U Srebrenici je održan trening za mlade aktiviste pod nazivom „Prakse sjećanja na genocid u Srebrenici“. Cilj je upoznati mlade sa genocidom u Srebrenici i omogućiti im da svoje spoznaje prenesu i u sredinu gdje žive.

Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) je regionalna mreža nevladinih organizacija, osnovana 2003.godine, koja ima programe u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Grupa od 20 mladih iz svih krajeva Srbije tri dana (27.9.-30.9.) je u Srebrenici sticala nova znanja i družila se sa vršnjacima svih nacija

Programska koordinatorka Fiona Jelići je više puta bila u Srebrenici i kaže da ovdje već ima prijatelje sa kojima izađe na kafu i da se ispričaju. Srebrenicu osjeća i kao svoj grad.

„Svaki put kada dođem nešto je novo, drugačije. Prvi puta kada sam došla bilo je bolno, bilo je teško, bila sam zabrinuta za učesnike koje sam dovela, kako će to sve psihički podnijeti jer uglavnom su to sve mladi ljudi. Nakon povratka sa tog prvoga puta tri dana sam imala temperaturu.“

Grupa koju je sada dovela je jako šarolika, starosne dobi od 18 do 30 godina. Među njima su su srednjoškolci, studenti, raznih zanimanja. Zajedničko im je to da su svi prvi put u Srebrenici i da su do dolaska jako malo znali o tome šta se u Srebrenici desilo.

Svi su dobrodošli

„Na početku svakog seminara pitam ih da li smatraju da se u Srebrenici desio genocid ili ne. To nije preduslov za učestvovanje, dobro došli su i oni koji misle da se desio i oni koji misle da se nije desio. Prosto mi je važno znati da je grupa mešovita i važno mi je da im pružim sve činjenice koje su nam ovde dostupne. Da imaju priliku čuti i diskutovati sa vršnjacima i vršnjakinjama koji možda ne misle kao oni. Važno mi je da znaju da je naš seminar, naše okruženje bezbedno mesto za svako mišljenje i svaku diskusiju sve dok to, naravno ne ugrožava druge“, kaže Fiona.

Svaka grupa ima tri dana intezivnog programa. Temi genocida prilaze sa nekoliko aspekata. U Beogradu dobiju činjenično predavanje pravnika Dušana Jovanovića kao neki pravni okvir genocida ili kako to oni interno zovu „od ideje do realizacija genocida u Srebrenici“.

Po dolasku u Srebrenicu stručni vodiči ih vode kroz memorijalni centar. Učesnici seminara imaju priliku da razgovaraju i sa vršnjacima ili vršnjakinjama o njihovim sjećanjima na ratne godine i genocid. Taj dio seminara u kojem učesnici slušaju osobe koje su to preživjele, doživjele, nekog izgubile, Fiona Jelići smatra najvažnijim:

„Osim što ta osoba možda malo svoje boli podijeli sa svima nama, pa joj možda bude malo lakše, malo njenog bremena da ponesemo. Mladi možda tada shvate da to nije samo jedan broj, nego je to neko ko je bio brat, otac, sin, dajdža, amidža… Gubitak te osobe nije upraznio samo jedno mjesto već gomilu mjesta u srcima njegovih najmilijih jer te porodice su ostale nakon njega da žive sa tim. Mislim da prvo to treba da shvate i prvo što treba da učimo naše mlade je to saosećanje jer to se zaboravlja, ne uči u školama.“

Mladi su šokirani

Divna Prusac dolazi u ime suorganizatora Nezavisnog društva novinara Vojvodine. „Namjera ovog projekta je da na neki način otvori vidike mladim ljudima sa aktivističke ali i novinarske strane o događajima koji su prethodili ili se desili u toku genocida u Srebrenici i samim tim donijeli svoje posljedice. Time želimo da mladim ljudima pokažemo na koji način treba prići ovako strašnim temama jer nemaju prilike često da o tome čuju u Srbiji.“

Na pitanje kako su regovali mladi aktivisti na ono što su vidjeli i čuli tokom seminara Divna kaže: „Mislim da su šokirani i potreseni onim što su saznali ali isto tako mislim da su došli i do ideja kako u svom polju delovanja i svom okruženju mogu uticati da se slike svega onog što se desilo u Srebrenici, na neki način u srpskoj zajednici promene i isprave kako bi odgovarale činjenicama.“

Andrea Leskur je mlada učesnica koja iz Valjeva prvi put dolazi u Srebrenicu. Tu je čula dosta toga što nije lako dostupno u Srbiji jer sve medije sa nacionalnom frekvencijom kontroliše vlast i ona sa ovim što je čula i vidjela želi upoznati i svoje vršnjake: „Želim da kontriram mladim koji poriču genocid jer se ne informišu, ne razmišljaju, ne čitaju jer možda veruju samo svojoj porodičnoj istoriji koja se prenosi sa kolena na koleno. Susrela sam se sa jedne strane sa bijesom zbog tih ljudi koji poriču genocid.“

Adem Tutić je iz Novog Pazara, student Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu i dugogodišnjije aktivista Inicijative mladih za ljudska prava. On kažeda se ovoj temi se zapravo jako malo zna u Srbiji. Postoji doduše mnogo izvora iz kojih se sve može saznati, ali problem je u tome što je želja i radoznalost kod mladih, da saznaju više, na jako niskom nivou, kaže Adem.

Ne preuzimati grijehe očeva

Jedini učesnik na ovom trening seminaru iz Bosne i Hercegovine je Alem Bajramović iz Goražda koji kaže da nije prvi put u Srebrenici i da svaki dolazak u Memorijalni centar u njemu izaziva različite emocije, druge spoznaje i shvatanja. „Jedini cilj nas mladih i cilj koji bi trebao biti i cilj našim političarima u svim državama regije je da žrtva bude žrtva, da nađe svoj smiraj da nađe svoje poštovanje.“

Naš kolega Dinko Gruhonjić iz Novog Sada ovdje je u ulozi predavača. „Mladima govorim o tim našim kompleksnm čvorovima koje nikako ne razrješavamo zato što političke elite, ne samo što ne žele to da riješe, već žele da naprave još veći „Gordijev čvor“ jer je upravo to recept po kojem oni ostaju na vlasti trideset i kusur godina. Tako su proizveli generacije novih, mladih ljudi koji od svoje najranije mladosti bavaju učeni da mrze„, smatra Gruhonjić.

On pokušava mladim ljudima objasniti da se sve ovo dešavalo i u drugim krajevima svijeta, da ne padaju u zamku fatalizma, da nikad ne povjeruju da su prokleti svojim rođenjem na Balkanu i da ne preuzimaju grijehe svojih očeva ili djedova već da skupe hrabrosti i pitaju ih šta su radili od ’91 do ’99-te.

Fionu Jelići za kraj pitamo ima li YIHR problema u Srbiji zbog svega ovog što radi? „Problem organizacija civilnog sektora nije samo u Srbiji već svuda u regionu, pogotovu onih koje se bave ovim temama. Nepriajtnosti ima ali smo naviknuti na to i ne mislim da nas to ometa sve dok ima onih koji se bune protiv toga što radimo, to znači da treba da radimo, da još imamo posla“, kazala je na kraju Fiona Jelići.

Trening za mlade „Prakse sećanja na genocid u Srebrenici“ (27.9.-30.9.) je organizovala Inicijativa mladih za ljudska prava Srbije, Njemačka nevladina organizacija Forum Ziviler Friedensdienst – Beograd i Nezavisno društvo novinara Vojvodine uz podršku Memorijalnog centra Srebrenica.

(Deutsche Welle, foto: Autonomija)