Skip to main content

Licitiranje s antifašizmom

Jugoslavija 28. mar 2022.
6 min čitanja

Premda se Hrvatska i ustavno i za vanjskopolitičke potrebe voli deklarirati kao država utemeljena na stečevinama antifašizma, u praksi je posve drugačije. Do sada je obnovljen vrlo mali broj spomenika uništenih 1990-ih, javne muzejske ustanove na antifašističke teme mogu se nabrojati na prste jedne ruke, a gotovo svaka vlast nastoji opstruirati ili barem otežati inicijative i formiranje institucija koje bi široj javnosti ozbiljnije predstavljale to razdoblje hrvatske i regionalne historije.

Jedan od primjera manjka podrške je i biblioteka koja djeluje u sklopu Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, u kojoj je već sada više od 20.000 naslova, uz još veći broj primjeraka knjiga i publikacija. Dio građe je iznimno dragocjen, pa bi rijetka i stara izdanja zasigurno bila velika pomoć i vrijednost prilikom znanstvenih istraživanja. Iako još nije javna ustanova, proteklih su godina mnogi iz nje posuđivali građu ili je proučavali u njezinim prostorijama u zagrebačkoj Hatzovoj ulici, no s potresom je i to zastalo: matična zgrada je ozbiljno oštećena, pa je temeljita obnova preduvjet službenog otvaranja SABA-ine biblioteke javnosti. Zidovi su napuknuti, neke od polica srušene, a knjige nabacane i nagomilane po brojnim prostorijama, od podruma do tavana.

Glavni tajnik Saveza Miroslav Kirinčić pokazuje nam što se sve nalazi među naslovima, pri čemu je velik dio sadašnjeg fundusa, oko 10.700 naslova, dobiven iz Sabora, kad su otpisivali predratne knjige. Među njima su i primjerci stariji od stotinu godina.

-Savez je prije osam godina pokrenuo osnivanje biblioteke i fototeke, a otvorili smo i internetske stranice biblioteka.sabh.hr i fototeka.sabh.hr na kojima je bilo upisano oko 400 naslova knjiga i 1500 fotografija iz naše arhive. Imali smo i bogatu izdavačku aktivnost. Međutim, prije nekoliko godina, kad je došao novi ministar Tomo Medved, Ministarstvo hrvatskih branitelja, u čijoj je domeni financiranje aktivnosti veteranskih organizacija, nije nas podržalo u nastavku te aktivnosti, pa smo morali odustati od obje stranice – kaže nam Kirinčić i dodaje da Savez boraca nije dobio ni podršku za nastavak projekta „Muzejska i spomenička baština – virtualni muzej NOB-a“.

-Ali sve vrijeme pokušavamo uz pomoć Ministarstva branitelja i Ministarstva kulture obnoviti aktivnosti i osnovati javnu knjižnicu dostupnu građanima, ne samo Zagreba, nego i Hrvatske, koja bi bila najbogatija u zemlji što se tiče naslova koji se odnose na Drugi svjetski rati i NOB. Tu nisu samo knjige, već časopisi i druga arhivska građa. Uz projekt virtualnog muzeja NOB-a trebala je ići i zbirka umjetničkih djela, slika, kipova i bista poznatih autora. Tu su 44 predmeta koji su registrirani kao kulturno umjetničko blago Hrvatske, a SABA RH raspolaže i s deset muzejskih postava na panoima. Tiču se raznih tema iz perioda NOB-a i mogu se prezentirati javno, u različitim prilikama. Jedan od njih, onaj o oslobođenju Zagreba, nalazi se u prizemlju naše zgrade. Međutim, zbog oštećenja u potresu, nemamo mogućnost izlaganja izložbenog i muzejskog fundusa koji bi jednog dana trebali biti prezentirani ne samo u virtualnom, nego i u realnom muzeju – ističe Miroslav Kirinčić.

