Nakon gotovo deset mjeseci ruskog rata u Ukrajini i činjenice da se ne postoje jasni obrisi koji bi upućivali na postizanje političkog rješenja ili mogućnost kompromisa kojim bi se sukob okončao u kratkom roku, obje zaraćene strane, Moskva s jedne i Kijev i njegovi zapadni saveznici s druge strane, usmjerili su napore na mobiliziranje kapaciteta i snaga neophodnih za poraz vojske na suprotnoj strani.

Ponovno preuzimanje kontrole nad više strateških područja, prije svega u Hersonu, koju je ostvario Kijev usmjerio je rat u nepovoljnom pravcu za Vladimira Putina, usred zabrinutosti od opcija koje su ostale u rukama ruskog predsjednika.

Budući da je Putin u proteklim mjesecima rata pribjegavao brojnim koracima (djelimična mobilizacija, naturalizacija stranaca u zamjenu za borbu, prijetnje nuklearnim oružjem) i drugim sredstvima kako bi podržao svoje snage, posmatrači vjeruju da Moskva neće štediti sredstva kako bi izvršila mobilizaciju i ojačala svoje snage u suprotstavljanju Kijevu i njegovim saveznicima.

Mogućnost izbijanja trećeg svjetskog rata

Među raspoloživim opcijama, smatraju posmatrači, pojavljuje se i mogućnost da Rusija uloži napore u postizanje vojnih dogovora i sporazuma o međusobnoj odbrani i saveza u kojima sudjeluje, u kontekstu straha od širenja rata i direktnog učešća Sjevernoatlantskog saveza i zapadnih saveznika Kijeva.

To bi moglo povećati mogućnost izbijanja trećeg svjetskog rata, na što upozorava i sama Moskva.

Fayez al-Asmar, stručnjak za vojna i strateška pitanja, smatra kako je “Ugovor o kolektivnoj sigurnosti” jedan od sporazuma na raspolaganju Moskvi za mobilizaciju vojne sile, ljudstva i naoružanja radi učešća u ratu.

Pored Rusije, Organizacija Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) uključuje pet bivših sovjetskih država (Bjelorusija, Armenija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan) i uglavnom je pod kontrolom Moskve.

Pojedini izvještaji su navodili da je prije rata u Ukrajini razmatrano da se ovaj savez unaprijedi kako bi bio takmac NATO savezu.

“Ugovor o kolektivnoj sigurnosti”, prema njegovim osnivačkim dokumentima, međunarodna je regionalna organizacija.

U glavne ciljeve organizacije spadaju jačanje mira, sigurnosti i stabilnosti na međunarodnom i regionalnom nivou te zaštita nezavisnosti na kolektivnoj osnovi, teritorijalnog integriteta i suvereniteta država članica.

Države članice daju prednost političkim sredstvima u rješavanju sukoba.

Organizacija je osnovana 15. maja 1992. godine potpisivanjem “Ugovora o kolektivnoj sigurnosti” u Taškentu, Uzbekistan.

Moskva se posvetila demonstriranju vojne sile

Vrhovno tijelo ODKB-a je Vijeće za kolektivnu sigurnost, koje imenuje generalnog sekretara organizacije.

Ukupan broj stanovnika država članica organizacije iznosi 194 miliona (2021. godina), a u sastavu imaju 3.600 vojnika za očuvanje mira, prema podacima iz 2022. godine.

Sjedište organizacije je u glavnom gradu Rusije i ima stalni generalni sekretarijat.

Grupom naizmjenično predsjedavaju zemlje članice, a predsjednički mandat traje godinu.

Šefovi država članica Organizacije za kolektivnu sigurnost potpisali su, tokom samita, protokol koji sadrži mehanizam za pružanje vojne i tehničke pomoći državama članicama organizacije u slučaju da se suoče s prijetnjom agresije ili stvarnom agresijom.

Asmar je rekao za Al Jazeeru kako su sve mogućnosti da dođe do širenja sukoba prisutne zbog, kako je to opisao, Putinove pretjerane “nepopustljivosti”.

Nasuprot tome, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbija sjesti za pregovarački stol sve dok se Rusija u potpunosti ne povuče sa ukrajinske teritorije.

Vojni i strateški stručnjak dodaje da rusko rukovodstvo i dalje ima san i ambiciju da vrati slavu Ruskog carstva i bivšeg Sovjetskog saveza te kako radi na tome da se zaustavi napredovanje NATO-a prema ruskim granicama.

Upravo zbog toga se Moskva, posebno u posljednjim godinama, posvetila demonstriranju vojne sile, nametanju agende i širenju baza u mnogim zemljama svijeta, uključujući Siriju, Libiju i neke afričke zemlje.

