Skip to main content

Konstantin, Irinej i konstante

Izdvajamo 02. јан 2011.
4 min čitanja

Na gregorijanski Badnji dan, Irinej, patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) je trčao u niški Svetosavski dom da sa laičkim gradonačelnikom Niša iz bogougodne Demokratske stranke ugovori izgradnju kompleksa „Car Konstantin”. Kompleks u čast Milanskog edikta će krasiti čudovišni čelični krst od 82 metra. U erekciji.
“Kompleks će biti obeležje velikog jubileja u gradu gde je rođen prvi hrišćanski vladar. U godini kada celo hrišćanstvo proslavlja 17 vekova od donošenja Edikta, susrešće se predstavnici svih priznatih hrišćanskih crkava i zajednica. To je prilika da se otpočne humani i ljudski dijalog. Nadamo se da će proslava izmeniti sadašnju sliku o nama u svetu”, kaže patrijarh.
Udubljeni danima u levo potpojasno tkivo najdražeg predsednika dužine 15 cm, vrteći ga sleva na desno, rastežući fontovima nagore i nadole, poslušnici iz “sedme sile” u Srbiji nisu primetili da Irinej nije čestitao onima koji Božić slave po gregorijanskom kalendaru. Umesto njega je “najradosniji hrišćanski praznik” urbi et orbi čestitala Informativna služba SPC. Irinej je bio zauzet modernizacijom pošte, škropeći, obilazeći i opevajući jedan beogradski PTT kamen.
Čak je ruski predsednik Dmitrij, pravoslavac čije prezime udovoljava njegovom taktu, sa osam dana zakašnjenja, 31. decembra o istom trošku poslao čestitku za Božić i Novu godinu predsedniku SAD Baraku Obami, hrišćaninu.
Između ovogodišnjeg Uskrsa kada je Irinej poslao “bratske čestitke i najbolje želje” beogradskom klasiću nadbiskupu Hočevaru i decembarskog Božića izvetrila je prilika da se, kako reče pleonazmički Irinej “otpočne humani i ljudski dijalog”.
U Prizrenu, gde se našao nešto kasnije zbog ustoličenja episkopa Teodosija, patrijarh je pred predstavnicima Islamske zajednice, Rimokatoličke i Evangelističke crkve zagrmeo: “Šta da kažem o 130 porušenih crkava i manastira i o hiljadama porušenih srpskih kuća, šta da kažem o stotinama hiljada Srba koji su napustili svoje kuće i pobegli da bi spasli život, dok su ga mnogi okončali u najtežim mukama, jer su od njih uzimani organi koji su onda skupo prodavani širom sveta, od čega su se zločinci bogatili. Neka je proklet ovakav dobitak”.
U pravoslavlju, zemaljsko prokletstvo nije konačno – bog će presuditi.
Patrijarh je u Prizrenu ostao bez reči za 9.260 poginulih Albanaca svih uzrasta, od kojih je i danas 1.824 “nestalih”, 200.000 albanskih kuća i 218 džamija na Kosovu koje su spalili vojnici i policajci iz njegove pastve one 1999.
Ime Irinej je izvedeno od grčkog “mir”.
Irinejev “prvi hrišćanski vladar” je rimski car Konstantin Veliki, rođen slučajno, nepoznate godine, u rimskom gradu Naissusu, u rimskoj proviniciji Meziji, gde mu je otac, rimski oficir, službovao. Konstantina su vojnici izvikali za novog avgusta u engleskom Jorku, gde ga anglikanci slave svakog 25. jula, a brončani spomenik su mu izlili u prethodnom milenijumu.
Slavoluk u čast Konstantina su Rimljani sazidali još 315. i građevina se dobro drži za svoje godine. Imperatoru čije je carstvo zahvatalo tri kontinenta je bila dovoljno veličanstvena visina slavoluka od 21 metra.
Konstantin se krunisao u Triru, rodnom mestu Karla Marksa, oca naučnog socijalizma i sentence “Religija je opijum za mase”. Zgradurina od opeke u kojoj je bio Konstantinov tron je danas protestantska crkva.
