Skip to main content

Ko zabranjuje “Aidu” u Crnoj Gori?

Jugoslavija 03. авг 2021.
5 min čitanja

Projekcija filma Jasmile Žbanić “Quo vadis Aida?” otkazana je na Green Montenegro International Film festivalu održanom prethodna tri dana na Žabljaku u Crnoj Gori, zbog, kako su saopštili organizatori, mogućih neprijatnosti, incidenata i najava protesta, sa željom da ne trpi ionako krhka turistička sezona.

“Skidanje” bh. kandidata za Oskara sa repertoara festivala uslijedilo je nakon reakcije javnosti, tačnije Socijalističke narodne partije (SNP), koja je opozicija u toj opštini, ali čini dio vladajuće većine na državnom nivou, iz koje su saopštili da projekciju ne bi trebalo održati jer, kako tvrde, film kolektivno optužuje Srbe za genocide u Srebrenici.

Projekciju su, poručili su organizatori uoči početka festivala, zabranili oni koji film nijesu ni pogledali.

Ovo je početak cenzure i napad na umjetničke slobode. Ovo je napad na moje građanske slobode. Moram da branim princip da oni koji ne znaju ništa o umjetnosti ne smiju da odlučuju o statusu jednog umjetničkog djela. To je opasno. Želim da im stavim do znanja da nijedna žrtva nema naciju niti etničku ili religioznu pripadnost i to mora svima biti jasno”, kazala je selektorka festivala Maja Bogojević.

Organizatori su ranije saopštili kako su namjeravali da na festivalu prikažu tri, prema njihovoj ocjeni, velika ostvarenja, bosansko-hercegovački „Quo vadis, Aida?“ Jasmile Žbanić, hrvatski „Testament“ Lordana Zafranovića i srpski „Dara iz Jasenovca“ Predraga Antonijevića.

Rezolucija može, film ne može

Zanimljivo, otkazivanje projekcije dešava se nakon što je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o genocidu Srebrenici, koju je podržala cjelokupna opozicija ali i dio vladajuće većine (URA Dritana Abazovića i Demokrate Alekse Bečića).

Filmski kritičar i urednik Filmskog programa na Televiziji Crne Gore Vuk Perović za BUKU kaže da je film “Quo vadis Aida” već jednom bio prikazan krajem prošle godine na jednom festivalu u Crnoj Gori doduše u onlajn formatu, zbog epidimioloških mjera.

Tom prilikom je, kako navodi, i pogledao film kao i veliki broj ljudi koje poznaje i podsjeća da tada nije bilo nikakvih reakcija političkih partija.
“Jednostavno, u tom trenutku film nikoga van filmskih krugova izgleda nije previše zanimao. Posljednji politički događaji oko Rezolucije o Srebrenici dodatno su podgrijali situaciju i sada očigledno imate dežurne u političkim partijama koji prate gdje i kada će se pomenuti nešto na tu temu, da bi se odmah reagovalo i kupili politički poeni. Ovoga puta preko filma koji nijesu ni pogledali. Da jesu, vidjeli bi da u njemu nema ništa problematično. Svjedoci smo kako se u posljednje vrijeme lako i brzo stvara atmosfera linča na društvenim mrežama. Quo vadis Aida, je film koji je premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, kasnije nominovan za Oskara za najbolji međunarodni film što je jedan od najvećih uspjeha nekog ostvarenje sa ovih prostora. Kasnije je dobio brojne nagrade po svijetu. Mislim da je publika zaslužila da vidi to ostvarenje na velikom platnu”, rekao je Perović.

Brane i napadaju, a nijesu ni pogledali film

S druge strane, predsjednik žabljačkog Odbora SNP-a Milanko Ćetković kaže da su tražili uklanjanje filma sa repertoara jer bi, kako smatra, njegovo prikazivanje produbilo podjele među građanima.

“I zvanično sam se obratio organizatorima festivala i zatražio da se taj film skine sa repertoara. Organizatori mi ništa nijesu odgovorili, ali sam iz medija saznao da su „skinuli“ film sa repertoara i zbog te odluke sam apsolutno zadovoljan”, kazao je Ćetković za BUKU.

Nakon što nam je kazao da film nije ni pogledao, Ćetkovića smo pitali na osnovu čega onda tvrdi da se njime kompletan srpski narod optužuje za genocid.

