeni posla.

Uočljivo je da mnogi poznati preduzetnici – od Bila Gejtsa, preko Marka Zakerberga ili Džefa Bezosa, pa sve do nemačke braće Samver – nisu imali egzistencijalne strahove kada su se odvažili da osnuju svoje firme.

Moto pilot projekta glasi – „Želimo da znamo“. Mihael Bomejer iz udruženja „Moja osnovna plata“ priznaje da ga očekivanja od rezultata projekta čine nervoznim. „Naravno, u ovom projektu može i da se pokaže da osnovna plata nema efekat kakav mi očekujemo“, kaže Bomejer u videu na veb-stranici projekta.

Pitanje je da li će rasprava o osnovnom dohotku biti manje ideološka za tri godine, kada se okonča projekat. Već postoje kritičari koji dovode u pitanje samu suštinu takvog pristupa. Jedan od njihovih argumenata glasi: ograničenje na tri godine ne dozvoljava donošenje zaključaka o tome kako se ljudi ponašaju ako im se stalno uplaćuje osnovica plate.

Uz to, postoje i pitanja na koja projekat i ne može da odgovori, recimo: kako bi se razvijale cene ako bi svi primali platnu osnovicu? Da li bi zaista bolesni ljudi ili oni kojima je potreban novac na kraju imali na raspolaganju manje novca nego sada? I koliko bi morali da budu visoki porezi da bi se sve to finansiralo?

„Naša studija neće rešiti sva pitanja vezana za osnovni dohodak“, priznaje Jirgen Šup. Ali ipak se raduje odgovorima na ključno pitanje – Šta novac radi s ljudima, kao uzbudljivo naučno pitanje za koje nema pouzdanih studija nigde u svetu.

I do sada je bilo pokušaja da se sazna više o efektima osnovnog dohotka. Rezultati jedne slične studije u Finskoj na kraju nisu bili najjasniji. U Kanadi su političari prevremeno okončali takvu studiju iz finansijskih razloga. Pa i u Nemačkoj nedostaje politička podrška. Nijedna velika stranka do sada se nije založila za tako nešto.

Nakon okončanja prve trogodišnje faze projekta, biće pokrenute još dve studije u kojima će se naučno ispitati mogućnosti finansiranja.

(Beta)