Skip to main content

MIRJANA ALEKSANDROVA RAJKOVIĆ: Krivokapiću, molim Vas ugledajte se malo na Sebastijana Kurca

Stav 25. mar 2021.
2 min čitanja

Upravo sam razmišljala o pročitanom tekstu, u kome piše kako kancelar Austrije g-din Sebastijan Kurc šeta slobodno ne samo gradom u kome predsjedava, nego i cijelom zemljom, raznim prevoznim sredstvima itd.

I u tom oduševljenju, a sjedeći na Studentskom trgu, bacim pogled prema Studentskom domu i zgradi Opštine i na moje, ne malo iznenađenje, vidim da ljudi postavljaju gvozdenu ogradu?

Uz ogradu šeta ogroman opasan pas i nešto njuši, traži, provjerava. Prvi put u životu vidim da neko u našem gradu stavlja u tom dijelu grada gvozdenu ogradu i razmišljajući zbog čega zatvaraju prolaz, sjetih se da je valjda za sjutra zakazana sjednica Skupštine u zgradi Opštine u Cetinju.

Ali, daleko je zgrada Opštine, zašto ograđuju oko nje ovoliki prostor – pitam se i sumnjam da nijesam pogriješila u pretpostavci. Ne bi se valjda premijer i njegova ekipa ograđivali od Cetinjana u ovako širokom luku?

Upalim kola i odem prema bolnici, i to na gornju kapiju, kad tamo već postavljena GVOZDENA OGRADA?! Zbog koga – mora da sam pogriješila u pretpostavci jer ovo čudo nikad niko činio nije, ni kad je g-din Milo Đukanović dolazio, a ni njegovi visoki gosti iz svih zemalja svijeta, koje je primao ovđe – u svojoj rezidenciji i prima i sad kao predsjednik države Crne nam Gore, pocrnjele od 30. avgusta kudikamo više no što je bila do tada.

Pa onda razmišljam, da nije to čija reakcija na primljenu vakcinu koja je malo zakašnjelo došla u našu zemlju, ne malo no ihahaj!

Doduše, tačno je da u Cetinje nije dobro došao niko kome inače nije mjesto među ljudima, ali, ne treba se plašiti našega grada – nijesmo mi ničija sjenka u predvečerju, treba se plašit samo sjenke sopstvenih postupaka, a ne našega grada, jer ovo je junaka i heroja!

Mi se ne proslavljamo na gvozdene ograde niti se ograđujemo sa njima, niti puštamo pse tragače uz ograde. To neko drugi radi – ne znam ko ni za koga, a da znam povjerila bih vam ovako javno, da sve ostane među nama. Tu smo mi i da vas zaštitimo – samo recite od čega, da vam se nađemo pri ruci ali bez kašičice ako može tako jer mi kad koristimo pribor obično normalne, veće kašike koristimo, pa i kutlače po potrebi.

Cetinjani su vazda bili za ponos cijeloj Crnoj Gori i meni je žao da ovđe iko ostane za zastidu kao što će vaša vlada izgleda ostati s takvim nametanjem psihičke torture građanima, pa bih vas zamolila da te šipke gvozdene ponesete tamo đe se s njima sporazumijevate – bolje će vas razumjeti, jer ja njihov govor a ni niko iz Cetinja, ne razumijemo. Nama je riječ odrednica prilikom sporazumijevanja.

I tako gledaju u ogromnom prostoru ograđenu opštinu noćas, opet se sjetih g-dina Sebastijana Kurca koji nikad nikakvu ogradu između sebe i naroda nije postavio za svo ovo vrijeme evo skoro 4. god. od njegove vladavine. Zato imam neodoljivu potrebu da Vam kažem premijeru Krivokapiću: „Ugledajte se malo na gospodina Kurca“. Možda postanete simpatičniji narodu.

(Antena M)