Skip to main content

Kako izaći iz devedesetih?

Jugoslavija 23. мај 2024.
4 min čitanja

Labirint kao metafora zaglavljenosti

Raspad Jugoslavije, etničke netrpeljivosti, progoni, razaranja, ratovi… asocijacije su naroda zemalja bivše Jugoslavije na spomen devedesetih. Svjesni činjenice da je ta decenija ostavila neizbrisiv trag u cijelom regionu i da posljedice dešavanja koje su je obilježile živimo i tri decenije poslije, historičarka Dubravka Stojanović, pisac i filozof Igor Štiks te direktor Kulturnog centra Grad u Beogradu Dejan Ubović kreirali su izložbu kojom posjetioce pozivaju da, gledajući u nedavnu prošlost, spoznaju vlastitu sadašnjost i zamisle drugačiju budućnost.

Koristeći labirint kao metaforu zaglavljenosti, posjetioce izložbe simboličnog naziva Labirint devedesetih vode kroz prostorije koje su tematski podijeljene na ključne momente koje su obilježile devedesete godine prošlog stoljeća, istovremeno ih tjerajući na promišljanje, a potom i – djelovanje.

“Ako izlaza iz devedesetih nema, onda nema nikakve nade”, kaže Stojanović, dodajući da je suočavanje s prošlošću preduvjet budućnosti.

“Ova društva su pokazala da ih je nacionalizam doveo do potpunog kolapsa koji se, pre svega, vidi iz demografskih podataka. Ova društva izumiru, ali bukvalno. Ubeđena sam da je to u najdirektnijoj vezi sa nacionalističkim mrakom u kome decenijama živimo, jer on ostavlja društvo bez nade, ogrezlo u mržnji. A društvo bez nade je društvo bez budućnosti. Tu niko ne želi da živi”, ističe.

‘Devedesete u muzeje’

Izložbena postavka koju će vremenom nadopunjavati prvi je korak u osnivanju “Muzeja devedesetih”, koji je zamišljen kao regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i saradnju zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije.

“Naša želja je da devedesete stavimo u muzej, ali se one ne daju”, ističe Stojanović. “Zato smo dugo radili na konceptu izložbe i došli do ideje lavirinta upravo sa tim pitanjima – kako smo u njega dospeli, da li smo još u njemu, da li znamo da izađemo, da li hoćemo da izađemo? Mislimo da su odgovori na ta pitanja ključni da bismo uopšte krenuli napred.”

A pokazatelji da smo u devedesetima “zaglavljeni” su svuda oko nas. Jedan od njih je, kaže Ubović, govor mržnje političkih elita širom regije koji se, ističe, koristi izrazito i isključivo u svrhu skupljanja jeftinih političkih poena.

“Ako samo pogledamo kako se i dan danas i to na kakav način koriste razna obeležavanja godišnjica događaja iz devedesetih, videćemo da, ne samo nismo izašli iz lavirinta i rečnika te dekade, nego se ponekad čini da nas kao obične ljude još više navode u slepe ulice istog tog lavirinta”, smatra Ubović.

“Njima je čista korist da nas drže kao taoce, da nam podižu emocije, da nas razgnevljuju, huškaju na druge, dok oni iza leđa u enormnoj korupciji učvršćuju svoju inače prečvrstu vlast. To je za mene najveći pokazatelj da nismo izašli iz te decenije, jer vlasti i dalje mogu, kao na dugme, da pokrenu mržnju. Kad god hoće”, dodaje Stojanović. “Ipak, za mene je ključno pitanje šta je sa društvima, zašto su ona mrtva, hipnotisana? Da li su se umorila, izgubila snagu ili im to stanje odgovara?”

Novi pristupi suočavanju s prošlošću

Uvidjevši da dosadašnji načini suočavanja s prošlošću nisu doveli do željenog rezultata, Stojanović kaže kako su tragali za novim pristupima koji će probuditi i uzdrmati ljude. Tako su došli do ovog koncepta, priča nam, dodajući da je beogradska postavka koja je upriličena prošle godine pokazala da “radi”.

Posjetioci beogradske postavke su, prisjeća se, bili “jako potreseni, mnogi su plakali, a neki čak prekidali posetu jer nisu mogli da izdrže”. No, pored tih emocija, ističe činjenicu da su većinu posjetilaca činili mladi.

“Mi smo se plašili da će doći samo oni koji se inače slažu sa ovakvim tumačenjem te decenije, ali su, naprotiv, došli baš oni koji žele da se to promeni. A da bi se promenilo prvo moraju da shvate šta se u stvari desilo”, naglašava.

“Ono što smo pokušali, a po reakcijama posetilaca u Beogradu i delom uspeli, jeste da što više celu deceniju spustimo na nivo običnog građanina i pojedinca jer mislimo da je jedini način stvarnog i dugoročnog pomirenja taj da se osoba, bilo ona starija koja je prošla devedesete ili mlađa koja nije ni rođena, identifikuje sa, recimo, nekim od heroja iz naše sobe Nepristajanje u kojoj vidno mesto zauzimaju Srđan Aleksić i Neđo Galić”, dodaje Ubović.

“Ti i takvi ljudi bi morali imati mesto u udžbenicima istorije i to jesu pravi građanski i ljudski heroji, za razliku od nekih drugih koji su pokazivali svoju najgoru ljudsku prirodu, a koja je dalje još podizana čak na nivo mitologije”.

Muzej devedesetih

Nakon postavke u Beogradu, izložba će biti postavljena u Sarajevu, nakon čega su planirane postavke u Crnoj Gori i Hrvatskoj, a potom i drugim zemljama regije. Svaka nova izložbena postavka bit će obogaćena novim eksponatima i temama, a svaka predstavlja novi korak u izgradnji Muzeja devedesetih, koji će biti smješten u Beogradu.

Stojanović se nada da će upravo taj muzej biti jedan od podsticaja prijeko potrebnih promjena.

“Ideja jeste da se putujućim izložbama, programima edukacije za nastavnike istorije, kulturnim programima po regionu krene u proces građenja budućeg muzeja kao nekog živog centra koji bi se na različite načine bavio pomirenjem, ali i saradnjom mladih u regionu”, pojašnjava Ubović, uvjeren da je moguće napraviti bolje društvo.

“Svetlo na kraju tunela smo recimo videli kada smo organizovali zajedničku radionicu na temu učenja istorije u Beogradu gde je učestvovalo tridesetak mladih srednjoškolaca iz Sarajeva i Beograda. U tom susretu se videlo to svetlo i to je jedan od razloga i potvrde da ova priča i ovaj naš rad vredi makar toliko da bismo tim nekim ljudima pružili priliku da naprave bolju budućnost i spuste zavesu na izlazu Lavirinta devedesetih, ostavivši sve negativce u tim mračnim sobama i zauvek u istoriji”, zaključuje Ubović.

Izložba Labirint devedesetih, koja će biti postavljena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine od 23. maja do 15. septembra, predstavlja dopunjenu i proširenu verziju pilot izložbe istog naslova koja je tokom ljeta 2023. godine bila postavljena u Beogradu.

Izložbu, koju autorski potpisuje tim kojeg čine Dubravka Stojanović, Igor Štiks i Dejan Ubović, podržali su National Endowment for Democracy i regionalni projekat Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija (EU) i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

(Al Jazeera)