Ruska vojska tone u krvavu močvaru iscrpljenosti

Istakao je da je zemlje bivšeg Sovjetskog saveza, poput Armenije, Bjelorusije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, koje su praktično najvažnije rusko dvorište i njene granice, Moskva okupila u organizaciji ODKB koju predvodi.

Kremlj se plaši gubitka utjecaja u ovim zemljama i raspada njihovog sadašnjeg saveza, a time i ponavljanja ukrajinskog iskustva približavanja NATO-u.

Asmar naglašava da Kremlj, zbog rata u Ukrajini ili “specijalne operacije”, kako je naziva, pati s vojskom od teških materijalnih i ljudskih gubitaka.

Vojska tone u krvavu močvaru iscrpljenosti, što bi moglo dovesti do toga da bitka potraje bez postizanja strateških ciljeva koje je Putin zacrtao i odredio na početku.

Stoga smo i vidjeli mjere djelomične mobilizacije, prijetnje nuklearnim oružjem, dovođenje plaćenika i pribjegavanje nabavci različitih vrsta oružja iz Irana.

Imajući u vidu Putinov bijes, zbunjenost i ponašanje, smatra Asmar, raste međunarodna zabrinutost od širenja rata, posebno ako kulminira iznenadnim mjerama bez dovoljnog sagledavanja i procjene njihovih rezultata od svih strana.

Putin, da bi postigao svoje ciljeve ili neke od njih, može pribjeći bilo čemu, poput sporazuma o zajedničkoj odbrani, uključujući Organizaciju kolektivne sigurnosti, sa susjednim zemljama.

To već neko vrijeme radi s Bjelorusijom, u kojoj se nalaze ruske snage.

Prije samo nekoliko dana Rusija je izvela zajedničke manevre na bjeloruskoj teritoriji u blizini sjeverne ukrajinske granice.

Pokušaj oživljavanja Varšavskog pakta

Prema posmatračima, Moskva nastoji, kroz “Ugovor o kolektivnoj sigurnosti”, vratiti slavu Varšavskog pakta i suprotstaviti se težnjama Sjevernoatlantskog saveza.

Ova organizacija nastoji ostvariti niz ciljeva na političkom i vojnom polju, smatraju.

U Povelji organizacije piše da se države članice suzdrže od međusobne upotrebe sile ili prijetnji, kao i od pristupanja drugim vojnim savezima.

Također se navodi da se napad na bilo koju članicu organizacije smatra napadom na njene ostale članice.

Članice ove organizacije godinama se suočavaju s brojnim izazovima, uključujući usaglašavanje stava o militarizaciji sporazuma, što je cilj koji Rusija nastoji postići kako bi se suočila s onim što smatra “ambicijama NATO-a” i suzbila njegove težnje na azijskom kontinentu.

Tokom proteklih godina ovakva ruska nastojanja izazvala su veliku zabrinutost među nekim stranama ODKB-a, koje su to vidjele kao pokušaj oživljavanja Varšavskog pakta i ograničavanje njihovih suverenih opcija i politika.

Vojni ekspert Walid al-Issa ističe da neke države članice ODKB-a imaju vlastitu viziju i interese uprkos svom učešću u savezu, pa stoga neće biti moguće, naprimjer, ponoviti intervenciju Varšavskog pakta u bivšoj Čehoslovačkoj iz 1968. godine.

Issa dodaje da je Rusija u osnovi aktivna sila u organizaciji i može je koristiti za uplitanje u zemlje koje su joj lojalne, kao što se dogodilo u Kazahstanu početkom ove godine, kada su članice jednoglasno i po ruskom nalogu odlučile poslati mirovne snage u Kazahstan na određeni period, kako bi se ponovno uspostavila stabilnost u toj državi nakon masovnih protesta.

Snažni NATO neće stajati skrštenih ruku

Dodao je da organizacija može intervenirati samo u očuvanju mira ili kriznim situacijama ograničenih razmjera, ali ne intervenira vojno u velikim sukobima.

To se očitovalo u sukobu između Azerbejdžana i Armenije, jer organizacija nije intervenirala u korist svoje članice Armenije.

To je izazvalo bijes Jerevana, koji je otvoreno kritizirao ODKB, opisujući način na koji je pristupio rješavanju sukoba Armenije sa susjednim Azerbejdžanom kao neuspješan.

Issa odbacuje mogućnost da će Rusija pribjeći aktiviranju ili korištenju ODKB-a da dobije vojnu podršku ili snage za učešće u ratu, pogotovo jer države članice nemaju dovoljno snage da odigraju tu ulogu.

Također, to bi značilo početak trećeg svjetskog rata, imajući u vidu da saveznici Kijeva i snažni NATO neće stajati skrštenih ruku, već će odgovoriti istom mjerom, uprkos tome što su konstantno naglašavali da ne namjeravaju biti uvučeni u, kako to opisuju, Putinov rat protiv Ukrajine.

(Al Jazeera, foto: Beta-AP)