„Stanje na Zapadnom Balkanu je mješavina apatije i nervoze. Apatija je tu jer nijedna od zemalja regije koja nije članica Europske unije nema realnu priliku postati članicom u nekom razumnom roku. A nervoza je tu jer u regiji postoje akteri koji takvu situaciju, kao i situaciju van granica regije, pokušavaju iskoristiti za probitak vlastite platforme“, govori prof. dr. Josip Glaurdić, direktor Instituta za političke nauke Univerziteta u Luksemburgu.

Dodaje da su se politički akteri u regiji uvijek poprilično racionalno ravnali prema široj situaciji na kontinentu i prema promjenama u geopolitičkom izračunu velikih sila, ali da nikada to nije bilo očiglednije nego u posljednje dvije godine, odnosno od februara 2022. godine.

„U svim žarištima koji u regiji postoje isti je rukopis i isti je problem. Problem je Srbija i neostvareni nacionalistički projekt njenih elita koje od njega nisu odustale. A problem su i svi oni na Zapadu koji misle da se taj projekt može ‘namiriti’ ili nekako kooptirati. Ako nam je ruska invazija na Ukrajinu išta pokazala, to je da s kriminalnim režimima nema pregovora. Imperijalni i iredentistički programi jednostavno moraju biti poraženi“, kaže sagovornik.

Strategija diferencijacije

Prema njegovim riječima, svako postkonfliktno društvo je priča za sebe te da je generalno gledajući, priroda političkog takmičenja u takvim društvima prije svega definirana određenjem stranaka prema recentnoj prošlosti.

„Na Zapadnom Balkanu stranačka ideološka orijentacija ne ovisi o ekonomskoj politici, već o politici sjećanja. Naravno, važna su i svjetonazorska pitanja, kao i izvedba na vlasti ili u opoziciji. Ali ono što razlikuje Zapadni Balkan od ostatka Europe u ovom pogledu upravo je važnost određenja stranaka prema ratovima ‘90-ih i to prije svega njihovo prihvaćanje ili neprihvaćanje patnje i žrtve drugoga. Ovdje je bitno pripomenuti da za takvo stanje stvari ne možemo samo kriviti stranke i njihove lidere jer ta strategija diferencijacije iznimno je popularna među glasačima. Glasači se u donošenju svojih odluka vode heuristikom, signalima koji su vid prečaca. A nema moćnijeg prečaca od politike sjećanja. Dakle, imamo vlast kakvu i zaslužujemo.“

Govoreći o tome kako otkloniti diskriminacije u izbornom sistemu u Bosni i Hercegovini, mišljenja je da je moguće krpljenje izbornog sistema u Bosni i Hercegovini uz zadržavanje osnove Daytonskog mirovnog sporazuma ali da to predstavlja tek minimalno palijativno rješenje koje to zapravo nije.

„Uvjeren sam, međutim, da je moguće redefinirati ustavno uređenje zemlje na način kojim bi svi bili i gubitnici i pobjednici. To bi, naravno, zahtijevalo pregovore u kojima bi sve bilo na stolu jer je jasno da su problemi s izbornim sustavom u stvari dublji. Takvih pregovora, međutim, nema bez snažnog upliva i Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. To mi se u ovom trenutku čini malo mogućim, osim ako neki igrači u Bosni i Hercegovini ne naprave pogrešku sličnu onoj koju je napravio Vladimir Putin u Ukrajini – naravno, u manjem obimu – i odluče se za nasilje“, kaže Glaurdić.

Veliki sukob različitih vizija

Ocjenjujući globalna politička zbivanja, ističe kako živimo u jako zanimljivim vremenima, i da je to u regiji skoro uvijek bio slučaj.

„Međutim, za razliku od perioda prije 10, 15 ili 20 godina, danas nije jasno jesu li temelji na kojima počiva zapadni svijet sigurni. Tom zapadnom svijetu dobar dio nas u regiji – iako ne svi – teži i zato je sve to pogotovo stresno“, navodi sagovornik.