Dok prolazimo zgradom i u svakoj prostoriji nalazimo naslagane kamare knjiga različitih izdavača, među kojima i one o posljednjim logorašima ustaškog logora Jasenovac („Zaboravljeni“) ili prijepis knjige o suđenju Draži Mihailoviću u izdanju Zaklade August Cesarec iz 2011. godine, čija je naslovna stranica „titlovana“. Naime, ispod originalnog ćiriličnog naslova „Izdajnik i ratni zločinac Draža Mihailović pred sudom“ (knjiga je nastala 1946.) nalazi se isti taj naslov ispisan manjim slovima latinicom. Te knjige također čekaju svoje buduće čitaoce. Uz knjige o partizanskim jedinicama, tu su i brojna izdanja koje je SABA RH izdala u prvoj polovini prošle decenije, kad je nadležni ministar bio SDP-ov Fred Matić, uključujući i ono o emancipaciji žena u Narodnooslobodilačkoj borbi.

-Naša bi građa trebala biti na pravi način prezentirana javnosti, ne samo radi očuvanja i obnove memorije, nego i kao putokaz za neka buduća vremena, a korisna bi bila i velika knjiška razmjena s ostalim institucijama. Imali smo ponude da ustupimo dio građe Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, ali smatramo da ona treba ostati u sklopu SABA-e i u prostorima ove zgrade. Prikupljena je proteklih 70 godina i zato smatramo da pripada našem Savezu – dodaje tajnik SABA-e.

Međutim, iako bi zgrada kao sjedište nevladine organizacije trebala biti tretirana kao javni objekt koji bi mogao biti financiran iz sredstava EU-fondova, država, odnosno Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine imaju suprotan stav. Unatoč tome što je zgrada, doduše tek od lani, u državnom vlasništvu.

-Vezane su nam ruke jer se od nas traži da osiguramo zgradu kako bi država krenula u postupak obnove, a nitko ne želi osigurati zgradu u ovakvom stanju, a i logično je da država osigurava svoj prostor – kaže voditelj arhiva SABA-e Marin Korman i naglašava da nijedna institucija nema takav fundus knjiga s antifašističkim predznakom, osim eventualno Hrvatskog državnog arhiva.

Po Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, samostalna knjižnica u sastavu pravne osobe može se osnovati ako su osigurani knjižnična građa, stručno osoblje, prostor, oprema i sredstva za rad knjižnice. SABA RH od potrebnih uslova ima samo građu, ali ne i prostor i opremu, a dok se sve ne riješi ne može ni obučiti knjižničare.

-Osim toga, iako je građa, odnosno njen dio privatno zaveden, mi bismo morali nabaviti poseban knjižničarski program koji je predviđen zakonom, što je ipak lakše izvedivo od žbukanja – kaže Korman, domećući da bi javnu knjižnicu kao javni projekt financiralo Ministarstvo kulture.

Kirinčić i Korman objašnjavaju i promjenu u upisu vlasništva te zgrade, pa i ulogu tadašnjeg gradonačelnika Milana Bandića, koji je 2015. dao podršku za njenu adaptaciju. Ona je tada uknjižena na Grad Zagreb, uz obećanje da se za vrijeme adaptacije nađe privremeni smještaj za antifašiste. Nakon adaptacije je Zagreb trebao dobiti obnovljenu zgradu na korištenje, s tim da se u prizemlju uredi prostor za biblioteku, a onda i za muzejski sadržaj koji bi se odnosi na Drugi svjetski rat, NOB i antifašizam. Od tog obećanja na kraju nije bilo ništa; iz Grada je posljednjih godina traženo da se SABA RH iseli, tako da ih je Bandićeva smrt naposljetku spasila od deložacije. Nakon toga, 28. aprila 2021., na tu se česticu upisala država, koja je, pokazalo se, podjednako nezainteresirana za aktivnosti Saveza antifašističkih boraca.

-Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine uputili smo dopis s prijedlogom da se zgrada u potpunosti preda SABA-i na korištenje ili u vlasništvo kako bi se što prije mogla prezentirati i privesti javnoj uporabi. Neki dijelovi zgrade, ne našom voljom, prepušteni su privatnim interesima. Tako je u podrumskim prostorima sada restoran, koji je po našim projektima od prije deset godina trebao biti muzejski prostor – govori Kirinčić i čudi se zašto nadležno ministarstvo ne obnavlja zgradu koja je kulturno blago, već je prepušta privatnicima.

Iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine potvrdili su nam da je država upisana kao vlasnik zgrade „po rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove koje je postalo pravomoćno dana 28. travnja 2021. godine“.

„Ministarstvo je nakon zaprimanja predmetnog rješenja obavilo očevid predmetne zgrade kao i sastanak s predstavnicima SABA RH kojima je dopisom od 16. lipnja 2021. godine ponuđeno i sklapanje ugovora o zakupu predmetne zgrade. Navedeni je Savez dana 13. siječnja 2022. godine dostavio zahtjev za dopunama i izmjenama predloženog ugovora o kojem još nije odlučeno“, stoji u odgovoru. Iz ministarstva poručuju kako spomenuti objekt nije zgrada javne namjene, odnosno da „nije namijenjena obavljanju djelatnosti u području odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi, radu tijela državne uprave i drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave, pravnih osoba čiji je osnivač RH i lokalna i regionalna samouprava te rezidencijalni objekti u vlasništvu Hrvatske i zgrade vjerskih zajednica namijenjene obavljanju vjerskih obreda kojima prisustvuje više ljudi“.

„Predmetnu zgradu koriste udruge i jedno trgovačko društvo koje u prostoru obavlja ugostiteljsku djelatnost na temelju ugovora o zakupu na neodređeno vrijeme sklopljenog sa SABA RH 2015. godine. S obzirom na navedeno, a kako predmetna zgrada nije zgrada javne namjene, u svrhu obnove iste ne mogu se koristiti sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije“, odgovorili su nam.

Iz ministarstva ističu i kako će postupak obnove organizirati i provoditi Fond za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije, sukladno zakonu i programu mjera obnove zgrada oštećenih na tom području, kao i na području Banije i Korduna. Ali ni taj fond nije u nadležnosti Grada, već države. Kako neslužbeno saznajemo od sugovornika iz gradskih struktura, Grad Zagreb ne može ništa učiniti jer nije vlasnik prostora u Hatzovoj, a ni njegovi korisnici nisu gradski.

-Apsurdno je da državu nije briga za svoju nekretninu, a utemeljenje za prijavu na Fond solidarnosti bi oni trebali tražiti dokazivanjem javne namjene, što ovim svojim dopisom Ministarstvo negira – rečeno nam je u tom neslužbenom razgovoru.

S obzirom na brojne činjenice i još brojnije „nepoznanice“, narednih će se mjeseci najvjerojatnije tek nazrijeti ima li uopće povoljnog raspleta i izlaza iz začarane šume zakona, propisa i nadležnosti u kojoj se, ne svojom krivnjom, našao Savez antifašističkih boraca. Zajedno sa zgradom u Hatzovoj i vrijednom građom koju još uvijek nije moguće otvoriti najširoj javnosti.

Od spomena do sirovine i natrag

Među eksponatima budućeg SABA-inog muzeja mogla bi se naći i spomen-ploča posvećena šestorici poginulih partizana, nekadašnjih učenika osnovne škole u Vidovcu.

Kad se ta obrazovna ustanova preuređivala, direktor je zamolio da Savez privremeno preuzme obilježje skinuto s pročelja škole, no s dovršetkom radova ta je „posudba“ naprasno zaboravljena.

Budući da je mala šansa da netko iz Vidovca uskoro inicira službeni povrat, zbirka antifašističkih spomen-ploča i memorabilija mogla bi njome biti i trajno obogaćena, a time i zaštićena – za razliku od svih onih koje su u jeku turobnih devedesetih i poslije njih skidane, razbijane, uništavane, pa čak i prodavane kao sekundarne sirovine.

(Portal Novosti)