O sadržaju filma čuo sasvim dovoljno iz akademskih rasprava i medijskih izvještaja. Imam vrlo precizno mišljenje. Svaka žrtva je jednako teška, bez obzira na kojoj strani se desila. Ne znam zašto se onda ne bi prikazala Dara iz Jasenovca. Svačija žrtva je jednako bolna bez obzira na vjeroispovijest i naciju. To što su organizatori rekli da su planirali prikazivanje Dare iz Jasenovca to nije tačno jer taj film nije ni bio na repertoaru”, kaže Ćetković.

Navodi i da “Aida” nije trebalo da bude prikazana i zbog činjenice, kako kaže, da je Žabljak turističko mjesto kojeg u velikoj mjeri posjećuju turisti iz Srbije i Republike Srpske.

„Ta tematika u vezi Srebrenice je vrlo problematična i uperena je zna se protiv koga – i srpskog naroda i Republike Srpske. I sada je trebalo filmom Quo vadis Aida otjerati turiste iz kraja gdje ljudi u većem dijelu žive od tih prihoda. Taj festival se svih prethodnih godina bavio ekološkim temama. Do sada su svi filmovi bili prožeti temama zaštite životne sredine i ekologije. Ne radi se ni o kakvoj cenzuri, već je riječ o racionalnom razmišljanju i izbjegavanja produbljivanja podjela među građanima a većinsko mišljenje građana je da projekcija ne bi donijela ništa dobro”, navodi Ćetković.

Iako je prvo zbog negativnih reakcija o najavljenoj projekciji organizatorima preporučio da razmisle i i da nađu adekvatnu zamjenu koja će imati umjetnički domet kakav zahtijeva karakter festivala, predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević iz Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, kasnije je promijenio mišljenje.

“Stvorila se neprijatna atmosfera saopštenjem SNP-a. Izgleda da se filmu sudi prije gledanja a ne poslije. Prvo sam apelovao samo zbog vremena u kojem živimo, ne zbog toga što sam imao namjere da budem cenzor, već sam ima rezervu prema projekciji filma da se ne bi desile neke neprijatnosti. Taj moj apel je bio u tom smislu zbog nekih mogućih reakcija koje sigurno nijesu većinski stav građana Žabljaka. Mi smo otvoren grad u kojem se dobronamjerno dočekuju ljudi svih vjera i nacija”, kazao je Vukićević za BUKU.

Tokom javne polemike Vukićević je kazao da nije, kao ni predstavnici SNP-a, imao priliku da pogleda film, ali je ocijenio da to ostvaranje ima nesporne umjetničke domete.

“O tome svjedoči i činjenica da je nominovan za nagradu Oskar za najbolji strani film i da je dobio brojne međunarodne nagrade. A samo da podsjetim lokalne dušebrižničke nacionalne čuvare da naslovne uloge u filmu tumače poznati srpski umjetnici Boris Isaković i Jasna Đuričić. Stavovi SNP-a nas vraćaju, u neka davno prošla rigidna vremena, kada se strogo pazilo šta je podobno, a šta ne da se gleda, čita ili sluša i da je neko drugi zadužen da u naše ime odluči šta je korisno da saznamo”, navodi Vukićević.

Ima li u filmu stigmatizacije?

Perović navodi da u filmu nije prepoznao stigmatizaciju i pripisivanje koletkivne krivice jednom narodu.

“U fokusu filma je prevoditeljka i njen pokušaj da spase svoju porodicu tokom masakra u Srebrenici. Nju maestralno igra glumica Jasna Đuričić. Namjerno ne navodim odakle je Jasna Đuričić jer je ona prije svega sjajna glumica, a to nadilazi podjele koje se stvaraju oko cijele ove priče, iako to na političkom terenu jeste argument da u filmu nema toga što se pokušava da mu se spočita. Filmovi otvaraju polemike i to je sjajna i vrlo potrebna stvar, ali da biste razgovarali o njima i o onome čime se bave, morate ih barem prvo pogledati”, kaže Perović.

Podsjeća i da se rijetko dešava da se odustane od projekcije filma koji je već uvršten u selekciju nekog festivala, dodajući da bi zbog toga bilo dobro da se sazna više detalja o ovom slučaju.

“Naša društva jesu takva da svi misle da imaju pravo da komentarišu šta god požele, a mnogo je veći problem to što takva mišljenja kod nas postaju relevantna, iako su nekompetentna, pa tako i netačna. Urušene su vrijednosti, ne postoji težina izgovorene riječi, a javni prostor je prepun nekompetentnih i neznavenih. O tome je toliko toga napisano i rečeno, ali je stanje u javnosti, pogotovo medijima takvo, da se ne vidi trenutak kada bi to moglo da se promijeni”, poručuje Perović.

(Buka)