Nastavlja da smo svjedoci niza destabilizirajućih događaja kojima je u korijenu procjena aktera koji žele promjenu svjetskog poretka da je savez zapadnih liberalnih demokratija slab i pred raspadom.

„Rat u Ukrajini je upravo rezultat takve procjene Vladimira Putina. Kina je bila pred sličnom procjenom kad je u pitanju Tajvan, ali se zasad predomislila upravo zbog onoga što se dogodilo u Ukrajini. Dakle, nalazimo se u jednom sada već duljem periodu nestabilnosti i nasilnog pokušaja preslagivanja karata.“

Smatra da su ekonomske krize 2008. i 2012. godine, migrantska kriza 2015. godine, Brexit 2016. godine, pandemija 2020. godine te rat u Ukrajini 2022. godine protresli ne samo Europsku uniju kao instituciju, već i sam europski projekt u njegovom više-manje konačnom obliku kakav je uspostavljen proširenjem Unije 2004. godine.

„U svojoj osnovi, došlo je do velikog sukoba različitih vizija kako odgovoriti na ove izazove i kako bi to Europa i Europska unija zapravo trebale izgledati u bliskoj budućnosti. Svim pokušajima preslagivanja unatoč, rat u Ukrajini pokazuje da su najutjecajnija europska sila još uvijek Sjedinjene Američke Države“, navodi Glaurdić.

Regija će i dalje životariti

Komentirajući uspon desnice i autoritarnih lidera u Evropi, ukazuje da je potrebno razlikovati mainstream demokratske stranke desnice i ljevice od stranaka oba ideološka pola koje odbacuju demokratske norme političkog takmičenja.

„Mislim da je u Europi sve više na sceni rascjep između stranaka koje su posvećene demokraciji i stranaka koje se ne bi libile od napuštanja demokratskih normi dođu li u priliku biti na vlasti. Dok se takvi sukobi događaju u relativno perifernim zemljama članicama Europske unije poput Mađarske ili Slovačke – iako su Viktor Orban, Robert Fico i slični iznimno opasni prije svega za građane svojih zemalja, a onda i za europsku budućnost – sustav takvo što može preživjeti“, napominje sagovornik.

Poručuje da pokušamo zamisliti Evropu u kojoj je na vlasti AfD u Njemačkoj i Nacionalni savez Marine Le Pen u Francuskoj, ali i upozorava da nismo toliko daleko od takvog scenarija.

„Demokratske stranke desnice diljem Europe uskoro će se naći pred jako teškim odlukama žele li ući u koalicije s takvim strankama autoritarne desnice ili žele li formirati široke demokratske koalicije sa svojim dosadašnjim ideološkim oponentima. Od tih odluka ovisit će i budućnost svih nas. Jer politike desnih autoritarnih lidera u svojoj srži donose kolaps i europskog projekta i liberalne demokracije kakve poznajemo.“

Upozorava da nas u regiji čeka nastavak apatije i nervoze te da će u budućnosti puno toga ovisiti i o izborima u Sjedinjenim Američkim Državama iduće godine kao i o razvoju rata u Ukrajini.

„Još jednom, političari u našoj regiji poprilično racionalno se ravnaju prema široj situaciji na kontinentu i prema promjenama u geopolitičkom izračunu velikih sila. Pogreške su, međutim, uvijek moguće. Odigra li netko od njih svoje adute prerano ili se ti aduti pokažu zapravo slabijima nego li se mislilo – onda je nekakva promjena statusa quo moguća. Do tada, bojim se da će regija i dalje životariti i glođati se oko stvari koje su za njenu budućnost malo važne. A liderima na Zapadu će i dalje biti zadnja rupa na svirali“, zaključuje Glaurdić.

Jasmin Alibegović (Al Jazeera, foto: Pixabay)