Konstantin je sahranjen u Crkvi svetih apostola u Konstantinopolju po svojoj želji. Na tom mestu je sada Džamija osvajača sa grobom sultana Mehmeda II.
Konstatin je uoči bitke kod Rima 312. sanjao krst na nebu sa natpisom In hoc signo vinces (U ovom znaku pobeđuješ). Odmah je prisvojio krst i otpustio rimskog orla. Ujutro je pobedio i u istoriju se upisao kao prvi jezuita i pušač cigareta Pall Mall čiji je zaštitni znak ova izreka.
Dok je glumio zaštitnika hrišćana, Konstantin je kovao novac koji slavi paganske bogove.
Informativna služba SPC treba da saopšti Irineju da Milanski edikt 313. nije objavio Konstantin, tetrarh Zapada, već i Likinije, tetrarh Istoka. Uredba je proglasila Rimsko carstvo neutralno prema verama i okončala verske progone.
Edikt cara Galerija 311. o toleranciji je preduhitrio Milanski edikt. Galerije oprašta hrišćanima koji se “nisu pokoravali drevnim običajima”: “U ime tog oprosta, neka mole svoga Boga za naše spasenje, za spas Republike i za svoj grad”.
Godine 324. Konstantin proglašava hrišćanstvo jedinom religijom Rimskog carstva. Pustoši Apolonovo proročište, hramove Asklepija i Afrodite, neke od njih pretvara u kockarnice i javne kuće, oduzima imovinu nehrišćanima sa gore Atos, naređuje razapinjanje paganskih sveštenika, tih „čarobnjaka i gatara“ na krst. U progonima je stradao neoplatonistički filosof Sopatrus. Dok se u carstvu hristijanizacija nije zahutala, Konstantin, Irinejev “prvi hrišćanski vladar” je pristao da bude deifikovan i dospe na Olimp paganskih bogova.
Tek 380. godine, uredbom cara Teodosija I hrišćanstvo postaje državna religija u Rimskom carstvu.
Licitacija krstovima, zajedničkom simbolu katolika, pravoslavaca i protestanata počela je 2000. uzdizanjem 33 metra visokog križa na brdu iznad Mostara. Prerastao ga je gvozdeni krst sagrađen parama Makedonske pravoslavne crkve i vlade pored Skoplja visok 67 metara, zasad najveći na svetu sa liftom, veći od krsta u obliku Hrista Iskupitelja u Rio de Žaneiru koji ima ukupno 39,6 metara sa uračunatim pijedestalom od 9,5 metara, šiljke na vrhu da ne bi ptice tu meditirale o bezobraznim stvarima, jedno je od sedam svetskih čuda ovog milenijuma. Hristov krst je bio dugačak četiri metra. Krstovi sa smislom izvornih bili su od maslinovog drveta, težili do 60 kilograma.
Irinej je letos uz sasluženje osoblja šumadijske eparhije osveštao krst u Kragujevcu od 17,3 metra. Krst je bez potrebe ukrašen raspećem. Raspeće znači da je ispunjena želja rulje na Kalvariji da se Isus raspne, iako je Pilat hteo da ga pomiluje.
“Raduje me da je… ovo sveta pravoslavna hrišćanska zemlja”, rekao je patrijarh na osveštenju.
Za razliku od osveštenih, oni drugi znaju da se Stefan Nemanjić 1217. godine u Žiči na “svetoj pravoslavnoj hrišćanskoj zemlji” krunisao za kralja Srbije krunom, koju je, nakon više pokušaja, izmolio od pape Onorija III. Domentijan piše da je arhiepiskop Sava poslao episkopa Metodija papi sa molbom da mu pošalje “blagoslov svetih apostola i od samoga (pape, opaska T. K.) blagoslovenu krunu, da kruniše svoga brata”.
Valjda zato je Sava najveći srpski prosvetitelj.
Oko 1354. godine Dušan Silni je tražio od pape da ga unapredi za komandanta u borbi protiv Turaka, a on će zauzvrat priznati papu za vrhovnog poglavara hrišćanske crkve, a katoličku crkvu za unam sanctam (jedinu svetu).
Valjda zato je Dušan jedini iz dinastije Nemanjića koji nije proglašen za sveca posle smrti.

Tamara Kaliterna