Da je Srbija zemlja u kojoj je sve moguće – govori između ostalog i paradoks državnog grba – nad kojim se vije KRALJEVSKA KRUNA – premda je Srbija – po ustavnom uređenju – REPUBLIKA.
Ni monarhija, ni parlamentarna monarhija – već republika.
Plitkost objašnjenja da nije u pitanju “kraljevski simbol” – nego “šiomigaĐura” simbol “suvereniteta” – slabo da “pije vodu”; isto kako nisu u stanju da objasne – zašto državni Grb nosi, između ostalog – i crkvena obeležja – ako je Srbija – “zvanično” – “sekularna država”; gde su (jedna od) vera u GRAĐANSKOJ Srbiji i svetovna vlast – podvojene.
Jer – ko će meni da objasni zašto dvoglavi beli orao (preuzet – kao, uostalom i zastava – od Rusije; odnosno rimskih legija) – ako on simboliše “simfoniju” (jedne, pravoslavne) vere i Crkve – i državne vlasti?
Da ne pričamo o plaštu od belog hermelina u pozadini (kod velikog grba Republike Srbije) – koji – o Tempora, o mores! – iliti avaj! – treba da simboliše ČISTOTU I NEOKALJANOST VLASTI!
“Čistota i neokaljanost vlasti u Srbiji”?!
Isto kao kad bi govorili o devičanstvu i poštenju vavilonskih kurvi.
Ne – nego je grb Srbije – kao i mnogo šta drugo – populistička manipulacija u vlasti ogrezlih “golema”.
Neki znaju (neki možda ne) – za Golema iz “Gospodara Prstenova”; grozomorno biće opčinjeno prstenom Moći – koji je ujedno i Blagoslov – i Prokletstvo; ali od kojeg se odvojiti ne može; i za koji se učini sve – čak i ono najgore – samo da ostane u njegovom posedu.
Smešna su – da ne kažemo – žalosna – objašnjenja svakojakih “heraldičara” – kako je grb “vraćen” – “tamo gde mu je mesto”.
Zaboravljajući, pri svemu – da kažu – kako su ga vratili isti oni – koji su ga pre toga i skinuli.
Jer, on za njih nema nikakvu – ni vrednost – ni simboliku – osim UPOTREBNE.
Sredstvo – kojim ce “poput frulaša iz bajke – mamiti pacove – da skaču za njim u vodu”.
Srbija, nakon svega – ne samo da je “koraodbanane” država u faktičkom – već je i država bez originalnih državnih simbola; sve – manje-više – preuzeto od drugih; Rusije – ponajviše.
Jer – čak ni taj tzv. “originalni grb” nije originalan – već produkt zamisli Stojana Novakovića, iz 1882 godine.
Kao uostalom i kraljevske porodice i dinastije u Srbiji – koje, praktično, nisu starije više od 200 godina; i nemaju, ama baš nikakve veze sa drevnim, a izgubljenim plemićkim dinastijama srednjevekovne Srbije.

Miloš Podbarčanin